Putin nije uspio osvojiti Ukrajinu. Zatim su ruski lažnjaci zauzeli Bijelu kuću.

"Ukrajina je započela rat." "Rusija je u Drugom svjetskom ratu izgubila 60 miliona vojnika." Zelenski ima četiri podrške. Ovo nisu nasumične internetske zavjere - to su pažljivo osmišljene laži koje su nedavno odjeknule iz same Bijele kuće, što je kulminacija Moskve u dezinformacijama vrijednim milijardu dolara.

Dok tenkovi prolaze kroz Ukrajinu, najrazornije rusko oružje - "refleksna kontrola" - prodrlo je na najviše američke položaje. Kreirajući percepcije kako bi usmjeravale odluke u korist Moskve, ova strateška manipulacija sada proganja zapadne prijestolnice, potencijalno određujući hoće li demokratije opstati ili propasti.

Psihološko ratovanje Moskve je samo dio cijene njenih vojnih operacija, ali donosi ono što rakete nikada ne bi mogle: američki lideri ponavljaju Putinove argumente kao svoje i premještaju ključno bojno polje iz Donjecka u Washington, gdje se približavaju svom višedecenijskom cilju: navesti najbližeg saveznika Ukrajine da se zapita da li se odbrana demokratije isplati.

 

 

Američke vlasti su ranije upozorile da dezinformacije Kremlja više nisu samo strano miješanje – one se infiltriraju u same SAD.

„Ruska propaganda je pronašla put do Sjedinjenih Američkih Država“, primijetio je Michael McCaul, bivši predsjedavajući Odbora za vanjske poslove Predstavničkog doma.  

Vjerovatno je to odigralo ulogu u odugovlačenju američke pomoći - kašnjenju koje je omogućilo ruskim snagama da ponovo preuzmu kontrolu i na kraju prisililo Ukrajinu da se povuče iz Avdijivke u februaru 2024. godine. Kada je predsjednik Zelenski u decembru uputio apel iza zatvorenih vrata američkim zakonodavcima, dočekan je sa skepticizmom potaknutim lažnim tvrdnjama, uključujući tvrdnje da Ukrajinci kupuju jahte novcem američkih poreskih obveznika.

Glasina je potekla iz proruskih izvora. Web stranica DC Weekly, povezana s Kremljom, lažno je tvrdila da je Zelenski kupio dvije luksuzne jahte za 75 miliona dolara koristeći američku pomoć. Priču, koja je sadržavala fotografije plovila pod nazivom Lucky Me i My Legacy, na internetu su proširile ruske propagandne mreže.

Američka zastupnica u Predstavničkom domu Marjorie Taylor Greene kasnije je retvitovala optužbe Fondacije za stratešku kulturu, sankcioniranog medija povezanog s ruskim obavještajnim službama. Ministarstvo finansija optužilo je grupu za širenje dezinformacija i miješanje u američke izbore.

Ruske operacije uticaja su se, također, usmjerile na američke birače. U septembru 2024. godine, Tenet Media, firma sa sjedištem u Tennesseeju, identificirana je kao dio kampanje koju je finansirao Kremlj, a koja je bila usmjerena na američke izbore.

Tužioci tvrde da je primila skoro 10 miliona dolara od medija kojima upravlja Kremlj za širenje proruskog sadržaja putem desničarskih influencera, uključujući Bennyja Johnsona, Tima Poola i Davea Rubina - koji samo na YouTubeu imaju milione pratilaca. Tim Pool je na kraju dobio mjesto u pres-poolu Bijele kuće — zahvaljujući Trumpovoj administraciji.

Prema riječima stručnjakinje Univerziteta Maryland, Sarah Ann Oates, ruska propaganda je ostavila trajan trag na način na koji Amerikanci govore – i razmišljaju – o Ukrajini.

„Nije to na način na koji biste možda pomislili da se Rusi uvuku na naše platforme društvenih medija ili to rade sa pametnim memovima“, kaže ona. "Najefikasnija propaganda se ogleda u promoviranju lažnog narativa da je NATO odgovoran za rusku invaziju na Ukrajinu".

Oates kaže da je mit koji je stvorio Kremlj, da je NATO izazvao rusku invaziju, dublje ukorijenjen u SAD-u nego što većina Amerikanaca misli - što je jasna pobjeda za ruski sistem dezinformacija.

„Tvrdnja da je NATO naveo Rusiju da izvrši invaziju na mirnu susjednu zemlju često ostaje neosporna ili čak i preuveličana u vijestima“, kaže ona. "Mislim da je Rusija bila vrlo efikasna u pronalaženju laži u koju mnogi Amerikanci izgleda vjeruju. To je vrlo pametna propaganda".

