Putin i njegove marionete su ukrali gruzijske izbore

 

Dana 26. oktobra, više od dva miliona Gruzijaca dalo je svoj glas na najvažnijim izborima u svom životu.

Za njih je ponuđeni izbor bio jasan: postati dio slobodne i demokratske Evrope ili se vratiti u orbitu neliberalnog i imperijalističkog ruskog režima.

I oko 90 minuta nakon zatvaranja birališta, činilo se da ih je mamila svijetla evropska budućnost, jer je nekoliko izlaznih anketa renomiranih američkih istraživačkih organizacija - HarrisX i Edison Research - pokazalo da četiri prozapadna opoziciona bloka u zemlji osvajaju jasnu većinu.

To je značilo da je nakon 12 godina gruzijski narod, u kojemu je oko 89 posto za ulazak u Evropsku uniju - stavio tačku na sve autoritarnu, oligarhijsku i prorusku vladavinu vladajuće stranke Gruzijski san.

Međutim, također, smo znali da će Gruzijski san, koji je svoju kampanju vodio na obećanju da će zabraniti opozicione stranke, vjerovatno koristiti sva sredstva neophodna da sačuva vlast. Video snimci ubacivanja glasačkih listića u glasačke kutije na dan izbora, zastrašivanja birača i posmatrača i nasilja na biračkim mjestima već su postali viralni prije nego što je glasanje završeno.

Sa strepnjom iščekujući prve rezultate Centralne izborne komisije (CIK) koju kontrolira vlada — koju su ranije hakovale ruske obavještajne službe — analitičari su bili šokirani kada je objavljeno da je Gruzijski san ubjedljivo pobjedio. Ali nisu bili iznenađeni.

Umjesto toga, odmah je bilo očigledno da su izbori ukradeni, zajedno sa pravom gruzijskih građana da sami određuju svoju budućnost.

Politički i građanski lideri zemlje, kao i istaknute progruzijske međunarodne ličnosti, govorili su brzo i snažno. A gruzijska predsjednica Salome Zourabichvili, koja predstavlja posljednju preostalu nezavisnu instituciju ove zemlje, hrabro je vodila napad sa velikim moralnim autoritetom.

U danima od tada, dokazi su porasli u izobilju. Na osnovu 900 izvještaja sa gotovo trećine biračkih mjesta u zemlji, lokalni nevladini posmatrači otkrili su, kako oni nazivaju, "unaprijed planiranu, organiziranu šemu prevare" velikih razmjera. A izvještaji međunarodnih posmatračkih delegacija su nedvosmisleni – ovi izbori nisu bili ni slobodni ni pošteni.

Šema je uključivala iznajmljivanje i oduzimanje ličnih karata birača prije izbora, vještačke prepreke za nezavisne izborne posmatrače, kao i slučajeve lažnog glasanja i više glasova pojedinaca koji su radili sa posmatračima Gruzijskog sna i izbornim zvaničnicima koji su povezani sa strankama. Štaviše, nakon što su dobili svoje glasačke listiće, neki birači su bili iznenađeni kada su otkrili da su unaprijed označeni u korist vladajuće stranke.

 

Sve u svemu, objavljene statističke analize ukazuju na sistemsko ubacivanje glasačkih listića i potencijalnu manipulaciju glasanjem u više od 300 biračkih mjesta širom zemlje, posebno u ruralnim područjima. HarrisX, koji je obavio više od 12.000 intervjua za izlazne ankete, zaključio je da rezultati u najmanje 27 od 73 okruga u zemlji ne mogu biti tačni, potencijalno dajući Gruzijskom snu čak 172.000 dodatnih glasova samo u tim područjima. A u izvještaju se nedvosmisleno navodi da su rezultati koje je objavio CIK “statistički nemogući”.

Sve je to izašlo na vidjelo već u prvih nekoliko dana nakon glasanja, bez ikakvih sofisticiranih alata ili neovisne istrage, koja će biti potrebna da bi se otkrili pravi razmjeri ove operacije.

Stoga se insistira na hitnoj i nezavisnoj međunarodnoj istrazi na visokom nivou.

Što više vremena bude prolazilo, lakše će biti prikriti krađu budućnosti Gruzije. I dok su istraga i snažne diplomatske izjave neophodne, malo je vjerovatno da će sami po sebi biti dovoljni. Zato se poziva EU, administracija Sjedinjenih Američkih Država, predsjedničke kampanje za kandidate Kamalu Haris i Donalda Trumpa i cijelo prodemokratsko zapadno rukovodstvo da slijede vodstvo švedskog premijera Ulfa Kristerssona i odmah prekinu svaku saradnju sa režimom Gruzijskog sna.

Krađom izbora, vladajuća stranka i Rusija pokušale su ućutkati Gruzijce. Narod je, međutim, već pokazao da neće stajati skrštenih ruku. Spremni su da se zauzmu za svoju zemlju - i to na miran način.

Zapad bi trebao slijediti taj primjer i izjaviti svoju nedvosmislenu podršku odluci Gruzijaca da budemo slobodna, demokratska evropska zemlja.

Ne radi se samo o Gruziji i gruzijskom narodu. Radi se o budućnosti zapadne demokratije.