Putin se plašio donijeti odluku. Šta čeka Wagner, Prigožina i Lukašenka  

 

Putinov govor bio je najnejasniji i najslabiji u istoriji njegovog predsednikovanja. Odluke nisu jasno izrečene. To znači da sistem ostaje isti. Promjene u bloku moći neće biti odmah, već nešto kasnije. Putin se plašio suštinskih kadrovskih promjena.

Situacija se pogoršala nakon sastanka sa snagama sigurnosti, o čemu Kremlj nije imao šta kazati. Umjesto motivacijskih snimaka, stanovništvu je prikazana konfuzija unutar sigurnosnog bloka.

Krivica za događaj prvenstveno se pripisuje samom Prigožinu. Nikakva prezimena, čak ni iz njegovog užeg kruga, nisu spomenuta. Drugim riječima, pokušat će se ostaviti jedinice privatne plaćeničke vojske Wagner na prvoj liniji fronta, preraspodijelivši ih u Ministarstvo odbrane Rusije. Pitanje je samo o formatu. Uostalom, dio Wagnerovaca je potpisao "ugovor između dobrovoljačke jedinice i Ministarstva odbrane Rusije". Ukratko, održavanje njihovog integriteta i legalizacija plaćanja za usluge od strande ministra odbrane Sergeja Šojgua. U ovom slučaju, najavljeni "lični" ugovori su želja da se, barem djelimično, "rasporede" ostaci po ostalim jedinicama. Ali, najvjerovatnije će dio jedinica ostati.

Šojgu je zadržao svoju poziciju, ali je dobio potvrdu o svom skromnom autoritetu u vojsci, koji se već manifestirao u demonstracijama nelojalnosti pojedinih jedinica. Sada, nakon dešavanja sa Wagnerovcima , on će dobiti dodatne "agitatore". Posebno ako će glavni format biti "lični ugovori" militanata sa Ministarstvom odbrane Rusije, bez očuvanja integriteta njihovih jedinica.

Prigožinov govor pokazuje da ovaj političar ostaje u javnosti. Osim toga, prvi komentar, "i to je sve", "Rusija je kaput", počeli su širiti Prigožinovi Telegram kanali nakon Putinovog govora. Onda su ga drugi poklopili. Odnosno, imamo demonstraciju uticaja na medijski prostor.

 

Ujutro su dva Prigožinova aviona sletjela u Mačuliši. Opet, njegovi lični poslovni avioni. Informacija da su neki Telegram kanali pokušali proširiti o koloni pripadnika Wagnera na teritoriji Bjelorusije nije potvrđena.

Lukašenko je zastao u svom obraćanju i čekao da Putin javno izrazi zahvalnost. To je za njega izuzetno važno, jer je politika Kremlja prema susjednim državama izgrađena na pretpostavci da su susjedi (i kao države i kao političari) "dužni" Rusiji - ekonomski, diplomatski i vojno.

Tačnije, s obzirom na javnu "zahvalnost" za rješavanje ruske krize, Rusija duguje Lukašenku uslugu. Djelimično, to je već završeno u fiksiranju cijena gasa do 2031. godine. Najverovatnije će Lukašenko dobiti izvjesna uvjeravanja o nemješanju  Rusije u izbornu kampanju koja je počela (parlamentarni i lokalni izbori). Ali, drugaru iz Minska će trebati više. Situacija (posebno očekivanje "šta će reći") dozvoljava igranje sa ponašanjem ruskih elita.

 

Planovi za budućnost

 

Postoji nekoliko stvari na koje treba obratiti pažnju:

 

 

1. Prigožin i ruske elite.

 

Kritično pitanje, na koje trenutno nema odgovora, je Prigožinova afrička imovina. Čak i kada je u pitanju osiguravanje imovine Rosnjefta i Gasproma, Wagnerovce još niko nije smijenio. Privatna vojna kompanija Lukom-Aleksperivskaja ojačala je od 2022. godine, ali to je dovoljno samo za Lukoil-ovu imovinu.

Osim toga, ostaje otvoreno pitanje afričkog geološkog istraživanja i rudarskog poslovanja. Zasniva se na ličnim dogovorima sa lokalnim elitama. I na kraju, tu su takozvane borbene jedinice u Centralnoafričkoj Republici, Maliju i drugim zemljama.

U ovoj fazi, Prigožin vjerovatno zadržava kontrolu nad gore navedenim dijelom Wagnera. Vjerovatno će ga zadržati, jer Kremlj jednostavno nema nikoga da zamijeni plaćenike u Africi. Formalna zamjena "koordinatora" je malo vjerovatna,  jer ne postoji jedinstvena komanda na cijelom kontinentu (zadaci su različiti). Čak ni imenovanje nekoliko novih ljudi ne rješava pitanje Prigožinove kadrovske lojalnosti.

Međutim, može se pretpostaviti da će se do kraja 2023. godine, zahvaljujući širenju sigurnosnih službi ruskih kompanija i jačanju privatnih vojnih kompanija koje su ruske kompanije formirale, početi zamjenjivati Prigožinovi plaćenici, barem u zaštiti naftne i gasne industrije.

Iz druge perspektive, Prigožin održava veze sa ruskom vojnom elitom i nekim od "kula Kremlja". Nije bilo jasnog neprijateljskog stava ni grupe "Rosnjeft-Lukoil" (Sečin) ni bankarske grupe "Rusija" (Kovalčuk). O visokim oficirima koji su služili u Wagneru nije rečena ni riječ. Drugim riječima, oni mogu zadržati svoje pozicije i uticaj.

