Putinizam bez Putina ili previranja. Šta će uskoro početi u Moskvi

 

Ne znamo šta se desilo sa Putinom, ali činjenica da se takve priče pojavljuju i da se o svemu tome razgovara u Moskvi, a ne u ruskoj dijaspori negdje u Litvaniji ili Poljskoj, ili u Njemačkoj. Govori se da sa ovim režimom nešto nije u redu. I tu postoji neka tenzija, i ta tenzija će se duže razvijati i onda možemo očekivati da će za godinu, dvije (ne znamo kada) doći do neke promjene. Već sam pisao u drugim publikacijama da najvjerovatnije neće biti nastavka putinizma bez Putina, ali će biti nečeg, pa će čak biti i takvih previranja - "vrijeme nevolje", jer ruski politički sistem ima velike probleme sa institucijama.

Prigožinova pobuna je bila prava pobuna, nije bila neka vrsta IPSO. A ono što se desilo ne bi se trebalo desiti u sistemu kao što je Putinov. A ako se to dogodi, to je veoma loše za diktatora. I mislim da nije bilo planirano. To je zaista bila takva pobuna, ne protiv Putina, već protiv Sergeja Šojgua i Valerija Gerasimova. To je nestabilnost sistema. I generalno tamo, u Rusiji, sada sve izgleda sve čudnije i čini mi se da smo već pri nekom kraju.

Sada se šuška da Patrušev želi prenijeti vlast na svog sina Dmitra Patruševa, koji je ministar poljoprivrede Ruske Federacije. Ali takav prenos vlasti nije tradicija u Rusiji. To neće primijetiti drugi ljudi u ovim sistemima. A Ruska Federacija nema institucije koje bi mogle kontrolirati ili ograničiti ovu borbu za vlast. Postoje klanovi, različite agencije, ministarstva i grupe, i oni će se međusobno boriti za vlast. Mislim da će to biti haotičan proces, jer tamo nema tradicije – kako organizirati ovu borbu. Državna duma, Vijeće Federacije itd. nisu prave institucije. I ne mogu ograničiti borbu za vlast, pa se stoga može očekivati haos.  

Moj kolega Martin Krag i ja smo napisali dva teksta o Nikolaju Patruševu, o njegovim općim stavovima i njegovoj ukrajinofobiji. Naravno, Patrušev će pokušati zadržati ovaj sistem i  započeti neku vrstu drugog putinizma bez Putina. Ali to neće biti tako lako, jer ima i drugih ljudi koji, također, žele vlast. Imam osjećaj da će doći do borbe za vlast i da se neće moći dogovoriti. Ovaj sistem pod Putinom počiva na Putinovoj karizmi. Ovo je takva figura koja stoji iznad drugih. I nema druge figure koja bi mogla obavljati ovu funkciju. A izbori, također, nisu sistem za izbor novog lidera, jer se njima manipulira. Odnosno, moraju se međusobno dogovoriti u Kremlju. I čini mi se da će im biti teško da se međusobno dogovore, jer su ulozi

veoma veliki. Ako niste u vladajućem klanu, onda vam se može sve oduzeti pa čak možete biti i ubijeni.

Što se tiče ruske političke ukrajinofobije teško je reći ko je najveći ukrajinofob. Zato što su svi ukrajinofobi. Dmitrij Medvedev je sada, vjerovatno, najčudniji. Nikolaj Patrušev je, također, veoma antiukrajinski nastrojen. Ovo je veoma velika ukrajinofobija. Ona nije toliko povezana ni sa jednim fašistima, poput Dugina ili pokojnog Žirinovskog. Ovo je glavni ruski nacionalizam ljudi poput Aleksandra Solženjicina. Ideja da nema ukrajinske i bjeloruske nacije, da postoji samo jedna velika ruska nacija sa velikorusima, malorusima i bjelorusima, nažalost je veoma popularna. I to se ne odnosi samo na ekstremiste i fašiste. Ovo je tako popularna ideja i stoga je teško reći ko je gori. Ljudi koji imaju biografiju vezanu za Ukrajinu, kao što je Serhij Glazjev (koji je rođen u Zaporožju), vjerovatno su najgori od njih.

Koliko ozbiljno treba shvatiti ono što govori Dmitrij Medvedev. Utisak je da Medvedeva ne shvataju ozbiljno. Nekada davno, dok je bio predsjednik, polagale su se velike nade u njega — da predstavlja tako liberalnu Rusiju. I ja sam, inače, tada mislio da je liberalni demokrata, a on je to tada rekao. A sada je postao čudan. Kažu da ima problema sa alkoholom. Mislim da više gledaju ljude poput Putina i Patruševa nego na snage sigurnosti. Zato što se smatraju najsposobnijim, najjačim. A Medvedev nije zaštitar. I zato ga ne shvataju ozbiljno.

Već sam pisao o tome da se ruski režim nakon Putina može degenerisati ka još centralizovanijoj i sve više neostaljinističkoj vladavini. I može se vratiti u protodemokratiju kao na kraju Jeljcinovog predsjednikovanja. Zašto imam takav osećaj da se stvar može vratiti u kasni Jeljcinov period? Za sada u Rusiji nema takvih znakova, ali će imati problem - kako stabilizirati društvo i kako stabilizirati režim. I tada će im, mislim, trebati demokratija. Ne zato što su demokrate ili vole demokratiju, već zato što će im trebati neka vrsta legitimacije i neki izlaz iz dileme ko treba voditi državu. Imam osjećaj da to ne mogu riješiti, jer ne postoji mehanizam devolucije. A onda se mogu ponovo okrenuti demokratiji. Ako opet bude pluralizma, onda će, vjerovatno, svi mediji biti nekontrolirani od strane države. A onda se može dogoditi sasvim druga priča.

Očigledno smo još daleko od toga. Ali demokratija, također, stvara samu sebe. Jer ovo je prirodan sistem za rješavanje ovakvih konfliktnih situacija - samo pitajte ljude. A onda se može desiti nova demokratizacija, kao što je to bilo 1917. godine nakon februarske revolucije, a dijelom i za vrijeme Jeljcinovog mandata.

Možda ovdje samo nagađam, ne znam ni ja kakva će biti budućnost. Sada sve to drži Putin, i sve je izgrađeno na Putinovoj karizmi. I on je figura, i nema druge figure. Odnosno, postoji taj Nikolaj Patrušev, ali on nema apsolutno nikakvu karizmu. A ako ne mogu riješiti ovo pitanje ko će biti sljedeći Putin, onda im prijeti građanski rat. Jer jednostavno nije jasno - ko će biti, ako se ponovo nađe jedna takva figura, ko će imati takvu karizmu kao Putin. A ako je nemoguće (mislim da je nemoguće, ne postoji takva figura koja može brzo postati jako popularna i obavljati funkciju koju Putin i dalje obavlja) onda se tu opet može desiti demokratski proces. To ne znači da će ljudi tamo postati dobri i da će voljeti Ukrajinu ili nešto slično. Ali tada sistem neće biti isti kao Putinov, bit će otvoreniji sistem i to će otvoriti

mnoga pitanja, kao što se to dešavalo u vreme perestrojke u Sovjetskom Savezu. Konkretno, o onome što se dogodilo Ukrajini, i sve će se razvijati drugačije.