Putin i "necivilizirani razvod". Šta je pokazao samit ZND u Biškeku?
Prvi samit lidera država članica Zajednice nezavisnih država smatrani su najvažnijim političkim događajima na čitavom postsovjetskom prostoru. Na skup bi došli ne samo zvaničnici, već i novinari iz mnogih zemalja. Svi su htjeli shvatiti kako će se odigrati "civilizirani razvod" bivših sovjetskih republika.
Sada znamo kako! Nema ničeg civiliziranog u ovom razvodu. Kremlj oštro kažnjava svaki pokušaj da se izabere vlastiti put razvoja. Rat, okupacija i pokušaj aneksije teritorije, etničko čišćenje, destabilizacija, ekonomske i energetske ucjene - a sve što koristi još nije ni nabrojano! Štaviše, takvu politiku demonstrativnog kažnjavanja ne kriju ruski zvaničnici, oni smatraju da Rusija ima pravo koristiti silu na stranoj teritoriji - u Ukrajini, Gruziji ili Moldaviji...
Zato su samiti Zajednice nezavisnih država sada interesantni samo njihovim učesnicima. Nekada sam pokušavao doći na svaku završnu konferenciju za štampu, da saznam kako lideri bivših sovjetskih republika zamišljaju svijet. Sad se pitam ko je bojkotirao sastanak. Šef armenske vlade Nikol Pašinjan nije stigao u glavni grad Kirgistana Biškek.
I ovaj korak je simboličan u pozadini otvorenog razočaranja u odnose sa Rusijom. Tako je sve više praznih mjesta za pregovaračkim stolom. I to iskreno nervira šefa Rusije Vladimira Putina, koji je na završnoj konferenciji za novinare spomenuo Gruziju, Ukrajinu i Moldaviju. I čak je izrazio zabrinutost zbog činjenice da građani Moldavije gube svoj identitet, odnosno, odriču se identiteta koji je stanovnicima ove zemlje nametnuo sovjetski režim.
Kako Putin shvata identitet vidi se u dokumentima dogovorenim na ovom sastanku. Lideri zemalja ZND dugo nisu mogli da se dogovore ni o jednom od zaista fundamentalnih i važnih pitanja. Ali donosimo odluke koje će se svidjeti ruskom predsjedniku sa stanovišta sovjetske nostalgije. Tako su se dogovorili oko odluke o stvaranju međunarodne organizacije za ruski jezik, dogovorili podršku ruskom jeziku, kao jeziku međunarodne komunikacije...
Inače, inicijator stvaranja ove međunarodne organizacije nije bio Putin, već predsjednik Kazahstana Kasim-Džomart Tokajev, koji tokom svojih posjeta Zapadu obećava da će učiniti sve da se povinuje sankcijama Rusiji. Ali, kao što vidimo, on ta obećanja "zamjenjuje" za podršku ruskom jeziku.
Bijeg od Moskve
Zapravo, čak i među onim liderima koji se još uvijek sastaju sa Putinom na samitima ZND, sve je manje onih koji se zaista fokusiraju na Rusiju. Azerbejdžanski predsjednik Ilham Alijev mnogo više pažnje posvećuje kontaktima sa predsjednikom susjedne Turske Redžepom Tajipom Erdoganom. Azerbejdžan i Turska su posljednjih godina postali pravi strateški partneri. Pa, kada je u pitanju posredovanje u sukobu sa Armenijom, Alijev pristaje na alternativna mesta na Zapadu.
Lideri zemalja Centralne Azije sve više pažnje posvećuju saradnji sa Kinom. Predsjednik Narodne Republike Kine Xi Jianping doputovao je u prvu posjetu Kazahstanu nakon pandemije, a predsjednik ove zemlje Kasim-Džomart Tokajev proslavio je godišnjicu u Kini u društvu predsjednika Narodne Republike Kine. Zatim, na samitu Šangajske organizacije za saradnju (ŠOS) u Samarkandu, bilo je više nego očigledno: na događaju je glavni gost bio šef Kine, a ne predsjednik Rusije.
Dakle, jedini "iskreni" Putinov saveznik je Aleksandar Lukašenko. Ali samo zato što nakon popularnih govora 2020. i davanja teritorije sopstvene zemlje za napad na Ukrajinu, Lukašenko jednostavno nema kuda. I sa ove tačke gledišta, odnos Putinove Rusije i Lukašenkove Bjelorusije je, također, živopisan primjer „neciviliziranog razvoda“, prisilne integracije koju provode dva autoritarna režima.
A upravo ta prisila na integraciju i nespremnost da se grade ravnopravni odnosi sa susjedima tjeraju sve koji se još mogu preseliti da bježe od Moskve.