02.04.2025.

Propali pokušaj Moskve da izvrši pritisak na Moldaviju putem isporuke gasa

Dana 3. marta, na treću godišnjicu potpisivanja formalnog zahtjeva Moldavije za pridruživanje Evropskoj uniji, predsjednica Moldavije Maja Sandu primila je predsjednika Evropskog vijeća Antonija Kostu u službenu posjetu u Kišinjevu, kao dio puta zemlje ka EU.
Dok su ovaj susret i proljeće u nastajanju ponudili pozitivnu perspektivu, zimska energetska drama nastavlja da baca sjenku na obe obale rijeke Nistru.
S obzirom na smanjenje uticaja višemjesečnog smanjenja gasa od strane ruskog Gazproma, Kremlj je u potpunosti uključen u igru okrivljavanja zbog pokušaja da izvrši pritisak na moldavsku vladu i predsjednicu Maju Sandu. Može se uočiti niz zanimljivih lekcija.
Moldavija ostaje na nišanu Kremlja
Moldavija se odupirala nekolicini pokušaja Rusije da izbaci iz kolosijeka svoju bližu orijentaciju prema EU, od pokušaja državnog udara i ekonomskog pritiska do miješanja u izbore, što smo analizirali.
Očekuje se da će u Moldaviji parlamentarni izbori biti održani najkasnije do oktobra ove godine, tako da je nedavna plinska kriza bila samo posljednji pokušaj da se sabotira napredak Moldavije ka pridruživanju EU i podriva parlamentarna većina uoči izbora.
Šta se desilo? Ruski Gazprom je 1. januara 2025. godine zaustavio isporuku gasa Pridnjestrovlju, regionu Moldavije, navodeći kao razlog navodne „neplaćene historijske dugove“. Zbog ove krize koju je proizvela Moskva, stanovnici lijeve obale su zimi ostali bez grijanja i suočili su se sa stalnim nestankom struje, što je dovelo u opasnost proizvodnju električne energije za ostatak Moldavije.
Ruski izvoz energije ponovo kao oružje
Gazprom djeluje kao produžetak ruskih vlasti koje su poznate po tome što koriste izvoz gasa i energije kao politički instrument, a prekide kao oružje prinude. Gotovo svi susjedi su to iskusili: Bjelorusija nekoliko puta, kao i Njemačka i evropski potrošači u maju 2022. godine, dok je Rusija pokušala izvršiti pritisak za ukidanje sankcija.
Gazprom je više od 30 godina isporučivao "besplatan" ili jeftin gas u Pridnjestrovlje. Gas se koristio za proizvodnju struje, za napajanje lokalne teške industrije i za domaćinstva, koja su plaćala simboličnu cijenu. Niko ne zna gde je otišao profit, jer rukovodstvo u Tiraspolju nije ništa platilo Gazpromu. Tokom godina, de facto pridnjestrovske vlasti su navodno akumulirale više od 11 milijardi dolara dugova. Razlog može biti samo jedan: ova isporuka je držala region u zavisnosti od Rusije.
Pokušaj Moskve da prebaci krivicu
Uprkos važećem ugovoru sa Moldovagazom kojim se Gazprom obavezuje da isporuči dogovorenu količinu gasa do moldavske granice, Moskva se nije potrudila da istraži druge načine isporuke gasa u pridnjestrovsku regiju. Alternativne opcije su svakako postojale.
Umjesto toga, Moskva i njeni lokalni zastupnici u Pridnjestrovlju tvrdili su da je za krizu u potpunosti kriv Zapad i pokušaj da se oslabi ruski uticaj u regiji. Prema Kremlju, ako je moldavska vlada u Kišinjevu htjela pomoći regionu, trebala je pregovarati o nastavku isporuke sa Rusijom i Ukrajinom.
Ruski mitovi:
Novinske kuće na lijevoj obali pod kontrolom de facto vlasti ponavljale su narative Kremlja. Skoro 30 godina, region je imao vrlo malo pristupa nezavisnim izvorima informacija osim onih pod kontrolom Rusije i lokalnog Pridnjestrovlja, dok su moldavski i zapadni medijski kanali donedavno bili aktivno blokirani.
“Na rubu kolapsa”: Ruski izvori često tvrde da je Pridnjestrovlje na rubu kolapsa i da Moldavija i Ukrajina kuju zavjeru da tamo naprave “humanitarnu katastrofu”. Putinov glasnogovornik Dmitrij Peskov tvrdio je da region duguje svoj opstanak Rusiji i opisao situaciju kao "pravu krizu", dok je glasnogovornica ruskog MIP-a Marija Zaharova opisala Rusiju kao spasitelja regiona, organizirajući opskrbu alternativnim rutama i radeći na dugoročnim rješenjima. Međutim, ova rješenja se nisu ostvarila – barem ne na način na koji bi se Tiraspolj nadao.