 

 

Treston Wheat, glavni geopolitički direktor u Insight Forwardu i pomoćnik u Georgetownu, kaže da je kremaljska propaganda pretvorila američke podjele u oružje - i da je jedini način da se borii protiv nje razumjeti kako ona hrani dublje ideološke ratove nacije.

„Umjesto da se kaže da su dezinformacije promijenile nečije mišljenje“, objasnio je Wheat, „one su dale opravdanje (čak i ako je zasnovano na lažima) određenim antiliberalnim i populističkim stavovima koji su već bili sumnjičavi prema Ukrajini zbog domaćih političkih sukoba“.

Prema Wheatu, dio krivice leži u načinu na koji je sukob predstavljen.

„To je dijelom krivica Bidenove administracije koja je od ovoga napravila bitku između liberalne demokratije i desničarske autokratije“, kaže Wheat.

Iako ruske dezinformacije možda ne oblikuju taktike na bojnom polju, Wheat tvrdi da one upravljaju zapadnom politikom – iskrivljujući ideološke narative na načine koji direktno utiču na to kako i da li vlade finansiraju Ukrajinu. Dodaje da borba protiv ruskih dezinformacija znači doprijeti do onih koji se slažu sa Putinovim antiliberalnim, populističkim pogledom na svijet.

"Zagovornici proukrajinskih stavova moraju naučiti da sukob stave u kontekst onoga što te grupe podržavaju, kao što je zaštita suvereniteta", kaže Wheat.

 

 

Ruska propaganda nije ciljala samo na Bijelu kuću i širu američku javnost – uspjela je uticati i na upravo onu grupu od koje se očekivalo da čvrsto stoji uz Kijev: milionsku ukrajinsko-američku zajednicu.

Eddie Priymak, istraživač religije u Ukrajini i njenoj dijaspori, ističe da su dezinformacije Kremlja prodrle u američke protestantske krugove, gdje mnogi ukrajinski Amerikanci dobijaju vijesti s YouTubea, Facebook feedova i zatvorenih grupnih chatova - savršene komore za širenje laži.

„Propagandni video može se dijeliti putem više grupnih chatova u crkvi, utičući na percepciju ljudi o ratu“, rekao je. „Kao rezultat toga, zajednica čiji ste dio direktno utiče na uticaj ove propagande“.

Iako mnogi vjernici imaju veze s Ukrajinom, Priymak primjećuje da te veze s vremenom slabe - čineći slavenske crkve, često raznolikije i manje ukorijenjene u ukrajinskom jeziku i identitetu, posebno osjetljivima na uticaj Moskve.

„U ovim crkvama je neuobičajeno čuti bilo kakvo spominjanje rata tokom službi osim moguće molitve za mir“, kaže on. "Slično tome, objave koje izazivaju razdor se strogo ne preporučuju u grupnim razgovorima".  

Priymak problem prati do suštinske napetosti: mnoge crkve daju prioritet jedinstvu nad suočavanjem s neugodnim istinama – izbjegavajući teme koje

izazivaju razdor poput dezinformacija, čak i kada ćutanje omogućava širenje štetnih narativa.

"Malo je vjerovatno da će se išta od ovoga promijeniti osim ako crkveni vođa ne ohrabri svoju kongregaciju da usvoji drugačiju perspektivu".

 

 

Ipak, ruski rat dezinformacijama nije samo američki problem – to je globalna strategija, a Kanada je čvrsto na njenom nišanu. Oleksandr Pankieiev, glavni urednik Foruma za ukrajinske studije na Univerzitetu Alberta, kaže da ruska propaganda cilja i kanadsku i ukrajinsku publiku.

U Kanadi, domu velike dijaspore i skoro 300.000 nedavno pristiglih ukrajinskih imigranata, narativi Kremlja promoviraju ideju da novopridošli ne zaslužuju podršku - taktika za sijanje razdora i slabljenje jednog od najbližih saveznika Ukrajine.

„Iako ova kampanja dezinformacija vjerovatno nije uticala na posvećenost kanadske vlade podršci Ukrajini, doprinijela je porastu antiukrajinskog raspoloženja unutar kanadskog društva“, kaže Pankieiev.

Međutim, Kanada nije jedina meta. Prema pisanju Financial Timesa, visoki njemački diplomata upozorio je na dramatičnu eskalaciju ruskih dezinformacijskih kampanja širom Evrope - koje sada djeluju neviđenim razmjerima, prikrivenošću i sofisticiranošću.

