Putin se pogrešno izračunao na finskoj granici

 

Ruski predsjednik Vladimir Putin nedavno je zaprijetio da će još jednom postaviti trupe u blizini granice zemlje sa Finskom. To je teško zveckanje sabljama, s obzirom da je granica duga više od 1.300 kilometara. I Finska, naravno, sada uživa zaštitu svojih saveznika u NATO-u, što znači da Putinova prijetnja vjerovatno neće izazvati bilo kakve egzistencijalne strepnje.

Ali ovaj pokušaj zastrašivanja će biti neuspješan i iz još jednog ključnog razloga: Rusija nema dovoljno vojnika.

“Generalno smo imali idealne odnose sa Finskom. Jednostavno savršene. Nismo imali niti jedan zahtjev jedni prema drugima, pogotovo teritorijalni, da ne govorimo o drugim područjima. Nismo čak ni imali trupe, uklonili smo sve trupe  sa rusko-finske granice”, požalio se Putin u intervjuu državnoj novinskoj agenciji RIA prošlog mjeseca.  

Ipak, Finska je ušla u NATO. “To je ono što su odlučili. Ali tamo nismo imali trupe, sada ćemo ih imati”, dodao je Putin.  

Putinova pritužba je ličila na pritužbu partnera koji je živio sa nasilnikom, gdje je nasilnik tvrdio da je sve u redu, sve dok druga osoba nije otišla u policiju ili se iselila. Zaista, neko se pita da li su najviši zvaničnici Kremlja ikada razmišljali o efektu njihovih riječi i djela na druge zemlje, jer je, naravno, ratobornost Rusije navela Finsku da podnese zahtjev za članstvo u NATO.

Ali problem sa stalnim prijetnjama drugima je taj što to zahtijeva značajna sredstva. Ako Rusija želi zastrašiti Finsku najavom da će se osvetiti za ulazak zemlje u NATO, slanjem trupa na granicu, mora imati dosta vojnika na raspolaganju. A Rusija ih jednostavno nema.

„Rusi neće imati resurse za izgradnju infrastrukture, proizvodnju novog teškog naoružanja i regrutaciju značajnog broja snaga na finskoj granici prije 2030-ih“, kaže penzionirani general-major Pekka Toveri, bivši načelnik finske vojne obavještajne službe i nedavno izabrani član finskog parlamenta parlament.  

 

„Finska je vrlo zahtjevno operativno okruženje, što su Sovjeti naučili tokom Drugog svjetskog rata. Sovjeti su to nazvali 'operacije u močvarno-šumskom području' i zahtijeva posebnu obuku i opremu koju oni nemaju". Zaista, većina graničnog područja Finske je potpuna divljina, koja nije pogodna za modernu mehaniziranu borbu.

U međuvremenu, ruska vojska je toliko pod pritiskom da je samo nekoliko mjeseci nakon svoje potpune invazije na Ukrajinu, Kremlj već prebacio svoje trupe stacionirane u blizini finske granice u Ukrajinu — iako Putin tvrdi da su uklonjene u znak prijateljstva sa Finskom.

„Oni još uvek imaju 138. zasebnu gardijsku motornu brigadu u Kamenki [kod Sankt Peterburga], oko 50 kilometara od finske granice. Ali garnizon je prilično prazan, bez borbeno spremnih trupa jer su svi u Ukrajini. A svih pet brigada u našoj blizini imale su polovične snage već prije rata”, kaže Toveri.  

I iako je ruski ministar odbrane Sergej Šojgu pravio ratobornu buku kada je Finska ušla u NATO, nijedna jedinica nije premještena na finsku granicu.

Takva je prevelika ekstenzija ruskih oružanih snaga, nije iznenađujuće što su finski lideri mirno reagovali na Putinovu najavu.

Zaista, ruske oružane snage su se toliko mučile da regrutiraju dovoljno vojnika za rat pa su neke oblasti morali predati plaćenicima paravojne plaćeničke vojske Wagner grupa - da ne spominjemo regrutiranje zatvorenika. Oko 100.000 osuđenika je već regrutirano u jedinice i upućeno na front u zamjenu za slobodu, a zbog toga što ovi loše obučeni vojnici ginu u velikom broju, moraju se stalno dopunjavati. (Bivši zatvorenici su, također, poznati po pljačkanju i otimanju.) Stoga nije bilo iznenađenje kada je, nekoliko mjeseci nakon „specijalne vojne operacije“, Rusija bila primorana izvršiti djelimičnu mobilizaciju, koja je bila samo djelimično uspješna, jer su mnogi muškarci koji su prošli vojnu obuku već napustili zemlju.

A sada, Putin – koji je krajem prošle godine rekao da Rusija ima 617.000 vojnika u Ukrajini – želi dalje razvijati oružane snage zemlje. Ali teško je održati snage od 600.000 u Ukrajini kada je ukupna veličina ruskih oružanih snaga 1,15 miliona. Možda nije iznenađujuće da je prošlog decembra Putin naredio da se oružane snage povećaju na nekih 1,32 miliona. Otprilike u isto vrijeme, Šojgu je sugerirao da bi ruska vojska trebali porasti 1,5 miliona pripadnika do 2026. godine.

To, međutim, i dalje postavlja pitanje odakle će ti vojnici doći i koliko će biti dobri. Nije iznenađujuće da su – bez obzira na Wagner grupu i bivše osuđenike – počele da kruže glasine da Kremlj planira još jednu rundu mobilizacije.

 

Dok se ruske oružane snage bore sa najosnovnijim zadacima, finski političari mogu sebi priuštiti da ne budu uznemireni Putinovim prijetnjama – za sada. Ali rizik od ruske agresije će ostati, jer se čini malo vjerovatno da će se Rusija suštinski promijeniti u bliskoj budućnosti. Problemi protivnikove vojnog regrutacije su jednostavno sreća, a naša sreća neće potrajati. Zato su Finska i Švedska bile mudre da uđu u NATO.

Ali ovoga puta Putin je pretjerao sa snagom moćne ruske vojske i potcijenio sposobnost zapadnih političara da razumiju osnovnu aritmetiku.