„Čekanje haosa”: Domaći prokremaljnski lobi u Moldaviji, također, je bio zauzet, a ruske državne i prokremljovske medijske kuće su ponavljale njegove lažne tvrdnje. Bivši predsjednik Igor Dodon tvrdio je da uskraćivanjem Pridnjestrovlju struje i plina 'neko želi da se cijela ova situacija završi nasiljem'.
Ocrniti predsjednicu Sandu...: Prokremaljske kuće dugo su pokušavale koristiti mizoginiju  da blate predsjednicu Maju Sandu kao histeričnu i nestabilnu ženu, sada tvrdeći da je razbjesnila i zahtijevala da se koristi sila kako bi se osigurala elektrana Cuciurgan koja se nalazi na lijevoj obali i opskrbljuje sve Moldavce strujom.
…teorije zavjere: Ruska državna agencija Sputnjik citirala je rusku vanjsku obavještajnu službu, SVR, izlažući teoriju zavjere koja sugerira da je predsjednica Maja Sandu razgovarala sa parlamentom o razvoju vojne operacije za ponovno uspostavljanje kontrole nad lijevom vojnom obalom, kako bi se tamo „uklonila” ruska vojska. Važno je napomenuti da Rusija sada nalazi za priliku da pusti SVR da govori direktno.
‘Gubitak suvereniteta’: Poslanik socijalista Bogdan Tirdea nazvao je Sandu ‘pijunom u velikoj, geopolitičkoj igri’ koju je orkestrirao Washington s ciljem da istisne sve svoje rivale s evropskog tržišta gasa i potpuno ga monopolizira.
Rješenje Kremlja: gas iz Evrope, krediti iz Rusije
Sredinom januara, nakon dvije sedmice bez gasa, čelnici Tiraspolja otišli su u Moskvu. Gazprom je najavio da će u region isporučivati takozvani humanitarni gas. Početna rješenja koja je predložila Moskva sugerirala su mutne, netransparentne šeme u koje su uključeni sankcionirani akteri u suprotnosti sa moldavskim zakonom, što je još jednom dokazalo da Rusija umjesto rješenja traži polugu i stvara dilemu za moldavsku vladu.
EU je krajem januara ponudila 20 miliona eura hitne pomoći moldavskoj vladi za sprečavanje humanitarne krize u pridnjestrovskom regionu. Dva dana lideri u Tiraspolju i Moskvi nisu imali reakciju na rješenje koje bi okončalo mjesec dana smrzavanja i nestanka struje u regionu. Njihov propagandni aparat nije imao pripremljene poruke za ovu situaciju i na kraju su de facto lideri Tiraspolja prihvatili pomoć, ali su se javno zahvalili EU i... Rusiji. Prema njihovim riječima, ovaj drugi je pokazao 'interes za pronalaženje rješenja' za krizu.
EU pomaže u dugoj perspektivi
EU je također ponudila još 60 miliona eura za građane Moldavije na lijevoj obali, pod određenim uslovima. Ovog puta Tiraspolj mora da provede nekoliko koraka. To uključuje pitanja kao što su ljudska prava u regionu, oslobađanje nekoliko ilegalnih pritvorenika, ukidanje defacto blokade informacija uključivanjem moldavskog javnog emitera u mrežu glavnog pridnjestrovskog kablovskog operatera i postupnim povećanjem tarifa za energiju.
Ponuda je zaista primorala Moskvu da reagira: odlučila je gas isporučivati preko evropskog tržišta za 120 miliona dolara mesečno, što je skupa karta.
Nema povratka na status quo
Kakva paradoksalna situacija – uprkos svim pričama o koristima od dugoročnog i stabilnog toka jeftinog ruskog gasa, Rusija trenutno radije plaća skuplji gas kupljen na evropskom tržištu i koristeći kratkoročne ugovore nego da isporučuje svoj. Čak je i korištenje zdravog razuma dovoljno da se vidi da stabilnost Moldavije i dobrobit njenog stanovništva na obje obale rijeke Nistru nisu ono što Moskva traži.
 
Rusko rješenje znači neizvjesnost, moguće prekide kad god bi to koristilo hibridnim operacijama Kremlja i mnogo propagande.