Putin je vodio trgovinski rat mnogo prije nego što je bombardovao Ukrajinu. Koja strana pobjeđuje?
Putin je koristio carine, pomorsku blokadu i bombardovao luke kako bi eliminirao ukrajinsku poljoprivrednu konkurenciju, ali ništa nije uspjelo.
Prošle godine je ruski predsjednik Vladimir Putin objavio da zatvara Crno more za izvoz ukrajinskih poljoprivrednih proizvoda.
Razlog je, navodno, bio drugi pokušaj Ukrajine da ošteti Kerčki most, glavnu rusku komunikaciju do poluostrva Krim i ključnu komunikaciju za logističko snabdijevanje oružjem.
Ogromna eksplozija snimljena kamerom u sitnim satima 17. jula ostavila je dio mosta da visi iznad Crnog mora.
U decembru je šef ukrajinske službe sigurnosti (SBU) Vasil Maliuk potvrdio da je SBU razvila dronove Sea Baby koji se koriste u operaciji.
Kao odmazdu, Rusija je objavila da se povlači iz sporazuma koji dozvoljava isporuku ukrajinskog žita preko Crnog mora. Sporazum je postignut nakon posredovanja Ujedinjenih naroda i Turske s cilje da se spriječi glad u najsiromašnijim dijelovima svijeta.
Obilježavajući svoje povlačenje, Moskva je preko noći pokrenula raketni napad na ukrajinske luke Odesa i Černomorsk, dvije od tri luke ovlaštene za izvoz žitarica u okviru inicijative, uništavajući silose za žito, skladišta za mazut i opremu za utovar.
Dva dana kasnije, Putin je otkrio pravi razlog svoje promjene strategije.
U insceniranom razgovoru sa svojim ministrom poljoprivrede Dmitrijem Patruševom, Putin je rekao da su ruski farmeri izgubili 1,2 milijarde dolara, a ruski proizvođači đubriva 1,6 milijardi dolara, otprilike polovinu svoje profitne marže, zbog visokih troškova isporuke, rezervnih dijelova i finansijskih transakcija.
Ukrajina je, također, imala više troškove transporta koji su bili rezultat Putinovog rata i sukoba u Gazi, koji je prisililjavao komercijalne brodove da zaobilaze Afriku.
Ali Putin i Patrušev su za gubitke krivili isključivo sankcije Zapada.
Prema Putinovim rečima, Rusija je pokazala "čudo izdržljivosti i strpljenja" nadajući se da će njene strane kolege konačno početi "u potpunosti ispunjavati dogovorene i odobrene parametre i uslove". Umjesto toga, Rusija je dobila "aroganciju i bezobrazluk, obećanja i prazno brbljanje", rekao je Putin.
Iako Zapad nikada nije sankcionirao rusko žito ili đubrivo, Putinov argument je bio da su sankcije ruskim bankama i uvoz mašina efektivno sankcionirale poljoprivrednu industriju.
On, također, vjeruje da je 200.000 tona ruskog đubriva nezvanično blokirano u evropskim lukama.
Rusija je nastojala iskoristiti sigurnost Crnog mora kako bi nametnula sankcije Kijevu.
"On želi ponovo otvoriti naftovod kroz Odesu", rekao je za Al Jazeeru direktor Kijevske škole ekonomije Timofij Milovanov, misleći na naftovod izgrađen 1981. godine, kada je Ukrajina bila dio Sovjetskog Saveza, za prevoz amonijaka iz fabrike TogliattiAzot 500 km istočno od Moskve do Odese za izvoz.
Eksplozija je onesposobila gasovod prošlog juna. Rusija je optužila Ukrajinu za sabotažu.
"Nema šanse da Ukrajina ponovo otvori bilo kakav tranzit bilo koje vrste ruskih proizvoda kroz Ukrajinu", rekao je Milovanov. „Rusija je u velikom ratu sa nama i oni žele trgovati preko nas. Ovo jednostavno nije moguće”.
Sam razlog zašto je Rusija pristala na inicijativu za žito bio je usporavanje ukrajinskog izvoza, smatra Milovanov.
Prema inicijativi, Rusija je imala pravo pregledati brodove sa žitaricama, ali je prosječna dnevna inspekcija pala sa 11 na pet početkom prošle godine, saopćeno je iz UN, zbog čega je ukrajinski izvoz pao sa 4,3 miliona tona u oktobru na 1,3 miliona tona u maju.
Ovo je bila samo najnovija taktika u trgovinskom ratu koji je dugo prethodio kopnenom ratu u Rusiji, rekao je Milovanov.
