Proširenje EU na Zapadnom Balkanu: Svi zajedno sada?

Kada se lideri EU i zemalja Zapadnog Balkana sastanu u srijedu u Briselu na samitu EU-Zapadni Balkan, napredak u proširenju EU bit će visoko na dnevnom redu.

Nakon ratova koji su razorili Balkan 1990-ih, Evropska unija se 2003. godine obavezala da će u blok integrirati sedam zemalja Zapadnog Balkana: Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku, Kosovo, Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju i Srbiju.

Hrvatska se pridružila EU 10 godina kasnije. Osim Kosova, koje je podnijelo zahtjev za članstvo 2022. godine, preostalih pet zemalja EU priznaje kao službene zemlje kandidate.

Kako stvari stoje?

Više od decenije nakon što se Hrvatska pridružila EU, proširenje u Briselu izgleda bliže stvarnosti nego što je to bilo godinama.

Kako Brisel signalizira obnovljenu posvećenost proširenju, pitanje više nije da li, već koje su zemlje Zapadnog Balkana spremne krenuti naprijed, a koje će zaostati.

Crna Gora - najmanja od pet zemalja kandidata u regionu - se smatra prvim predvodnikom u procesu pristupanja Zapadnog Balkana, a Albanija je odmah iza nje.

Prema riječima evropske komesarke za proširenje Marte Kos, Crna Gora bi tehnički mogla završiti pregovore o pristupanju do kraja 2026. godine, a Albanija godinu dana kasnije.

"Zatim nam je potrebna jedna do godinu i po dana da prođemo kroz proces ratifikacije. Dakle, realno sam optimističn ada bi čak i tokom mog mandata, koji završava krajem 2029. godine, Evropska unija mogla imati barem dvije nove članice", rekla je Kos za DW.

U Srbiji, najvećem i ekonomski najjačem kandidatu u regiji, zamah za reforme je očito oslabio. Kao odgovor, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je prije putovanja u Brisel na sastanak o napretku Srbije u EU, predložio je da se sve zemlje Zapadnog Balkana zajedno pridruže EU.

Ali je li ovo održiva opcija i bi li uopće bila prihvatljiva susjedima Srbije i EU?

Crna Gora prednjači

 

Proces proširenja EU na zemlje Zapadnog Balkana bio je spor iz nekoliko razloga.

Sa jedne strane, postoje neriješena bilateralna pitanja, deficiti vladavine prava i visok nivo korupcije na Zapadnom Balkanu. Sa druge strane, postojao je određeni stepen oklijevanja i "umora od proširenja" od strane država članica EU.

Nakon godina neuspjeha, Crna Gora je prije dvije godine provela ključne reforme i postigla politički konsenzus o članstvu u EU. I Podgorica i Brisel sada imaju za cilj da što prije završe proces pristupanja.

Crna Gora je nedavno dostigla novu prekretnicu zatvaranjem pet pristupnih poglavlja, koja su preduslov za pridruživanje EU, ali preostali zahtjevi uključuju osiguranje konačnih osuđujućih presuda u slučajevima korupcije na visokom nivou i organizovanog kriminala, imenovanje ključnih pravosudnih zvaničnika i popunjavanje upražnjenih rukovodećih pozicija u glavnim institucijama.

Lokalni kritičari tvrde da se reforme ubrzavaju i da im možda nedostaje suština.

"Niko ozbiljno ne tvrdi da se sistem može promijeniti iz temelja za nekoliko godina", rekla je crnogorska ministrica evropskih poslova Maida Gorčević. "Kritika je legitimna ako ubrzava reforme, ali je važno napomenuti da se napredak danas mjeri jasnim evropskim pokazateljima, a ne političkim utiscima, a napredak Crne Gore objektivno potvrđuju institucije EU", rekla je za DW.  

Napredak Albanije

U međuvremenu, Albanija je, također, ubrzala tempo reformi.

Dok Evropska komisija ukazuje na napredak u reformi pravosuđa, upozorila je da su potrebni daljnji napori u borbi protiv korupcije i jačanju vladavine prava.

Međutim, kako ističe politički analitičar Florian Bieber, ishod je daleko od izvjesnog i još uvijek su potrebne održive reforme.

