Kineski uticaj u Istočnom triju i na Zapadnom Balkanu: Strateška fragmentacija u zemljama proširenja EU

Oslanjajući se na InvigoratEU indeks vanjskog uticaja – empirijski utemeljen alat za sistematsko mjerenje i poređenje političkih, ekonomskih i društvenih dimenzija vanjskog uticaja – izvještaj prati evoluciju kineskog prisustva između 2013. i 2023. godine. Nalazi pokazuju da je kineski pristup fleksibilan, pragmatičan i u velikoj mjeri kontekstualno specifičan, a ne vođen jedinstvenom regionalnom strategijom. Kina iskorištava bilateralizam, iskorištavajući institucionalnu fragmentaciju i nudeći alternative liberalno-demokratskom modelu EU kroz ulaganja u infrastrukturu, meku moć i diplomatski angažman, često na načine koji su u skladu s interesima lokalnih elita.

Srbija se pojavljuje kao najdublje ukorijenjeni partner Kine, pokazujući značajno političko slaganje, visok nivo ekonomskog angažmana – uključujući strateške direktne strane investicije i sporazum o slobodnoj trgovini – i rastući društveni uticaj. Nasuprot tome, zemlje poput Kosova i Moldavije pokazuju minimalno kinesko prisustvo, uglavnom zbog nepriznavanja u slučaju Kosova i oštre političke i institucionalne preorijentacije prema EU u Moldaviji. Gruzija i Ukrajina predstavljaju složene slučajeve: obje pokazuju rastući politički i ekonomski uticaj Kine, ali sa različitim nivoima političke otvorenosti i strateškog opreza. Među zemljama Zapadnog Balkana, Albanija i Sjeverna Makedonija održavaju ograničene, ali pragmatične odnose sa Kinom, fokusirajući se prvenstveno na trgovinu i infrastrukturu, dok su Bosna i Hercegovina i Crna Gora pokazale veći nivo ekonomskog angažmana, često praćenog zabrinutostima vezanim za upravljanje i dug.

Na ekonomskom planu, kineski angažman se povećao nakon finansijske krize 2008. godine i pokretanja inicijative "Pojas i put" 2013. godine. Međutim, jedan od glavnih nalaza izvještaja je da stvarni ekonomski uticaj Kine u dvije regije ostaje ograničen i vrlo neujednačen. Značajno ekonomsko prisustvo uglavnom je skoncentrirano u nekoliko zemalja poput Srbije (i Gruzije i Ukrajine u manjoj mjeri), dok je u većini drugih zemalja marginalno ili simbolično. Uprkos zvučnim najavama i investicijskim obećanjima, ekonomska saradnja ostaje ograničena. Ovaj slab ekonomski odgovor potkopava sposobnost Kine da iskoristi ekonomski angažman za dugoročni strateški uticaj. Istovremeno, i dalje postoji zabrinutost u vezi sa pitanjima kao što su održivost duga, rizici od korupcije i uključenost kineskih aktera u osjetljive sektore, uključujući telekomunikacije.

U društvenom smislu, kineski pristup je prvenstveno bio usmjeren od vrha prema dolje, vođen Konfucijevim institutima, obrazovnim razmjenama i simboličnim partnerstvima, a ne društvenim angažmanom odozdo prema gore. Međutim, što se tiče percepcije javnosti, stavovi prema Kini su uglavnom mlaki do pozitivni u većini zemalja, posebno tamo gdje je ekonomska saradnja bila vidljivija. Međutim, povjerenje u Kinu se značajno pogoršalo u Ukrajini, uglavnom zbog njene percipirane dvosmislenosti u vezi sa ruskom invazijom.

Ukupno gledano, kineski uticaj u regiji raste, ali ostaje fragmentiran. Ima tendenciju da se skoncentriše u okruženjima gdje je upravljanje slabo, institucije krhke, a izgledi za EU su ili neizvjesni ili daleki. Kina djeluje manje kao direktna opozicija Briselu ili Washingtonu, a više kao strateški oportunista – nudeći investicije i diplomatsku podršku bez potrebe za demokratskim reformama. Ovaj pristup omogućava Pekingu da ojača moć domaćih elita u hibridnim režimima, istovremeno promovirajući vlastiti model razvoja.

Da bi se efikasno odgovorilo na ove izazove, izvještaj preporučuje da EU usvoji više strateški, ciljani i pristup specifičan za svaku zemlju. EU bi trebala ojačati politički angažman izvan retorike proširenja kroz konkretne diplomatske, institucionalne i finansijske obaveze prilagođene individualnim potrebama i kontekstima partnerskih zemalja. Jačanje interne koherentnosti i strateške koordinacije među državama članicama i institucijama EU ključno je za usklađivanje politika o pitanjima vezanim za Kinu i njihovu integraciju u šire strategije proširenja. Štaviše, EU bi trebala ojačati svoju podršku transparentnosti i otpornosti u partnerskim zemljama promoviranjem mjera protiv korupcije, nezavisnih medija i dinamičnog civilnog društva, čime bi se smanjila privlačnost netransparentnih i uslovljenih kineskih ponuda.

 

ZAKLJUČAK  

 

Godinama domaći i međunarodni analitičari upozoravaju na jačanje kineskog prisustva u zemljama Zapadnog Balkana i Istočnog partnerstva (Ukrajina, Gruzija, Moldavija). Nerijetko se

kao razlog za sve snažnije prisustvo Kine u zemljama Zapadnog Balkana i Istočnog partnerstva navodi svojvrsno oklijevanje Evropske unije kada je u pitanju proširenje i prijem ovih zemalja u punopravno članstvo EU.

Činjenica je, također, da sve više raste zabrinutost domaćih, ali i međunarodnih analitičara zbog problema sa otplatom kredita koji su uzimani od kineskih kreditora, pod javnosti, uglavnom, nepoznatim uslovima što bi neke od zemalja moglo dovesti u dužničku zamku Kine. Crna Gora je ne tako davno bila u takvoj dužničkoj zamci zbog nemogućnosti otplate kineskog kredita za izgradnju dionice autoputa, a spašena je zahvaljujući reakciji banaka iz EU.  

Kao konstantan problem se javlja netransparentnost ugovora potpisanih sa kineskim kreditorima i investitorima te kršenje domaćeg i međunarodnog zakonodavstva od strane kineskih kompaniju prisutnih u zemljama Zapadnog Balkana. Sve to zahtijeva odlučniji i strateško precizan pristup EU na Zapadnom Balkanu i u Istočnom partnerstvu, kako bi se osim ekonomskih, izbjegli i geopolitički problem u ovim regijama.