U okviru ove kampanje, ogromna mreža sa više od 50.000 lažnih naloga objavljuje čak 200.000 objava dnevno, promovirajući narativ da podrška Njemačke Ukrajini uništava njenu vlastitu ekonomiju i gura zemlju ka nuklearnom ratu.  

 

 

Slično tome, u Ukrajini, ruska propaganda radi na potkopavanju morala i među vojnicima i među civilima. Pankieiev ističe da je jedan od ruskih narativa optužba ukrajinskih zvaničnika - posebno predsjednika - za namjerno produženje rata kako bi održali svoju vlast.

"Ruska propaganda pokušava stvoriti iluziju da je dio stanovništva koji podržava kraj rata pod bilo kojim uslovima veoma značajan u Ukrajini", rekao je Pankieiev.

Serhij Kuzan, predsjedavajući Ukrajinskog centra za sigurnost i saradnju i bivši savjetnik za odbranu, ističe kritičnu napetost: dok se Ukrajina suočava s hitnom potrebom za mobilizacijom, bori se da osigura potrebne resurse – to je praznina koju Rusija iskorištava u svom informacionom ratu.

Kremljeva kampanja dezinformacija, napominje on, usmjerena je na dva fronta: diskreditiranje mobilizacije kod kuće i smanjenje podrške Ukrajini u inozemstvu. Kuzan je istakao da ruski web agenti aktivno promoviraju lažne video snimke prisilnog regrutovanja na ukrajinskim društvenim mrežama i šire kako bi potkopali povjerenje i kod kuće i u inozemstvu.

„Nećemo vidjeti hiljade videa ili slučajeva u kojima pojedinci dobrovoljno idu i prijavljuju se da se pridruže vojsci“, rekao je Kuzan, „ali ćemo vidjeti nekoliko videa ljudi koji se opiru mobilizaciji i oni će postati viralni“.

Komandant jedinice za vazdušno izviđanje ukrajinske 128. odvojene planinsko-jurišne brigade je komentirao uticaj ruske kampanje dezinformacija protiv mobilizacije u Ukrajini.

Dok je Rusija otvarala novi front u Harkovu, online debata se manje fokusirala na invaziju, a više na strah od regrutacije i ljutnju prema vladi zbog "slanja ljudi u smrt".

"Potencijalni regruti se više plaše vojnog regrutnog ureda s fasciklom i olovkom u ruci nego ruske vojske koja im se svakim danom približava", kaže on. "Nikoga čak ni ne uznemiravaju njihovi uspjesi na frontu".

 

 

Suprotstavljanje ključnim ruskim dezinformacijskim narativima u Sjedinjenim Američkim Državama i dalje predstavlja izazov, posebno kada te iste narative ponavljaju i pojačavaju Donald Trump i njegovi saveznici, dajući Kremlju snažan podsticaj iz američkog političkog mainstreama.

„Mnogo je efikasnije kada vaši vlastiti političari nešto govore, za razliku od slušanja od stranih protivnika“, kaže Oates.

Međutim, Trump je bio nedosljedan u načinu na koji govori o Rusiji i Ukrajini. Ankete javnog mnijenja dosljedno pokazuju da Amerikanci imaju negativan stav prema Rusiji, a pozitivan prema Ukrajini, iako republikanci imaju tendenciju da imaju više simpatija prema Rusiji nego demokrati.

Ta podjela, primijetio je Oates, dijelom je ukorijenjena u miješanju Rusije u američke izbore 2016. godine u znak podrške Trumpu.

„Amerikancima može biti zbunjujuće zašto bi njihov predsjednik pojačavao ruske argumente“, rekla je. "Naprimjer, kada je Trump lažno tvrdio da predsjednik Zelenski ima samo četiri posto podrške, ta konkretna laž je došla direktno iz Kremlja".

Ipak, Oates napominje da čak i Moskva može smatrati Trumpovu nepredvidljivost frustrirajućom. Iako su ruske dezinformacije uspješno usadile narative koji odjekuju kod mnogih Amerikanaca, Trump se ne drži uvijek scenarija, što ga čini nepouzdanim, uprkos tome što se slaže s porukama Kremlja.

Ova nedosljednost naglašava dublji problem: kako ruski narativi dobijaju na snazi u Bijeloj kući, hitnost podizanja javne svijesti i otpora postaje sve kritičnija.

„Korisno je ako američki građani nastave smatrati da je Rusija fundamentalni neprijatelj Sjedinjenih Država“, kaže ona. "Ta poruka se gubi, posebno kada se Amerikanci suočavaju s prijetnjama demokratiji koje dolaze od njihovog vlastitog predsjednika".