Putin podiže ulog odbacivanjem mirovnog sporazuma

Odbijanjem da odustane od svojih maksimalističkih zahtjeva i odbijanjem Trumpovih ponuda za kompromis, Putin se obavezao na neograničeni nastavak rata - izbor koji bi mogao biti jednako ozbiljna greška, kao i njegova odluka da pokrene potpunu invaziju 24. februara 2022. Putin je preduzeo niz agresivnih akcija prema NATO-u, podižući ulog ruskog poraza i pokušavajući da demonstrira slabost saveza kako bi opravdao rastuće troškove svog rata protiv Ukrajine.

Ruski Generalštab postavio je pozadinu za Putinovu eskalaciju vježbama Zapad-2025 između Rusije i Bjelorusije od 12. do 16. septembra, koje su nastojali učiniti impresivnim i umjereno prijetećim. Putin nije posmatrao kulminaciju vježbi Zapad-2025 iz Bjelorusije, već iz baze Mulino, podaleko istočno od Moskve u oblasti Nižnji Novgorod. Glavni lanac izazova odvijao se u zraku, počevši u noći 10. septembra upadom 19 ruskih dronova u poljski zračni prostor. 14. septembra u neutralnom zračnom prostoru iznad Baltičkog mora, Švedska je presrela dva borbena aviona Su-30 naoružana protivradijacijskim raketama Kh-31P, u isto vrijeme kada su avioni danskog ratnog zrakoplovstva presreli ruski obavještajni avion IL-20. Istog dana, rumunsko ministarstvo odbrane otkrilo je ruski dron Geran u rumunskom vazdušnom prostoru, a 21. septembra, njemački i švedski borbeni avioni ponovo su poslani u pomoć kako bi procijenili i ispratili ruski avion IL-20 iz neutralnog vazdušnog prostora iznad Baltičkog mora. Poljska je 20. septembra registrovala prilazak dva ruska borbena aviona na maloj visini svojoj naftnoj platformi Petrobaltic na moru i poslala eskadrile presretača kako bi osigurala da ruski napad na Ukrajinu nema prekograničnih odstupanja.

 

Ključni test za sposobnosti protivvazdušne odbrane Sjevernoatlantskog saveza (NATO) bio je 12-minutni upad tri borbena aviona MiG-31 u estonski vazdušni prostor 19. septembra. Rusko ministarstvo odbrane negiralo je bilo kakvu krivicu, predstavljajući upad kao rutinski let prema Kalinjingradu. Tri lovca MiG-31 skrenula su s uobičajene putanje leta između kopnene Rusije i Kalinjingrada, tako da je nova ruta prema estonskom ostrvu Vaindloo i Talinu vjerovatno bila namjerna, na osnovu proračuna da bi velika brzina MiG-31, dizajniranog u Sovjetskom Savezu prije 50 godina kao presretač na velikim visinama i modernizovanog za nošenje balističke rakete Kinžal, učinila efikasno presretanje gotovo nemogućim. Incident je ipak dokazao da je novoosnovana operacija NATO-a Istočna straža bila efikasna, jer su prvo finski lovci F/A-18, zatim italijanski F-35, a potom i švedski lovci JAS-39 Gripen imali ruski trio na nišanu.

Trenutna demonstracija evropske solidarnosti s ruskom agresijom prema NATO-u i spominjanje "velikih problema" od strane američkog predsjednika Donalda Trumpa dokazali su da je Putinova pretpostavka o slabosti zapadne odlučnosti pogrešna. Slijedeći poljski primjer, Estonija se pozvala na Član 4. Povelje NATO-a kako bi zatražila hitne savezničke konsultacije i sigurno će dobiti pojačanje za misiju Baltičkog zračnog nadzora. Ruski komentatori se mogu samo žaliti da Evropljani iskorištavaju ruske upade u saveznički zračni prostor kako bi pojačali političku podršku za evropsko naoružavanje. Evropska solidarnost suočena sa povećanom ruskom agresijom sigurno nije ono što je Putin očekivao kada je dao naredbu da se izvrši pritisak na susjedne države koje je smatrao ranjivim.

Ove zabrinutosti se upečatljivo razlikuju od nedavnih mišljenja ruskih stručnjaka nakon samita Trump-Putin na Aljasci, koji su tvrdili da će Trump pomoći u formiranju multipolarnog svijeta nakon približavanja Rusije i SAD-a. Neki ruski uvodnici čak su sugerirali da evropska „koalicija voljnih“ nastoji ponuditi Rusiji put do prihvatljivog kompromisa, bez stvarnog pružanja konkretnih sigurnosnih garancija poput raspoređivanja trupa iz država članica NATO-a u Ukrajinu. Ruskim stručnjacima je bilo dozvoljeno  pa su čak i ohrabrivani, da razmatraju ideje o „aljaškom sistemu“ međunarodnih poslova, što je pottkrijepljeno napretkom u odnosima između Putina i Trumpa.

Ton ruskih komentara promijenio se u tvrdnju da treći svjetski rat već napreduje, ali da su neprijateljstva prvenstveno ekonomska. Devetnaesti paket sankcija EU, koji bi Evropska komisija trebala odobriti ove sedmice, pruža pozitivan dokaz za ovu tvrdnj. Ton u ekonomskoj analizi je da je Rusija čvrsto odlučila za ratni kurs koji ne može sebi priuštit. Vlada bi ove sedmice trebala predstaviti svoj budžetski plan za 2026. godinu, a rashodi se moraju značajno povećati kako bi se održali ratni napori. Troškovi nastali tokom 2025. godine stvorili su ogroman deficit.

Putin smatra vojno-industrijski kompleks glavnim ekonomskim pokretačem Rusije. Međutim, njegov prekomjerni rast, potaknut državnim finansiranjem i neograničenim kreditima, potiskuje svaki drugi sektor u ekonomiji i garantuje krizu kada se smanje rashodi uzrokovani ratom. Javna percepcija ekonomskih izgleda postaje negativna paralelno s porastom podrške za okončanje rata.

Vizija beskrajnog rata uznemirava mnoge elitne grupe u Rusiji. Ostavka Dmitrija Kozaka, jednog od najodanijih Putinovih administratora od početka 1990-ih, jedan je od znakova ovog nezadovoljstva. Većina ogromne birokratije Putinovog režima ne vidi mnogo koristi u održavanju rata, dok malo ko od njegovih korisnika pripada Putinovom sve manjem krugu pouzdanih dvorjana. Niko među njima ne bi se usudio nagovijestiti šefu da je uvreda Trumpa odbijanjem ponude kompromisnog sporazuma bila greška, ali ne mogu sakriti očigledno sužavanje dostupnih opcija. Obrazac prelaska iz jedne greške u drugu tipičan je za zrele autokratije, a Putin je odavno napustio naviku pragmatičnog mjerenja troškova i koristi. Smatra da je potrebno pokazati spremnost da se igra s rizicima koje ruski evropski susjedi smatraju iracionalno visokim, očekujući da će naići na nered. Umjesto toga, njegovi postupci ih prisiljavaju da ojačaju svoju odlučnost.