Putin je „zapalio“ ruske mreže

 

Putin ne baca samo na brzinu formirane rezerve na ukrajinski front. Naprimjer, općepoznati 3. armijski korpus, formiran uglavnom od vojnih penzionera koji su odrasli u paradigmi sovjetske vojske. Putin baca u bitku i spaljuje ruske mreže u samoj Evropi. On to čini iz očaja, u nastojanju da izvrši pritisak na evropske vlade da smanje ili zaustave podršku Ukrajini. Ruski diktator je u panici i pokušava izvršiti pritisak i uticati na evropske vlade, privlačeći ih da sarađuju sa Moskvom. Tačnije, da se prećutno slože sa ratnim zločinom velikih razmjera koji Putinova Rusija trenutno čini u Ukrajini.

Ono što ruski stanovnici poručuju u evropskim zemljama formulirano je vrlo jednostavno: ne sprečavajte nas da ubijamo Ukrajince, to vas se ne tiče. U suprotnom, nećemo samo zaustaviti prodaju gasa, već ćemo na razne načine uzdrmati vaše zemlje i vlade iznutra. Uključujući i masovne akcije u gradovima i prijestolnicama Evrope. Kao što se nedavno dogodilo, posebno u Pragu, Berlinu i Kelnu. Rusi znaju šta rade - Evropa, ne Rusija. Upravo u Moskvi i Sankt Peterburgu hvataju se čak i učesnici pojedinačnih protesta, zajedno sa uplašenim prolaznicima koji su se zatekli u blizini i zabijaju se u „lijevke“ Ruske garde. Evropska demokratija funkcionira drugačije - čak se i proruski skupovi smatraju manifestacijom demokratije u Evropi. Uprkos sumnji da su sve ove akcije i aktivnosti marginalnih evropskih političara inspirirane od strane ruskih specijalnih službi.

Ruske kolone u EU i SAD čine Rusi koji žive u ovim zemljama. Neki dugi niz godina, pa čak i decenija. Mnogi od njih primaju pomoć od vlada zemalja domaćina, njihovi stariji roditelji primaju penzije, iako nikada nisu radili ni dana za ekonomiju te iste Amerike. Djeca ovih Rusa uče u njemačko-britansko-američkim školama i svi zajedno uživaju u svim prednostima zemalja u kojima su se odlučili za život. Jer tamo je višestruko bolje nego u Rusiji.  

Ali istina je da korištenje svih prednosti civiliziranog svijeta ne dovodi do kvalitativnih mentalnih promjena u glavama mnogih od njih.  

„Putin dolazi, Rusija će se dići sa koljena i mi ćemo ovom pokvarenom Zapadu ipak pokazati – ovo je vrlo uljudan opis ideja ruskih migranata o sistemu vrijednosti i ulozi Rusije u suprotstavljanju Zapadu. Takvi stanovnici se mogu porediti sa ruskim penzionerima, koji su svojevremeno masovno preseljeni na Krim. Kako bi u pravom trenutku oni, već u statusu "lokalnog stanovništva", podržali okupaciju ove teritorije od strane ruskih trupa. I stvorili su sliku masovne podrške - skupovima, zastavama, intervjuima i parolama o "povratku u rodni kraj".

Na šta računaju u Moskvi, stimulirajući razne marginalne pokrete širom Evrope? O ranjivosti evropske demokratije. Koja također treba slušati proruska osjećanja i govore. Činjenica da mediji na sve ovo reagiraju, komentiraju i intervjuiraju učesnike i vođe svih ovih skupova i pokreta za pravo Rusije da ubija Ukrajince, uništava gradove i pljačka lokalno stanovništvo u Ukrajini — bez intervencije svjetske zajednice. Traže prestanak pomoći Ukrajini... I onda mi recite da ove akcije u Evropi ne režira Putin! Zapadni posmatrač je primoran da vjerovati da je isključivo posao Rusije da radi ono što smatra potrebnim u Ukrajini, koju Rusi smatraju svojim vlasništvom. Suprotno postojećim činjenicama — svjetsko priznanje Ukrajine kao nezavisne države, kao i činjenica da je Ukrajina punopravni član UN-a i drugih međunarodnih organizacija. I ima prava suverene zemlje, uključujući pravo na samoodbranu i sve vrste pomoći civiliziranog svijeta.

Nedavno je njemački list "Der Spiegel" objavio rezultate sopstvene istrage prema kojima su neke evropske zemlje praktično otvorene za rad ruskih obaveštajaca, agenata Kremlja, hakera, sabotera i proruskih uticajnih grupa.  

Jedna od najranjivijih zemalja je Njemačka, čije su specijalne službe decenijama zatvarale oči pred djelovanjem ruskih špijuna i provokatora. Takvu slobodu delovanja ruskih specijalnih službi, mislim, objašnjavaju različiti faktori. Istorijska trauma nakon Drugog svjetskog rata, sjećanja na pad Berlinskog zida i ujedinjenje Njemačke, preorijentacija na druge prijetnje.

Ali "Der Spiegel" zaključuje da je invazija na Ukrajinu "otvorila oči" zapadnim vladama. Stoga se nadamo da će se politici „otvorenih vrata“ i dopuštenosti djelovanja ruskih specijalnih službi na stranoj teritoriji bliži kraj. Nešto se mora učiniti po tom pitanju. Kao i kod pojačane aktivnosti proruskih mreža i grupa, koje postepeno izlaze iz komatoznog stanja i pokušavaju uticati na politiku zemalja EU.

 

Nadam se da će Putinovi iznuđeni, očajnički postupci, uslijed kojih je aktivirao "spavače" u zemljama EU, pružiti specijalnim službama zapadnih zemalja potrebne informacije o organizaciji "ruskog svijeta" u njihovim zemljama. O centrima ruskog boravka, metodama komunikacije i metodama rada u zemljama EU. Ove informacije će nesumnjivo biti korisne u razumijevanju metoda destabilizacije koje koristi Moskva i načina da se neutralizira ruski uticaj na evropsku politiku i politički proces, uključujući i suzbijanje miješanja u izbore. Što je osnovni zadatak svake suverene demokratije.