Primirje na 30 dana: šta Putin može uraditi?

Dakle, šta se sada može razumjeti i predvidjeti?

 

• 1 •

Trenutno se u ruskom društvu jasno formira oko 30 do 35 posto navijačkih patriota koji žele nastavak rata i 60 do 70 posto tihe većine koja želi da se rat zaustavi (oslobođenje Kurska za njih će biti potpuna pobjeda).

 

• 2 •

 

Najmanje polovina aktivnih navijačkih patriota je prilično kritična prema Putinu i njegovom režimu. Naravno, sada nemaju ni subjektivnost ni jasno definiranog lidera. A njihova jedina ideja je da nastave rat zarad buduće veličine (da ne bi bili ponovo poniženi).

Ali u perspektivi od sedam do 10 godina (maksimalna vremenska perspektiva tranzita vlasti), ova grupa neće jednostavno nestati, ona će se pretvoriti u moćnu političku grupu koja će biti nosilac velikog ogorčenja (u ruskim realnostima – strastvene ogorčenosti) za bilo koje rješenje osim potpunog uništenja Ukrajine. Ne treba zaboraviti da je putinizam, na mnogo načina, izrastao na sličnom ogorčenju.

Veoma je važno obratiti pažnju na to da Putinovo okruženje, iako mu je apsolutno lojalno, razmišlja o tranzitu vlasti. A kada su u pitanju dalji mirovni pregovori, oni polaze od tri komponente:

Kako će to uticati na njihovu finansijsku situaciju sada;

Kako to može uticati na njihovu dalju političku budućnost;

Kako će se to odraziti na trajanje Putinove mirne i sretne vladavine (ova tačka se u velikoj meri poklapa sa prethodnom, ali ipak, to su različite logike: Putinova logika vječne vladavine bez najave nasljednika i logika elita koje se spremaju za tranzit).

Tužno je za Ukrajinu: u Putinovom okruženju nema nikoga ko je spreman glasno govoriti o završetku “SVO”. U historijskim analogijama, koje nam se zaista ne sviđaju: nema Mikojana koji se suprotstavio Hruščovljevim odlukama na vrhuncu karipske krize.

Koliko god to paradoksalno zvučalo, glavni promoter mirovnog sporazuma sada može biti samo Putin. Da podsjetimo da je nacionalna ideja Rusije „Putin treba vladati što je duže moguće i umrijeti što kasnije u predsjedničkoj fotelji“. Spreman je prihvatiti ovaj dogovor ako će mu osigurati dugu i sretnu vladavinu.

I stoga, sada će mnogo toga zavisiti od toga kako će se okruženje ponašati: uplašiti Putina debalansiranjem sistema (apelujući na 30 posto navijačkih patriota) ili, naprotiv, umiriti ga željama onih 70 posto tihe manjine i uplašiti ga vrlo realnim kolapsom izvoza nafte u slučaju napuštanja mira.

Ali, pod bilo kojim okolnostima, Rusija se više ne sprema za primirje, već za pregovore o suštini mira. A glavni izazovi za Ukrajinu su slijedeći:

Posebno treba izdvojiti Kinu, koja će se, u slučaju 30-dnevnog primirja, vjerovatno zaista uključiti u igru. Ona ima dvije opcije za ovo uključivanje - ili zajedno sa Ruskom Federacijom ili u bilateralnoj igri sa SAD.