„Putin je počeo postavljati… barijere trgovini ukrajinskim poljoprivrednim proizvodima od žitarica do mliječnih proizvoda još 2012. godine“, rekao je Milovanov.
Rusija bi “uvela određene carine i oni bi ih samovoljno provodili”. Čineći to, Putin je koristio kao oružje nesigurnost "paralizirajući donošenje odluka u poljoprivrednim kompanijama i uskrati ulaganja u kapacitete", rekao je Milovanov.
Izgradnja Kerčkog mosta možda je bila dio ovog trgovinskog rata.
Most je „u osnovi uskratio tankerima velikih zapremina [pristup] tako da su luke na Azovskom moru postale nedostupne Ukrajini 2016-2019. Morali smo obnoviti naše željezničke rute da bi prolazile kroz Odesu, tako da su poljoprivrednici na istoku bili pogođeni ovim postupcima”, rekao je Milovanov.
Činilo se da nijedna Putinova taktika nije uspjela. Ukrajinska roba, uglavnom poljoprivredna, postajala je sve konkurentnija ruskoj. Izvoz je porastao sa 33,5 milijardi dolara u 2016. na 63,1 milijardu dolara u 2021. godini, pokazuju podaci Svjetske banke.
Samo je invazija Rusije na Ukrajinu to promijenila.
Putinov rat koštao je ukrajinsku ekonomiju 29 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP) i 14 posto njenog stanovništva. Njen izvoz robe je pao na 40,1 milijardu dolara.
Ali ukrajinska poljoprivreda se sada oporavlja, sa rekordnom žetvom od 80 miliona tona, od čega je 58 miliona tona žitarica. Rusija je požnjela više nego dvostruko više žitarica – 123 miliona tona – ali je njena površina 28 puta veća od Ukrajine, a njena populacija pet puta veća. Ukrajina daleko premašuje Rusiju u ovom segmentu.
To je važno, jer rastući izvoz poljoprivrednih proizvoda sada može predstavljati najbolju nadu Ukrajine u procesuiranju rata.
Kijev se ove godine suočava sa nedostatkom budžeta od 43 milijarde dolara, koji će finansijska pomoć samo djelimično riješiti i suočava se sa političkim preprekama u Briselu i Washingtonu. Kijev treba maksimizirati prihode od izvoza, a Rusija je pokušava izgladnjivati.
“Ukrajina, kao što pokazuju današnji događaji, se ne može oslanjati samo na međunarodne grantove i zajmove. Morate sami zaraditi”, rekao je urednik odeskih novina Oleg Suslov za Al Jazeeru.
„I Rusija to razumije. Želja Rusije da uništi lučku infrastrukturu ima za cilj smanjenje priliva izvoznih prihoda u Ukrajinu, u nadi da će to destabilizirati domaću ekonomsku situaciju i posijati paniku među stanovništvom”, rekao je Suslov.
Dugoročna strategija je geopolitička, rekao je Milovanov.
“Oni žele ukolniti Ukrajinu sa tržišta kako bi… mogli dobiti monopolske pozicije i kasnije ih mogu koristiti kao oružje ili politizirati. Za Bliski istok, mnogo zabrinutosti izaziva sigurnost hrane… Ako je vaš glavni trgovinski partner samo Rusija, onda oni imaju određenu polugu”.
Rusija pokušava provesti svoj embargo
Osim napada na ukrajinske crnomorske luke, Rusija je poslala bespilotne letjelice i projektile da uništi kranove i silose u ukrajinskim dunavskim lukama Reni, Izmail i Vilkove te oštetila kamione na trajektnom prijelazu Orlivka.
„Na ovaj način Rusija je pokušala pokazati da se ne slaže sa otvaranjem novog žitnog koridora bez njenog učešća“, rekao je Suslov.
Prema procjenama ukrajinske vlade, Rusija je od augusta do kraja 2023. godine potpuno ili djelimično uništila oko 180 lučkih infrastrukturnih objekata i 300.000 tona žitarica.
Rusija je takođe pokušala sa prinudom. Ispalila je projektile upozorenja na trgovačko plovilo Sukru Okan pod zastavom Palaua 14. augusta, dok se ovo plovilo pokušavalo približiti rumunskoj luci Sulina – glavnom istovarnom mjestu za teret koji se prevozi Dunavom. Kada to nije uspjelo, pokušalo se sa helikopterom Ka-29.
Sa svojim finansijskim spasom, Ukrajina je uz zapanjujući uspjeh uzvratila ruski embargo.
