Putin ne pokazuje znakove zaustavljanja rata dok Rusija pojačava pritisak na Ukrajinu

Kada je Vladimir Putin stigao da se obrati ruskom parlamentu u srijedu, topao doček je bio zagarantovan.

"Specijalna izborna operacija", kako su jedne ruske novine nazvale prošlomjesečno glasanje za zakonodavnu vlast, stvorila je Državnu Dumu koja je još više proputinovska nego bilo šta prije nje. Vladajuća stranka, Jedinstvena Rusija, sada ima više zastupnika nego ikad.

To omogućava Kremlju da tvrdi da mu je ruski narod dao ogroman mandat.

Ali za šta? Kako će ga Putin iskoristiti?

Postoje li ikakvi znakovi da je spreman zaustaviti ono što naziva specijalnom vojnom operacijom? Ili bismo se trebali pripremiti za daljnju eskalaciju u Ukrajini i tenzije s Evropom?

U četvrtak ću pratiti hoće li ruski lider rasvijetliti svoje planove tokom nastupa u Diskusionom klubu Valdai u Moskvi. Tradicionalno, predsjednikov govor na ovom godišnjem forumu vanjske politike pruža uvid u Putinov pogled na svijet.

Trenutno, sve ukazuje na to da će Putin nastaviti potpunu rusku invaziju na Ukrajinu: uprkos ogromnim gubicima njegove zemlje na bojnom polju do sada i šteti koja je nanesena ruskoj ekonomiji.

Putinovi govori i izjave sugeriraju da je i dalje uvjeren da Rusija može osigurati vojnu pobjedu.

 Sudeći po onome što se izvještava u ruskim medijima, Moskvu ohrabruje nedostatak raketa za protivvazdušnu odbranu u Ukrajini, kao i očekivanje da će ruski napadi ove zime povećati pritisak na Ukrajince. Kijev je govorio o poteškoćama u obaranja ruskih balističkih raketa i novih dronova na mlazni pogon, koji svakodnevno ciljaju Ukrajinu.

A dalje?

Kremlj nije krio činjenicu da želi da evropske države smanje svoju vojnu i finansijsku podršku Ukrajini: vrsta podrške za koju Moskva kaže da produžava rat - ili, bolje rečeno, stoji na putu ruskoj pobjedi.

Da bi se to postiglo, zapadni zvaničnici vjeruju da Rusija šalje ne baš suptilne signale.

Optužuju Moskvu da vodi eskalirajući hibridni rat protiv evropskih zemalja putem cyber napada, sabotaža i ruskih dronova koji krše evropski zračni prostor. U Njemačkoj je dron koji je nosio eksplozivnu napravu pronađen u blizini ukrajinskih teretnih aviona na aerodromu u Leipzigu.

Tajna kampanja u "sivoj zoni", tom prostoru između mira i rata.

Ove sedmice sam pitao ruskog ministra vanjskih poslova, Sergeja Lavrova, da li priznaje da njegova zemlja vodi hibridni rat protiv evropskih zemalja?

„Mislite li na to kada uništavamo dronove i rakete kojima Britanija i kontinentalna Evropa snabdijevaju Ukrajinu, a koje se koriste za napad na nas?“, odgovorio je Lavrov.

„Ako priznajete da se vaše oružje koristi za napad na nas i mi ga uništavamo, nazovite to kako god želite. Ali ne sumnjam da je ovo rat koji Evropa vodi protiv nas. To govorimo već dugo“.

 To je, zaista, već neko vrijeme zvanični ruski stav: da se ono što se dešava u Ukrajini svodi na evropski rat protiv Rusije. To je narativ koji preskače činjenicu da je 2022. godine Kremlj pokrenuo potpunu invaziju na Ukrajinu i da Rusija nastavlja ratovati tamo.

Koliko daleko bi Rusija išla da prekine evropsku podršku Kijevu?

Da li se Moskva, naprimjer, aktivno priprema da započne vojni sukob u Evropi sa državom članicom NATO-a? To se čini malo vjerovatnim. Nakon više od četiri i po godine rata, ruska vojska još nije uspjela da okupira cijelu istočnu ukrajinsku regiju Donbas, odmah pored Rusije.

Borba protiv Evrope možda nije plan, ali bi mogla biti namjera da se smanji podrška Kijevu.

Slušajte poruke.

"Ako nastave ovaj rat, evropski rat uz američku pomoć, protiv Rusije, na ukrajinskoj teritoriji, prije ili kasnije ćemo osjetiti potrebu za eskalacijom", upozorava istaknuti strateg vanjske politike Sergej Karaganov, počasni predsjednik ruskog Vijeća za vanjsku i odbrambenu politiku.

"Prema mojim scenarijima, prva serija udaraca bit će konvencionalna", rekao mi je. "Ali ako se Evropa ne preda, nažalost, morat ćemo preći na nuklearno oružje. Malo će ostati od nekih evropskih zemalja".

Ali ako Rusija postane nuklearna, uslijedio bi odgovor Evrope i ništa ne bi ostalo od Rusije, pretpostavljam.

"Ne, neće biti odgovora Evrope", rekao je Karaganov. "Šta, Britanija će napasti Rusiju nuklearnim oružjem? Nadam se da nisi toliko lud. Siguran sam da Amerikanci nisu toliko ludi".

Pitao sam ga da li se slaže da su posljednje četiri i po godine bile katastrofalne za Rusiju, u smislu žrtava i pogoršanja sigurnosne i ekonomske situacije.

„Izgubili smo mnogo ljudi, da“, priznao je, „i kritikujem svoju vladu što nije dovoljno gruba. Ali sada postajemo dovoljno grubi u Ukrajini. Uništavamo Ukrajinu kao održivu državu“.

Ako je cilj Moskve "uklanjanje Ukrajine kao održive države", teško je zamisliti skori završetak rata.

U međuvremenu, Rusija se nastavlja buniti protiv onoga što smatra dvostrukim standardima Zapada. U svom nedavnom obraćanju na Generalnoj skupštini UN-a, Sergej Lavrov je optužio Zapad da pribjegava "brutalnoj sili" širom svijeta.

"Ono što su uradili u Venecueli, je li to bila meka sila ili brutalna sila?", pitao me je ove sedmice ruski ministar vanjskih poslova. Mislio je na američku vojnu operaciju u Caracasu s ciljem hvatanja venecuelanskog lidera Nicolasa Madura u januaru.

"Činjenica da su [SAD] bombardovale i uništile iransko rukovodstvo, zajedno s njihovim porodicama, uključujući djecu, zar to nije brutalna sila?"

Ali zar Rusija nije svakodnevno pribjegavala brutalnoj sili u Ukrajini, odgovorio sam.

"Ako mislite na uništavanje infrastrukture koju je koristio nacistički režim koji je podržavao Zapad za vođenje rata protiv Ruske Federacije, onda pribjegavamo brutalnoj sili kako bismo eliminirali ovu direktnu prijetnju nama".

Ne samo da je ovo još jedan element ruske službene naracije: predstavljanje Ukrajine kao neonacističke države, stvarajući lažni izgovor za opravdanje ruskih postupaka.

Priznanje ruske upotrebe "brutalne sile" u Ukrajini je, također, dodatni dokaz da Moskva nije raspoložena da prestane s borbom.