"Albanija provodi mnogo, barem formalnih, reformi, ali u kontekstu u kojem imate vrlo snažnog lidera, Edija Ramu, [ona] svakako ima vrlo ozbiljne demokratske nedostatke. Dakle, postoje neke rezerve, pa je nejasno hoće li Albanija moći zatvoriti taj jaz i zaista biti spremna kada i Crna Gora", rekao je za DW.

Zašto EU želi proširenje?

Za Evropsku uniju, proširenje je i strateško i pitanje kredibiliteta.

 

Integracija Crne Gore bio bi način niskog rizika i visokog uticaja da se pokaže da EU može ispuniti svoja obećanja, jačajući povjerenje u svoje vodstvo u neizvjesnim geopolitičkim vremenima, prema političkom brifingu Evropskog centra za politiku.

Proširenje se, također, odnosi na sigurnost i geostrateške interese Evrope.

„Plaćamo cijenu što nismo integrirali ove zemlje kada su prvi put htjele da se pridruže, ostavljajući region nestabilnosti“, rekla je komesarka Kos.

Ali proširenje EU se, također, smatra geostrateškom investicijom u sigurnost i prosperitet Evrope, kaže Tinatin Akhvlediani, istraživačica u Jedinici za vanjsku politiku EU pri Centru za studije evropske politike.

„Ako se Unija ne proširi na ove zemlje, druge sile bi mogle intervenirati i iskoristiti region, koristeći ga kao polugu protiv Evropske unije, uključujući Rusiju i Kinu“, rekla je Akhvlediani za DW.

Šta je sa prijedlogom Srbije?

Dakle, ako je tempo napretka ka pristupanju EU toliko različit u regionu, gdje je onda Aleksandar Vučić i njegov prijedlog da se sve zemlje Zapadnog Balkana zajedno pridruže bloku?

Mnogi analitičari tumače Vučićev prijedlog kao pokušaj usporavanja cijelog procesa integracije.

Unutar Evropske komisije, čini se da postoji malo interesa za tu ideju.

„Pristupanje je proces zasnovan na zaslugama. Svaki kandidat treba da se pridruži kada je spreman i ispuni uslove i kriterije utvrđene u Ugovorima EU, uključujući Kopenhagenske kriterije. Ne postoje unaprijed određeni vremenski rokovi. Proces se pokreće provođenjem reformi i demonstracijom održivih rezultata“, rekao je portparol Evropske komisije za DW.

Svaka zemlja trasira svoj vlastiti put

I Tinatin Akhvlediani i Florian Bieber naglasili su da je proces proširenja oduvijek slijedio "princip Regate", što znači da države koje teže članstvu trasiraju svoj vlastiti put, a integracija ovisi o vlastitim zaslugama, reformama i ispunjavanju tehničkih kriterija.

Međutim, Bieber napominje da ideja istovremenog pristupanja ima neke prednosti.

"To bi izbjeglo stvaranje vanjskih granica EU između zemalja Zapadnog Balkana i spriječilo uvoz bilateralnih pitanja u Evropsku uniju", rekao je.

"Uz to rečeno", nastavio je, "postoje ozbiljni nedostaci, jer bi tempo najsporije članice - ili kandidata, bolje rečeno - diktirao brzinu za sve. Dakle, ako je Crna Gora spremna da se pridruži Evropskoj uniji u narednim godinama, mogle bi je zadržavati zemlje poput Bosne i Hercegovine ili Kosova, što bi moglo potrajati još 10 godina".

Crna Gora nije spremna čekati

Ured albanskog premijera nije imao komentar na Vučićev prijedlog u vrijeme objavljivanja.

Međutim, Crna Gora je brzo reagirala, jasno dajući do znanja da želi ići naprijed.

„Crna Gora ne želi nikoga čekati, niti očekuje da iko čeka nas“, rekao je ministarka Gorčević. „Mi smo lideri u tom procesu i želimo se pridružiti Evropskoj uniji kada naši rezultati pokažu da smo spremni i da zaslužujemo članstvo“.

Sedmicu prije sastanka objavljeno je da Srbija neće učestvovati na samitu u Briselu.

Vučić je sam objavio odluku, rekavši da djeluje kako bi zaštitio interese Srbije i dodajući da je odluku donio „kako niko drugi ne bi bio okrivljen i vlada ne bi bila izložena bilo kakvom pritisku“.