Putin pokazuje odlučnu ravnodušnost prema Kurskom debaklu

Uticaj ukrajinske ofanzivne operacije od 6. augusta na oblast Kursk ostaje otvoreno strateško pitanje nakon četiri sedmice sve intenzivnijih i trajnih borbi.

Ruski predsjednik Vladimir Putin pokazao je malo inicijative u borbi protiv upada Ukrajine u rusku Kursku oblast, umjesto toga definirajući odbranu Rusije kao protuterorističku operaciju.

Ukrajina je uspjela izmijeniti narativ o dominaciji Rusije u ratu, šokirajući u rusko društvo, dok je Kremlj nastojao situaciju u Kurskoj oblasti predstaviti kao "novu normalnost".

Putinov ravnodušan stav o situaciji u Kursku može biti pod uticajem njegovog razumijevanja američkog stava prema pokušajima Ukrajine da promijeni tok rata i nevoljkosti da se Ukrajini odobri korištenje američkog oružja dugog dometa na ruskom tlu.

Prva reakcija ruskog predsjednika Vladimira Putina na ovaj upad očito je bila dezinformirana procjenama obavještajnih službi koje su ga prikazale kao samo još jedan taktički napad.

"Protivteroristička operacija"

Tek 24. augusta našao je vremena za opsežan brifing sa načelnikom Generalštaba, generalom armije Valerijem Gerasimovim i njegovim prvim zamjenikom, general-pukovnikom Sergejem Rudskim. Vrh nije imao dobre vijesti za vrhovnog komandanta, ali on očigledno nije zahtevao odlučan kontranapad sa ciljem potpunog izbacivanja neprijateljskih trupa sa ruske teritorije. Dok neki „patriotski“ ruski blogeri tvrde da Kurska bitka označava transformaciju „specijalne vojne operacije“ u pravi rat, Putin radije definira ruske odbrambene borbe kao „protivterorističku operaciju“.

Putinov nedostatak inicijative u suprotstavljanju ovom upadu pokazuje kako on pokušava izbjeći percepciju unutar Rusije da je Ukrajina strašni neprijatelj i da Moskva možda neće moći pobijediti u ovom ratu.

Smanjenje podrške Putinovoj ratnoj politici

Po nalogu Kremlja, ruski mejnstrim mediji umanjili su značaj ukrajinske ofanzive i nastojali povlačenje ruskih snaga i građana iz sela Kurska prikažu kao „novu normalnost“. Rusko društvo smatra ovo uvjeravanje utješnim, ali daleko od uvjerljivog, a skrivena tjeskoba se

pretvara u sve manje podrške Putinovoj ratnoj politici, koju čak ni zvanične agencije za istraživanje javnog mnijenja nisu uspjele zakamuflirati.

Ekonomske posljedice nesreće koja se odvija polako se gomilaju, a mnogi Rusi su odahnuli što nisu potrebne nove žrtve i što zastarjevaju glasine o novoj mobilizaciji.

Porodice vojnih obveznika zabrinute su za sudbinu loše obučenih vojnika, a približavanje jesenjeg regrutnog ciklusa baca sumornu sjenku.

Ismijavanje i ćutanje jastreboa

Putinova neuobičajena plahost dala je ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom priliku da ismijava ruske „crvene linije“ koje je povukao „bolesni starac sa Crvenog trga“. Putin je bio sklon prijetnjama nuklearnom eskalacijom zbog probijanja hipotetičkih „crvenih linija“, ostavljajući njihovu tačnu lokaciju i sadržaj prikladno nejasnim.

Ukrajinska okupacija nekih pet posto teritorije Kurske oblasti mogla bi se kvalificirati kao takav proboj, ali očigledno nije, jer su službeni signali o predstojećim revizijama ruske nuklearne doktrine i snižavanju praga Kremlja za prvi udar prestale. Hor jastrebovih stručnjaka na čelu sa ruskim politikologom Sergejem Karaganovim, također, je zaćutao po pitanju razbijanja zapadnog jedinstva izvođenjem serije nuklearnih udara. Dmitrij Trenin, nekadašnji prozapadni ruski politikolog koji je postao prokremljanski Putinov pristalica, sada se samo zalaže za čvrst odgovor na dominaciju Sjevernoatlantskog saveza (NATO) na baltičkom području.

