Putinov veliki plan za ruske izbore 2024.

U zemlji potresanoj teškom neizvjesnošću u pogledu budućnosti, rezultati predstojećih izbora u Rusiji su žalosna sigurnost za sve vanjske posmatrače ruske politike. Otkako je napravio ustavne promjene 2020. godine, Putin je sasvim jasno stavio do znanja da namjerava vječno držati uzde vlasti. Sigurno ne postoje čvrsti dokazi koji bi sugerirali da bi ova izborna sezona trebala biti drugačija.

Važnost izbora u Rusiji

Autoritarnom vođi poput Putina potrebno je dokazivanje popularnosti da bi dobio mandat da vlada. Iako predsjednik i dalje čvrsto kontrolira Rusiju, izbori su ključno sredstvo u demonstriranju njegovog legitimiteta među ruskim stanovništvom.

Prema podacima Vlade Rusije, Putin je od svog stupanja na mjesto predsjednika 2000. godine uživao u rejting podrške koji se kreće od 60 do 90 posto. Bez obzira na vjerodostojnost takvih podataka, aktuelni predsjednik je dobio vrlo malo osporavanja svog autoriteta osim marginalnih elemenata kao što je Aleksej Navaljni, osnivač Fondacije za borbu protiv korupcije. Ovo nikako nije slučajnost; Putinova ekstremna centralizacija moći, u kombinaciji sa stalnom apatijom ruskih birača prema politici, dopušta malo galvanizacije antivladinih pokreta.

Putinovi izazivači

Centralna izborna komisija je od 9. januara potvrdila tri registrirana kandidata koji će se kandidovati protiv Putina u martu 2024.: Leonid Slucki iz Liberalno-demokratske partije Rusije, Nikolaj Haritonov iz Komunističke partije Ruske Federacije i Vladislav Davankov iz stranke Novih ljudi. Ova tri kandidata mogu se analizirati kako bi se razumjela Putinova izborna strategija i šta možemo očekivati od njegove kampanje. Svaki kandidat suprotstavlja ideologije i unutrašnju politiku, ali zajedno doprinose Putinovom cilju da pojača svoj stisak na Rusiju tokom narednog predsjedničkog mandata.

Daljnji dokazi se mogu vidjeti u grupi potencijalnih kandidata koje je komisija odbila. Dva primjera se ističu kada je u pitanju razumijevanje zahtjeva Putinove kampanje, a to su novinarka Jekaterina Duncova, čija se glavna platforma zasniva na okončanju rata u Ukrajini i bivši vojnik i milbloger Igor Girkin, poznat po svojoj ultranacionalnoj kritici sposobnosti ruskog rukovodstva u Ukrajini. Putinova reputacija je sve više ugrožena, jer je Rusija i dalje vojno uključena u Ukrajinu. Vjerovatno će sukob doživljavati kao najveću prijetnju svom položaju, i shodno tome, svako ko je na platformi suprotstavljanja sukobu ili dovodi u pitanje njegovu sposobnost da vodi rat brzo je ušutkan. Putin je praktično uklonio pitanje Ukrajine iz debate.

 

Za Putina je kritično da nastavak sukoba u Ukrajini ostane nesporan i da se drži što dalje od bilo koje platforme predizborne kampanje.

Sve u svemu, čini se da je sadašnja Putinova opozicija pažljivo odabrana za tri različita cilja: da ojača Putinov narativ da je on jedini prihvatljiv kandidat za obavljanje posla, da formira kontroliranu opoziciju koja će provoditi kako bi on mogao provoditi svoju politiku bez otpora i da oslabi svaki oblik istinske prijetnje njegovom autoritetu.

Slika i poruka  

Putinova odluka da se kandidira kao nezavisni kandidat, uprkos potpunoj podršci njegove stranke 'Jedinstvena Rusija', šalje jasnu poruku biračkom tijelu da, iako djeluje unutar okvira političkog sistema, stoji iznad njega, neopterećen 'sitničnavim' politikama partija. Izbor da se samostalno kandidira prvenstveno pokazuje njegovo povjerenje u vlastiti kult ličnosti, ali ga simbolično odvaja od ostalih kandidata, od kojih neki imaju neuglednu prošlost koja će zasigurno ostati u svijesti javnosti.

Vodeći primjer ovoga, Leonid Slutski, ima dugu povijest kontroverzi, u rasponu od političke korupcije do finansijskih nedjela i optužbi za seksualno uznemiravanje. Poznato je da njegov ultranacionalizam graniči sa varvarstvom, a izvještaji sugeriraju da je, dok je kao član ruskog tima u pregovarima s Ukrajinom, primijetio da borci Azova 'ne zaslužuju život'. Slucki ima patriotske sklonosti koje bi ga približile onima koji podržavaju Putinove neoimperijalističke težnje, ali njegova reputacija će ostaviti loš ukus u ustima onih koji su upoznati sa njegovom prošlošću.

