Putin testira Zapad i njegovo jedinstvo

Dronovi nad Poljskom; MiG-ovi koji prelaze estonski vazdušni prostor; telekomunikacioni kablovi oštećeni duboko ispod Baltičkog mora; aerodromi paralizovani kibernetičkim napadima i kvadkopterima; tajanstvene eksplozije i atentati; rojevi botova koji pumpaju propagandu da bi poremetili izbore: ništa od ovoga pojedinačno nije casus belli, ali zajedno stvaraju nešto novo i opasno. Vladimir Putin protiv NATO-a vodi kampanju u sivoj zoni: jeftin, poreciv i odmjeren pokušaj da se uznemiri Evropa, pažljivo ispod praga otvorenog sukoba. "Nismo u ratu", rekao je ove sedmice njemački kancelar, Fiedrih Merc. "Ali više nismo ni u miru".

Šteta nikad nije bila ozbiljna, pa čemu onda sve to? Putin zna da ne može poraziti NATO u otvorenom sukobu, ali njegov cilj, sudeći po opštem tonu njegovih pisama i govora, nije samo da bude smetnja. On pokušava da postigne tri stvari - i ne treba da uspije u bilo kojoj od njih.

Prvo, Putinov cilj je da slomi jedinstvo NATO-a. Namjera mu je da natjera Evropljane da sumnjaju jedni u druge i, posebno, da dovode u pitanje američku posvećenost savezu kojeg su stvorili 1949. On nastoji da posije sumnju da se na član 5, koji tretira napad na jednoga kao napad na sve, ne može osloniti; i, na kraju, da udalji Ameriku od Evrope u potpunosti. NATO je, kako je Putin često izjavljivao, posvećen raspadu Rusije; dakle on sam mora biti uništen iznutra.

Na prelazu vijeka Amerika je bila moćnija od svih svojih neprijatelja i prijatelja zajedno. Osama bin Laden je započeo raspad. Njegov udar na Kule bliznakinje 2001. navukao je Ameriku u pretjeran angažman u Avganistanu i Iraku, izazvavši unutrašnji otpor prema međunarodnim obavezama. Kineske vlasti sanjaju o sličnom američkom izlasku iz Istočne Azije. Zato i Si Đinping koristi upade u sive zone da učini ranjivim Tajvan i dovede u sumnju američku posvećenost azijskim partnerima. Svojom nepažnjom prema bezbjednosnom poretku koji je osnaživao svijet od 1945, Donald Tramp Siju olakšava zadatak.

Isto vrijedi i za Evropu. Trampov odgovor na upad drona u Poljsku bio je da je "to mogla biti greška", iako je bilo potrebno pokazati solidarnost. Nije teško povezati te riječi sa kršenjem estonskog vazdušnog prostora od strane tri MiG-31, deset dana kasnije. Tramp mora naglasiti svoju posvećenost vojnoj akciji u Evropi ako to postane neophodno. Ako se sabotaže i kršenja vazdušnog prostora doživljavaju kao rutina, odvraćanje postaje predmet rasprave - a kad se o njemu raspravlja, ono slabi.

Drugi Putinov cilj tiče se Ukrajine. Njegova ljetnja ofanziva nije uspjela, pa želi da poveća cijenu za evropske zemlje koje podržavaju ukrajinsku vojsku. Fokus napada iz sive zone bio je na zemljama koje su njeni najjači podržavaoci. Poljska, Estonija i Danska pretrpjele su upade dronova, ometanja GPS-a i sabotaže. Njemačka se suočila s kibernetičkim napadima na svoje odbrambene i logističke firme. Moldavija i Rumunija, kao zemlje na prvoj liniji, imale su uplitanja u izbore - u oba slučaja bezuspješno, što pokazuje da Putin ne dobija uvijek šta želi. Njegova poruka biračima i političarima je jasna: umjesto da šaljete oružje Ukrajini, trebalo bi da se bavite umirivanjem Rusije ili vlastitom odbranom.

Treće objašnjenje za ovu kampanju je dublje i starije. Putin prezire klasične liberalne demokratije čije bogatstvo i otpornost iznose na vidjelo njegove neuspjehe i represiju. One ga nadmašuju ekonomski. BDP Rusije manji je od italijanskog, iako je njegova populacija više nego dvostruko veća. Što više bude mogao da sije razdor i zabunu unutar Zapada, to će izgledati jače. Što više bude mogao da diskredituje centrističke vlade, to će više koristiti populističkim nacionalistima koji dijele njegovu sumnju u ujedinjenu Evropu.

Šta saveznici treba da rade? Prvo, moraju sve razotkriti. Primamljivo je ignorisati male provokacije ili se, bez dokaza o ruskoj odgovornosti, uzdržati od optužbi. Ali ignorisati sivu zonu znači priznati je. A kad se jednom prizna, ona se širi. Sabotaža, kibernetički napadi, miješanje u izbore: za sve treba brzo utvrditi odgovornost i objaviti dokaze. To oduzima Rusiji mogućnost vjerodostojnog poricanja i upoznaje zapadne birače da su oni meta kampanje.

NATO i Evropska unija moraju, takođe, da poboljšati svoju otpornost. Odbrana od sive zone podrazumijeva rezervne djelove i ekipe za popravke kablova i cjevovoda, brze timove za kibernetički odgovor i ojačane izborne komisije. To je zamoran, ali životno važan posao izgradnje rezervnih sistema i spremnosti. Istovremeno, Evropa mora da ojača svoju odbranu. Patrole u Baltičkom moru moraju biti kontinuirane; potrebno je više senzora. Evropi su potrebni jeftini presretači koji mogu oboriti dronove koje Rusija proizvodi u velikom broju, na desetine hiljada.

Podizanje lovaca F-35 i korišćenje raketa koje koštaju milione dolara protiv dronova koji koštaju samo hiljade dolara, na kraju će iscrpiti evropsku odbranu, čineći je ranjivom.

Na kraju, savez mora nametnuti jasnu cijenu. Zbog dronova preko granica treba aktivirati sankcije protiv dobavljača i fiktivnih firmi.

Kibernetičkim napadima treba suprotstaviti kibernetičke kontramjere. Sada je vrijeme da se zamrznuta ruska imovina iskoristiti za plaćanje odbrane Ukrajine, koja je u stvari i odbrana Evrope. I da - ta odbrana može značiti i obaranje lovca koji predstavlja prijetnju za život ili imovinu. Malodušni brinu o eskalaciji, ali nečinjenje prijeti eskalacijom druge vrste. Ako Rusija misli da može proći nekažnjeno sa ograničenim aktima agresije, jednog dana bi se moglo desiti nešto zaista opasno - poput toga da Putin otme džep zemlje oko Narve na estonskoj strani granice, grada punog govornika ruskog jezika čija prava Rusija tobože brani.

Odgovoriti jače

Sve to je teško učiniti čak i ako su američke garancije čvrste. Još je teže kada Tramp nije siguran član saveza. Ove godine kaže da podržava NATO, a prošle je sugerisao da bi "ohrabrio Rusiju da radi šta hoće" onima koji ne plaćaju dovoljno. Takve riječi tumače se kao poziv da se testiraju i podijele saveznici. Putin sluša.