Dana 4. augusta, njegove pomorske bespilotne letelice napale su Olenegorski Gorniak, desantni brod klase Ropuča, nedaleko od luke Novorosjisk, navodno sigurne luke u koju je Rusija premjestila veći dio svoje flote sa sjedištem u Sevastopolju, nakon što je Ukrajina potopila ruski vodeći brod na Crnom moru u maju.
Snimak je pokazao Olenegorsky Gornyak koji je odvučen u luku. Sljedeće noći Ukrajina je napravila rupu u strojarnici ruske cisterne južno od Kerčkog mosta.
Pošto su se oba ova napada dogodila kod ruske obale Crnog mora, oni su dokazali tvrdnju Ukrajine da bi mogla zatvoriti rusku Crnomorsku flotu, uskratiti Rusiji pristup njenim teritorijalnim vodama i osigurati siguran koridor za transport tereta dok ne stigne do teritorijalnih voda NATO-a kod Rumunije i Bugarske.
Kada je njemački kontejnerski brod Joseph Schulte, zajedno sa još četiri trgovačka broda, 15. i 17. augusta sigurno otputovao iz ukrajinskih luka u Istanbul, Ukrajina je to pozdravila kao dokaz uspjeha pomorske operacije.
Do kraja 2023. Ukrajina je izvezla 15 miliona tona robe kroz koridor, od čega dvije trećine poljoprivredne, tokom šest mjeseci otkako je propao sporazum s Rusijom, u poređenju sa 33 miliona tona za cijelu godinu u kojoj je taj posao bio siguran. Drugim riječima, odlazak Rusije iz crnomorske inicijative za žito nije imao praktički nikakav uticaj.
A Ukrajina se nije oslanjala samo na Crno more. Prošlog augusta otvorila je novi granični prelaz za Rumuniju duž rijeke Tise, a bit će ih ih još.
U oktobru je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski najavio novu izvoznu rutu željeznicom kroz Moldaviju i Rumuniju. Pošto je njen vazdušni prostor NATO-a bio imun na ruske napade, Rumunija je predložila istovar žita u svojim dunavskim lukama Braila i Galati na barže koje bi ga odvele u luku Konstanca na Crnom moru, gdge se može pretovariti na prekokeanske brodove.
Lučka uprava Konstance saopćila je da je prošle godine dostigla najveći izvoz žitarica zahvaljujući ukrajinskom žitu.
Rusija nije priznala poraz. Napala je brodove projektilima kako bi povećala vozarine.
Jedan takav napad na tanker pod liberijskom zastavom prošlog novembra ubio je mornara i povećao stope za 20 dolara po toni preko noći. Velika Britanija je priskočila u pomoć, pregovarajući sa 14 osiguravajućih kompanija za brodarstvo o posebnom mehanizmu za popust na osiguranje od ratnog rizika.
Ukrajinski konvoji kamiona za luke Evropske unije naišli su na lokalno protivljenje farmera i kamiondžija, koji se suočavaju sa konkurencijom jeftinije ukrajinske robe i usluga. Uspjeh Ukrajine u izvozu žitarica omogućio je pad svjetskih cijena, čineći je žrtvom vlastitog uspjeha. Ukrajinski farmeri koji proizvode pšenicu poslovali su sa gubitkom od 36 dolara po toni, saopćilo je ukrajinsko ministarstvo poljoprivrede. A početak zime može dovesti do mehaničkih i vremenskih problema vezanih za izvozne kapacitete.
Ipak, sve veći udio Ukrajine na globalnom tržištu znači da ona pobjeđuje u ruskom trgovinskom ratu uprkos embargu. Ministarstvo poljoprivrede Ukrajine saopćilo je da je njen ukupni izvoz prošle godine bio sedam posto veći u vrijednosti u odnosu na 2022. godinu, dostigavši 23 milijarde dolara, a njen izvoz žitarica porastao je sa 37 miliona tona na 43 miliona tona.
"[Ukrajina] je postala konkurentan igrač i ako pogledate evoluciju udjela u globalnom izvozu, Ukrajina je nekada imala jeda do dva posto, a sada u prvih pet žitarica ima 5, 8 ponekad 13 posto", rekao je Milovanov.
Rezultati bi mogli uticati na ukrajinski optimizam.
„Mnogi su mislili da će se rat završiti 2023. godine“, rekao je Suslov. “Međutim, ima nade. Ukrajinci vjeruju u svoje Oružane snage, vjeruju u PVO. Vjeruju u podršku partnera. I nadaju se da će gubici u ljudstvu i vojnoj opremi koje je Rusija imala do kraja druge godine rata konačno dostići one kritične vrijednosti koje će natjerati agresora da dođe sebi i zaustavi masakr”.