Loša reputacija ovog kandidata je u oštroj suprotnosti sa Putinovim konzervativnim kršćanskim imidžom. Blaže teme koje naglašavaju njegovo nedavno televizijsko pojavljivanje na ruski pravoslavni Božić – obećavajući podršku onima koji brane interese Rusije, tražeći od svog naroda da se pridruže u pomaganju ratnih napora, a da pritom ostane milosrdan – neprimjetno se uklapaju u njegov željeni imidž kao mudrog vođe koji vodi svoje zemlju kroz velike teškoće. Jednako patriotski, ali ratoborni temperament Slutskog gurnut će umjerene glasove u Putinov tabor.

Stvaranje kontrolirane opozicije

Nekoliko sličnosti u politici između kandidata izabranih da se kandidiraju u ime opozicije, u poređenju sa onima koji su bili neuspješni, ukazuju na pitanje koje Putin smatra kritičnim. Naime, da nastavak sukoba u Ukrajini ostaje nesporan i da se drži što dalje od bilo kakve platforme izborne kampanje. Da bi to uradio, Putinu je potrebna opozicija koja igra ulogu, ali ostaje pod kontrolom i neupadljiva za javnost.

Imajući ovo na umu, Nikolaj Haritonov, kandidat Komunističke partije, postoji samo kao slaba mrlja na ruskom političkom radaru. Sedmdesetogodišnjak je mladalački otklon od očekivanog kandidata, generalnog sekretara Komunističke partije Genadija Zjuganova. Međutim, ovo nije prva kandidatura Haritonova za predsjednika. On je 2004. godine dobio 13,8 posto glasova, što je najgori rezultat za bilo kojeg kandidata Komunističke partije u to vrijeme.  

Dok je Kharitonov najavio manifest od 15 tačaka usredsređen na njegov slogan „Igrali smo na kapitalizam, sada dosta!“, nedostaje jasan politički pravac izvan očekivanih ideoloških načela komunizma. Komunistički kandidat je čak izjavio da želi voditi konsolidiranu kampanju bez velikih troškova, kako ne bi umanjio sredstva za “Specijalnu vojnu operaciju” ili druge ruske političke poslove. Ovo je eksplicitan pokazatelj trenutnog stanja 'opozicije' unutar Dume. Haritonov je siguran kandidat: ima iskustvo u predsjedničkoj utrci, ali je dovoljno neuvredljivo nevažan da izbjegne uznemiravanje vlasti. Njegovo pristupanje statusu kandidata velikim je dijelom rezultat Putinovih napora da kontrolira opoziciju i osigura sebi neometanu platformu za kampanju.

Slabljenje istinskih prijetnji

U poređenju sa svojim zapadnim kolegama, rusko stanovništvo je postalo apatično prema pitanju politike. Međutim, iako postoji mala prijetnja Putinovoj vladavini unutar ruskog političkog sistema, to je moguće samo pažljivom manipulacijom marginalnih birača. Vladislav Davankov, lider stranke Novi ljudi, ilustruje manipulaciju i raspršivanje glasova ruskih liberala.

Izborni manifest Davankova se tek treba vidjeti, a okolnosti oko legitimnosti njegove stranke ostaju upitne. Davankov otac Aleksandar je poslovni partner osnivača „Novih ljudi“ Alekseja Nečajeva u Faberlic, globalnoj kompaniji za šminku. Zanimljivo je da nekoliko zaposlenih, uključujući Davankova, predstavljaju stranku. Štaviše, Nečajev je član Sveruskog narodnog fronta, organizacije koju vodi sam Putin.

Ove različite veze koje sežu do vladinih ličnosti dovode u sumnju da li Novi ljudi imaju istinski interes da se razvijaju dalje od Putina ili je to odvraćanje pažnje od onih koji legitimno žele provesti političke promjene u Rusiji. Konačno, mora se zapitati da li je ikakva legitimna prijetnja ruskoj autokratiji mogla dogurati tako daleko u predsjedničkoj utrci. Ideologija sklona liberalima ove stranke maskira svoju pravu svrhu kao simbolična partija koja ima za cilj podijeliti glasove među preostalom aktivnom antivladinom populacijom. Uključivanjem ove stranke, Putin dodatno legitimira svoj izbor bez ikakvog rizika povezanog s uključivanjem istinskih kandidata usmjerenih na reformu.

Šta očekivati?  

Ishod izbora je po svemu sudeći dat. Umjesto toga, fokus analize u narednih nekoliko mjeseci trebao bi biti na tome kako se vodi Putinova predizborna kampanja, jer će to ukazati na njegove namjere dok bude na funkciji u slijedećem mandatu. U narednih nekoliko sedmica treba očekivati da Putin nastavi sa projekcijom poruke da je sam, besprijekoran i nepobjediv u ulozi upravljanja ruskom političkom mašinom. Sumnjivo loša selekcija suprotstavljenih kandidata, u kombinaciji sa njihovom slabom posvećenošću kampanji, samo dodatno doprinosi mračnim predznacima kratkoročne političke budućnosti Rusije.