Putinova neorganizovana iracionalnost i tekuća erozija ruske državnosti

Rat Rusije sa Ukrajinom i dalje otkriva zanimljive tenzije koje naglašavaju da postoje veliki problemi u upravljanju Rusijom. Ovdje postoji važan paradoks u tome što je predsjednik Vladimir Putin postao jedno od najmoćnijih oružja Ukrajine. Putin nastavlja da se ponaša iracionalno i neodgovorno svojim postupcima protiv dugoročnih interesa ruskog naroda.

Tokom posljednje dvije decenije, Putinovi postupci su nagrizli rusku državnost. Rusiju više ne treba priznati kao nacionalnu državu, već kao Putinov feud. Jedan od problema sa kojima se ruski narod suočava je taj što Putin ne podliježe ruskom zakonu – on radi iznad i izvan zakona. Ovo je jasan znak da Rusija više nije nacionalna država.

Mnogo je znakova Putinovog bezakonja. Najbolje je možda priznanje Rusije da je platila 85 milijardi rubalja za podršku “Wagner” grupi ili plaćenicima Jevgenija Prigožina. Ovakvu isplatu mogao je odobriti samo Putin, a ipak su plaćenici nezakoniti prema ruskim zakonima.

Putin je trebao biti pozvan na odgovornost ruskog pravnog sistema za podršku ilegalnoj organizaciji javnim sredstvima. Takvi postupci su normalni za feud, ali se ne bi tolerirali u državi koja pravilno funkcionira.

Rusija je zemlja sa neprozirnim upravljanjem i pravnim sistemom i to je zemlja u kojoj Putin može učiniti sve što želi kako bi zaštitio svoju poziciju. Njegove akcije ne doprinose poboljšanju pozicije Rusije. U stvari, to je suprotan, jer Putinovo rukovodstvo nastavlja da narušava ekonomsku i vojnu sigurnost Rusije. Njegovi postupci ne doprinose poboljšanju blagostanja ruskih građana.  

Pod Putinom, Rusiju je najbolje opisati kao sve više neorganizovani iracionalni feud. Postoje mnoge indikacije neorganizirane iracionalnosti Rusije. Odluka da se maksimalna starosna dob u kojoj se muškarci mogu regrutovati sa 27 na 30 godina je odličan primjer. Ovo je Putinov 'autogol' i naglašava njegov sve veći očaj i iracionalnost.

Sve ovo se mora staviti u kontekst ruskih predsjedničkih izbora koji će se održati 2024. Naravno, Putin će upotrijebiti svoje izborne inženjere kako bi osigurao da većina Rusa nastavi glasati za Putina, kao šefa njegovog feuda.

Jedan od najvećih problema sa feudom je to što nema kontrole i ravnoteže na šefu. Ishod je iracionalnost. U ratu je važno pokušati ući u um opozicije. Predsjednik Volodimir Zelenski je razradio kako čitati Putina, ali Putin i dalje ne uspijeva u pokušaju da čita Zelenskog i njegove pristalice. Ukrajina može potaknuti Putina na donošenje odluka koje rade protiv interesa Putinovog feuda. Zelenski je identificirao da Putin ima "zapaljive tačke" ili osjetljivosti koje, ako se poremete, dovode do toga da Putin donosi iracionalne odluke.

 

Putinove žarišne tačke uključuju svaki ukrajinski napad na Kerčki ili Krimski most ili bilo kakvu štetu na Krimu ili Moskvi. Putinov žarište dokazuje se svakim trenutnim aktom Putinove osvete kao odgovorom na ukrajinsku vojnu inicijativu.

Osveta nije nešto što vodi pozitivnim ishodima, akti osvete nisu strateške intervencije, već iracionalni akti. Putinova djela osvete su njihovi sopstveni ciljevi. U pravilnoj nacionalnoj državi postoje kontrole i ravnoteže koje imaju za cilj zaštititi interese građana od lidera koji smatraju da su iznad zakona. Nema takvih provjera i ravnoteže na Putinovim žarišnim tačkama.

Dva su nedavna primjera Putinove iracionalnosti vođene aktima osvete. Sa jedne strane, došlo je do njegove osvete kao odgovora na ukrajinski napad na Kerčki most. To uključuje napade na Odesu, uključujući gađanje njenog istorijskog centra. Putinova odluka da odobri vojne aktivnosti protiv UNESCO-ve svjetske baštine protivna je interesima cijelog čovječanstva, a ipak nema pozitivnih vojnih ishoda za Rusiju. Ovaj čin uključuje i djelimično uništenje katedrale u Odesi, koja je odličan primjer Putinovog varvarstva.

Sa druge strane, Putin je odlučio ne nastaviti da učestvuje u dogovoru o žitu koji je štitio interese nekih od najugroženijih ljudi na ovoj planeti. Štaviše, Putin uništava infrastrukturu vezanu za žitarice kao osvetu i odgovor na oštećenje nežive strukture - mosta.

Putin hranu koristi kao oružje i za koji cilj, budući da je konačan ishod takvih odluka protiv interesa Rusije i Putinovih sopstvenih interesa. Putinovu odluku da napadne kontejnere sa žitom koje se nalaze u ukrajinskim lukama na Dunavu i terminale za žito u Odesi treba smatrati zločinom protiv čovječnosti, jer će ishod biti neuhranjenost, glad i smrt građana koji žive širom globalnog juga.  

Putin naoružava hranu i za koji cilj, budući da ishod radi protiv Rusije i Putinovih sopstvenih interesa. Putinovu odluku da napadne žitnice koje se nalaze u ukrajinskim lukama na Dunavu i terminale za žito u Odesi treba smatrati zločinom protiv čovečnosti jer će ishod biti neuhranjenost, glad i smrt građana koji žive širom globalnog juga.

Previše je tendencija da se rat Rusije sa Ukrajinom definira kao rat koji odražava napetost između Rusije i Zapada. Ovo je pogrešno tumačenje situacije, jer Putinove nedavne akcije u vezi sa međunarodnom sigurnošću hrane naglašavaju da je ovo bitka između Rusije i bilo koje zemlje uključene u tokove žitarica iz Ukrajine.