03.11.2024.

Putin protiv NATO-a: Šta nakon završetka rata u Ukrajini

Za Putina, sukob između Rusije i Ukrajine ne tiče se samo odnosa između te dvije države, nego i odnosa Rusije i Ukrajine sa Organizacijom Sjeveroatlantskog ugovora (NATO) kao cjelinom. Kako god da se završi rat u Ukrajini, teško je zamisliti da će nestati Putinovo neprijateljstvo prema NATO-u ili njegovi pokušaji da potkopa ovaj savez.

Ali, kako će se Putin odnositi prema NATO-u nakon okončanja rata Rusije i Ukrajine?

Ako Putin ne bude zadovoljan načinom na koji se rat završi iz razloga što Rusija nije dobila onoliko ukrajinske teritorije koliko je željela i/ ili zato što će se Ukrajina ili pridružiti NATO-u ili dobiti snažnu vojnu podršku od tog saveza, Putin će nastaviti posmatrati NATO kao neprijatelja i nastavit će svoje neprijateljstvo prema Alijansi.

S druge strane, ako Putin bude zadovoljan načinom okončanja rata, zato što Rusija dobije minimalno pristanak Zapada i Ukrajine na pripajanje onih pokrajina koje je Moskva proglasila dijelom Rusije ili zato što SAD i druge članice pristanu ne primiti Ukrajinu u NATO, Putinov apetit za dodatnim slabljenjem NATO-a može biti samo podstaknut.

Rusija i NATO

Bez obzira na to hoće li Putin biti zadovoljan ili nezadovoljan ishodom rata Rusije i Ukrajine, odnosi Rusije i NATO-a osuđeni su da ostanu neprijateljski, a možda čak i konfliktni ako ne dođe do drugih značajnih geopolitičkih događaja koji bi utjecali na Rusiju. Ali to je, naravno, nešto što je daleko od sigurnog.

Vjeruje se da je Kina podržala Rusiju ovako snažno u njenom aktuelnom ratu u Ukrajini kako bi spriječila ono što Peking smatra najgorim mogućim scenarijem: poraz Rusije koji bi doveo do rušenja Putinovog režima, uspona prozapadnjačke vlade u Moskvi, i pridruživanja takve prozapadnjačke Rusije NATO-u, kao i američkih saveznika u azijsko-pacifičkoj regiji u velikom savezu koji bi okruživao Kinu.

Kako god da se završi rat, ako kineski najgori scenarij nije više vjerovatan, onda bi se rusko neprijateljstvo prema NATO-u moglo sukobiti sa željom Pekinga da poboljša odnose s Evropom i pokuša da je udalji od Sjedinjenih Američkih Država.

Kinesko-rusko rivalstvo

Peking bi čak mogao vidjeti pružanje pomoći u obnovi Ukrajini koja je razočarana Zapadom zbog uvjeta završetka rata između Rusije i nje kao način da odvuče Ukrajinu od Zapada. Međutim, Kina može ostvariti ove ciljeve samo ako moskovsko poslijeratno ponašanje prema Ukrajini i Evropi bude obuzdano.

Vrijedi napomenuti i da, iako je kinesko-sovjetski rascjep počeo tokom vrhunca sovjetsko-američkih napetosti za vrijeme Hladnog rata, intenzivirao se tokom kasnih 1960-ih i 1970-ih kada se SAD činio kao sila koja slabi zbog neuspjeha američkih ratova u jugoistočnoj Aziji i zbog nesposobnosti SAD-a da spriječi širenje antizapadne revolucije u predjelima koji su tada nazivani trećim svijetom.

To otvara mogućnost da se, ako se rat u Ukrajini završi u okolnostima koje čine da Rusija izgleda jača, a Amerika i NATO slabiji, ruski i kineski interesi mogu početi sukobljavati. Zaista, kinesko-ruske razlike mogu se pojaviti nakon završetka rata između Rusije i Ukrajine, čak i ako NATO ostane jak, ali Peking više ne bude strahovao od mogućnosti da Rusija može pretrpjeti poraz i promjenu režima, a Kina također bude manje tolerantna prema ruskom ponašanju koje utječe na interese Pekinga.

Kinesko-rusko rivalstvo bi se moglo pojaviti bez obzira na ishod rata Rusije i Ukrajine. Ako tako bude, onda će Rusiji biti bolje da smanji napetost s NATO-om. Ako se nastavi neprijateljstvo između Rusije i NATO-a, a pojavi se kinesko-rusko rivalstvo, snažan NATO možda neće biti voljan pomoći Rusiji u vezi Kine, dok slab NATO možda neće biti to u stanju