F-16 i nuklearna eskalacija

Još jedno pitanje koje se nekada predstavljalo kao mogući okidač za nuklearnu eskalaciju je dugo očekivani dolazak prve eskadrile lovaca F-16 u Ukrajinu. Ruski komentatori su opširno spekulisali da bi raspoređivanje ovih aviona u vazdušne baze u Poljskoj i Rumuniji od zemalja NATO-a postalo legitimne mete za ruske nuklearne napade, ali je pojava F-16 u Ukrajini zapravo bila jedva primjećena.

Stalna ekspanzija ukrajinskih daljinskih udara na ruske aerodrome i energetsku infrastrukturu se objavljuje kao rutinske vijesti, a katastrofalni požar u skladištu nafte u Rostovskoj oblasti, koji traje već dvije sedmice, nikada nije dospio na naslovnice.

Međutim, ono što je detaljno obrađeno je pitanje odobrenja administracije Joea Bidena za korištenje sistema naoružanja koje je isporučilo SAD za udare na Rusiju sa velike udaljenosti. Pored toga, lista ciljeva koju je ukrajinski ministar odbrane Rustem Umerov dostavio američkom ministru odbrane Lloydu Austinu očigledno je zabrinjavajuća.

Razumijevanje SAD-a

Na Putinov ravnodušan stav prema dugotrajnoj bitki za Kursk može uticati njegovo razumijevanje stava SAD prema ovom ukrajinskom pokušaju da promijeni tok rata. Ruska vanjskoobaveštajna služba izašla je u javnost sa optužbama da su četiri zemlje članice NATO-a — Sjedinjene Američke Države, Ujedinjeno Kraljevstvo, Poljska i Njemačka — bile direktno uključene u planiranje i organizaciju ukrajinske ofanzivne operacije, ali su prave procjene iznesene komandantu bile vjerovatno drugačije.

Bez obzira na buku koju stvaraju “patriotski” stručnjaci, stručnjaci u Moskvi pažljivo prate domaće debate u Sjedinjenim Američkim Državama i svjesni su visokog prioriteta koji je Bidenova administracija dala izbjegavanju eskalacije u toku moskovskog rata.

Ruska vrhovna komanda mogla je pretpostaviti da će bez masovnog povećanja zapadnih zaliha oružja i municije, ukrajinska ofanziva na regiju Kursk uskoro nadmašiti svoje logističke kapacitete i izgubiti inicijativu. Ratni blogeri imaju vizije brze i odlučne kontraofanzive kojom će ukrajinske brigade protjerati sa ruskog tla. Ruski generalštab je, međutim, spreman održavati napade na Pokrovsk i prekomandovati samo minimalno neophodna pojačanja da obuzda pretnju nuklearnoj elektrani Kursk.

Drugi mirovni samit?

Putinova fiksacija da demonstrira rusku kontrolu nad strateškom inicijativom u vođenju dugog rata ima za cilj da podriva diplomatsko manevriranje Zelenskog ka organiziranju drugog mirovnog samita do kraja godine. Dok Kina i dalje nije posvećena ovom forumu, Indija je preuzela vodeću ulogu u promoviranju ovog prijedloga za okončanje rata, a Zelenski je spreman dati joj privilegiju da bude domaćin njegovog samita. Indijski premijer Narendra Modi posjetio je i Moskvu i Kijev, ističući razliku koju je bitka za Kursk napravila između ovih razgovora. Ipak, njegovo posredovanje teško da će moći odvratiti Putina od njegove namjere da Ukrajini diktira uslove za kapitulaciju.

Oba ratna lidera su se kockala sa bitkom na Kursku: Zelenski bacivši svoje najbolje brigade u iznenadnu ofanzivu, a Putin odlučivši da apsorbuje te napade, a ne da im se suprotstavi. Ukrajina je uspjela izmijeniti narativ ruske dominacije, šokirajući rusko društvo. Moskva očekuje da će zauzimanje Pokrovska vratiti njenu poziciju moći. Putinovo uvjerenje da je vrijeme na njegovoj strani možda je lažno, ali Ukrajina može učiniti samo toliko da sama dokaže da nije u pravu.

Opredjeljenje Zapada da pomogne Ukrajini u ovom ratu mora se iznova i iznova potvrđivati produbljivanjem i širenjem podrške ukrajinskom otporu.