Putinov i Xijev savez protiv Zapada. Je li ovo novi Hladni rat?
TADAŠNJI glavni ekonomist multinacionalne investicijske banke Goldman Sachs, gospodin Jim O'Neill kreirao je 2001. godine akronim BRIC, koji je u početku označavao Brazil, Rusiju, Indiju i Kinu kao zemlje s održivim stopama visokog gospodarskog razvoja. Njegova ideja bila je skrenuti pozornost razvijenih i bogatih zemalja sjevera Amerike i europskog Zapada na potrebu uključivanja u globalni ekonomski sustav najvećih svjetskih gospodarstava u nastajanju.
Međutim, dobro poznata arogancija kolektivnog Zapada uvjetovala je da se ideje gospodina O'Neilla ismiju i obezvrijede pa su Brazil, Kina, Indija i Rusija odlučili uzeti stvari u svoje ruke i na summitu u ruskom gradu Jekaterinburgu 16. lipnja 2009. godine formirali grupaciju BRIC.
Južnoafrička Republika pridružila se skupini 2010. godine te je tako nastao BRICS. Egipat, Etiopija, Iran, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) pozvani su da postanu punopravni članovi od 1. siječnja 2024. godine. Iako je o pristupanju Saudijske Arabije davala određene kontradiktorne izjave, vlada Južnoafričke Republike u konačnici je potvrdila njen punopravni status.
Koji su bili izvorni ciljevi BRICS-a
U početku je dominirala ideja o BRICS-u kao skupini koja predstavlja gospodarstva u usponu i teži suradnji s najbogatijim zemljama na svijetu, koncentriranim prije svega u grupaciji G7 (neformalni forum šefova država najnaprednijih svjetskih gospodarstava, osnovan 1975. godine, koji čine Njemačka, Francuska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Italija, Japan, Kanada i Sjedinjene Države kao članice te najviši predstavnici Europske unije).
Uz snaženje gospodarskih aktivnosti, fokus djelovanja bio je na jačanju suradnje u znanosti, tehnologiji i inovacijama, digitalnom gospodarstvu te većoj suradnji u borbi protiv transnacionalnog kriminala, pranja novca i trgovine drogom.
Također, BRICS se legitimirao kao grupacija koja promiče vrijednosti multilateralizma, očuvanja međunarodnog sustava s Ujedinjenim narodima kao vitalnom jezgrom te poštovanja međunarodnog prava definiranog u ciljevima i načelima Povelje Ujedinjenih naroda.
Frustracije i promjena pravca djelovanja
Međutim, ono što je članice BRICS-a tijekom vremena najviše frustriralo i izazivalo njihovo ogromno nezadovoljstvo je podcjenjivački odnos kolektivnog Zapada prema njima. Umjesto suradnje koju su ponudile, diskretno ili direktno sklonjene su na periferiju svjetskog gospodarstva. Naravno, riječ je o kratkovidnoj, nepromišljenoj politici Europske unije i Sjedinjenih Država ako se imaju u vidu teritorijalni i populacijski gabariti zemalja BRICS-a te njihovi ekonomski potencijali.
Naime, sumarno BRICS predstavlja nešto preko 45 posto svjetske populacije. Kombinirana veličina njihovih gospodarstava približava se na otprilike 30 posto svjetskog BDP-a, što ih stavlja u istu ravan s kombiniranom veličinom gospodarstava zemalja G7, ovisno o tome mjeri li se veličina u BDP-u (bruto domaćem proizvodu) ili PPP-u (paritetu kupovne moći). Uz Iran, Saudijsku Arabiju i UAE kao nove članice, zemlje BRICS-a proizvode oko 44 posto svjetske sirove nafte.
Što je još važnije, u sljedećih nekoliko desetljeća, prema trenutačnim procjenama kredibilnih ekonomsko-financijskih eksperata, zajednička veličina gospodarstava BRICS-a nadmašit će veličinu gospodarstava G7. Unatoč navedenom rastućem trendu, sve članice BRICS-a, s iznimkom Rusije, identificiraju se kao dio globalnog juga, odnosno osjećaju se isključenima iz globalnog sustava kojim dominira globalni sjever.
Odgovor na ponašanje Zapada
Zbog spomenute pozicije Zapada prema njima uslijedila je reakcija članica BRICS-a, koja predstavlja otklon od izvornih ambicija i ciljeva skupine. Jednoglasno je deklariran novi cilj, a to je kreiranje budućeg sustava globalnog upravljanja, pri čemu će sve zemlje imati jednako pravo izraziti svoje političke i ekonomske interese u globalnim institucijama u kojima nijedna država neće dominirati drugom.