 

2. Wagner u Ukrajini.

 

Već sada se može shvatiti da Wagner prestaje postojati u formatu u kojem je postojao nekada. U najmanju ruku, podijeljen je na dva dijela - "afrički" i "ukrajinski" (oni koji su se borili u Ukrajini). Štaviše, svaki dio će se dodatno raspasti. Za Prigožina je od suštinskog značaja stvoriti nekoliko autonomnih struktura (lakše za održavanje kontrole), a za Šojgua je ključno  dezintegrirati „ukrajinske“ Wagnerovce.  

Dio "ukrajinskog kontingenta" bit će raspoređen po ostalim jedinicama ruske vojske. Neki dijelovi će vjerovatno biti poslani i bačeni u bitku na najopasnijim dijelovima fronta. Represija je za neke komandante sasvim moguća. Pitanje je samo kvantiteta. Brzi talas represije, teoretski, može pokazati odlučnost i kaznu. Drugim rečima, uliti strah. Ali u uslovima niskog autoriteta vojnog vrha to izgleda rizično. Stoga je sasvim moguće da će se kaznene mjere primijeniti nakon djelomičnih kadrovskih promjena.

 

3. Kadrovi u energetskom bloku.

 

Neće biti hitnih kadrovskih čistki — Putin ne želi demonstrirati ustupke Prigožinovim zahtjevima. Ali nove smjene su sasvim moguće nakon mjesec ili mjesec i po dana.

 

4. Mediji i novi mediji.

 

Kremlj pokušava intenzivirati svoj rad sa novim vlasnicima medija. Dovoljno je spomenuti Putinov sastanak sa vlasnicima telegram kanala („ratnim dopisnicima“ i ostalima čiji se rad odnosi na Ukrajinu). Ovaj zadatak postaje još relevantniji, jer

Prigožinova medijska grupa "Patriot" vjerojatno neće biti pouzdano lojalna. Kremlju je potrebna kontrola nad ovim segmentom informativne mreže.  

Vjerovatno se radi o pokušaju preuzimanja kontrole nad medijskim holdingom "Mreža gradskih portala". Ovi resursi su bili prvi koji su izazvali zabrinutost u vezi sa izvještavanjem o maršu Wagnerovaca do Rostova i Moskve.

 

5. Wagner, Prigožin i Lukašenko

 

Sumnjivim se čini da bi Lukašenko pristao  prihvatiti Wagnerove jedinice. To je protivno njegovoj politici održavanja maksimalne kontrole nad sigurnosnim blokom. Wagnerovci  su možda saveznici, ali ih je teško staviti pod kontrolu. Dakle, vjerovatnoća da se pojave "kampovi za obuku" postoji, ali je mogućnost stalnog rasporeda, čak i 10.000 minimalna. Najvjerovatnije će to biti maksimalni format "Prigožin + nekoliko stotina ljudi". Lukašenku su potrebni ljudi koji „nemaju gde da se povuku“. Ali kao pojedinci, radije bi da budu zaposleni u njegovim sigurnosnim strukturama. Dugo postojanje paralelne vojske je sumnjivo - previše će ga uplašiti.

Osim toga, očuvanje publiciteta Prigožina (kao kritičara ruskih organa za provođenje zakona) u budućim fazama stvorit će dodatnu napetost u odnosima sa Putinom. Vrijedi napomenuti još jedan zanimljiv aspekt - krivični slučaj u vezi sa "pučem" nije zatvoren. A glavni osumnjičeni će još neko vrijeme ostati u Bjelorusiji.

 

Informativni resursi i iskustvo Prigožinovih medija.

 

Ovaj pravac je za Lukašenka izuzetno interesantan u smislu unutrašnjih političkih procesa. Njegovi propagandisti nisu postigli paritet sa opozicionim resursima na društvenim mrežama, video servisima i Telegramu. Mnogi pratioci više nisu pouzdani, što se posebno vidi u statistici pretplate (većina je iz Rusije). Lukašenku su potrebni Prigožinovi resursi (ili konsultanti) da izgradi sopstvenu mrežu. I da utiče na rusko informativno polje.

Posao afričkog Lukašenka. U tom pravcu postoji akutna potreba za sigurnošću u svim fazama – snabdijevanje robom i oružjem, sigurnost ugovora i vađenje minerala. Prigožin to može da osigurati.

 

I na kraju, zanimljivost o Rusiji.

 

Rusija je sarađivala sa susjednim zemljama oslanjajući se na nekoliko mitova. Među ključnim su: snaga ruske vojske (kao mogući garant sigurnosti i prijetnje u slučaju sukoba sa Rusijom); konsolidacija ruskih elita, što sprečava pokušaje destabilizacije Rusije; stalna spremnost Kremlja na brze i oštre korake kao odgovor na prijetnje; snaga ruskih specijalnih službi u Rusiji i van nje te konsolidacija ruskog društva.

Prvi mit je već godinu i po dana razotkriven u Ukrajini. I ovdje se sada pokazuje kriza s elitama, slabost specijalnih službi, represivnog aparata i ranjivost Rusije. Istovremeno, ruski susjedi ne shvataju u potpunosti ovu činjenicu. Ali činjenica ostaje - ova zemlja se može destabilizirati sa relativno malo sredstava. I konačno, pitanje ruskog društva. Teza Kremlja „Car je dobar – bojari su loši“ kao predznak širem društvu dobro funkcionira u relativno mirnim vremenima. Ali u slučaju „pobune protiv bojara“ praćene „carskim ćutanjem“, društvo je spremno podrži „pobunjenike“. Ne radi se o revoluciji, već o ruskom ustanku, besmislenoj i nemilosrdnoj pobuni. To je najočiglednija mogućnost za destabilizaciju situacije u Rusiji.