29.11.2023.

Priče iz zatočeništva: Ko može natjerati Putina da odblokira razmjenu zarobljenika

Zašto Rusija blokira razmjenu zarobljenika? Za šta se u Rusiji optužuju ukrajinski vojni i civilni zarobljenici i zašto se to radi? Šta će Rusiju vratiti u pregovore o razmjeni zarobljenika, saznaje projekat Radija Sloboda
 
"Novosti iz Azova".
 
Rusija je od ljeta blokirala razmjenu zarobljenika sa Ukrajinom. Međutim, pregovori za nastavak procesa su u toku. O tome je pre neki dan na TV kanalu „Nastojaše vreme“ govorio Petro Jacenko, predstavnik Koordinacionog štaba za postupanje sa ratnim zarobljenicima. Ukrajinska strana je spremna za razmjenu, ali sve zavisi od Rusije, rekao je Jacenko. No, Rusiju, prema njegovim riječima, ne zanima sudbina njenih zarobljenika pa Kremlj odugovlači sa razmjenom i stvara razne prepreke.
Prema ukrajinskim vlastima, do 17. novembra 2023. godine poznato je da se 4.337 Ukrajinaca nalazi u ruskom zarobljeništvu. Od toga su 3.574 vojna lica i 763 civila. To su ljudi čiji je boravak u ruskom zarobljeništvu potvrđen.
 
Zatvorenici iz "Azovstala"
 
Rusija koristi spektakularna nezakonita suđenja ukrajinskim ratnim zarobljenicima i zarobljenim civilima, naglašavaju stručnjaci, da potvrdi narative koji opravdavaju napad i rat protiv Ukrajine, kao i da moralno ugnjetava ukrajinsko društvo.
Sud samozvane "DNR" koju su nedavno osnovali okupatori osudio je trojicu boraca "Azova" koji su branili Mariupolj nakon invazije. To su stariji vodnik Genadij Harčenko, mlađi narednik Aleksij Žernovski i stariji vojnik Ihor Kim.  
Optuženi su da su navodno počinili zločine protiv civilnog stanovništva. Harčenko je osuđen na 25 godina zatvora, Kim i Žernovski na po 24 godine, a svi služe zatvorsku kaznu u  kaznionici sa visokim stepenom sigurnosti.
"Novosti iz Azova" razgovarale su sa Oksanom Gurskajom, kolegicom Genadija Harčenka. Ona je rekla da je Gennadij otišao na front kao dobrovoljac još 2014. godine, a 2017. je prešao u redove "Azova". U vrijeme invazije, služio je u Mariupolju. Zajedno sa drugim borcima završio je u Azovstalu.
“Kada se desio hemijski napad na njih i nije bilo sredstava zaštite, napisao je 'neka nas truju, samo neka dodaju nešto uspavljujuće u taj gas pa da zaspimo i to je to'.
 
Bilo je jako teško, ali je izdržao. On će 16. maja (2022 - prim. aut.) napisati poruku mojoj majci da mi kaže da će sve biti u redu, da će biti bez kontakta tri-četiri mjeseca, ali da će se vratiti. Nismo baš shvatili o čemu se radi, ali smo sutradan vidjeli i shvatili da je zarobljen.
Pojavile su se prve fotografije na kojima se nalazi u autobusu. Tada sam od dječaka koji su bili razmijenjeni saznala da su ih pratili Oseti i da su se toliko plašili "Azova" da su im zabranili da ih gledaju u oči ili dodiruju. Rekli su: Šejtan ti je pomogao. Nemoguće je u ovakvim uslovima pružiti takav otpor i pobiti toliko naših ljudi”, rekla je Gurskaja.
 
"Držali su ih na suncu 10 sati"
 
Nakon "Azovstala", Genadij Harčenko je završio u zatvoru u Olenivki na okupiranoj teritoriji Donbasa. Bio je u istoj kasarni u kojoj je u noći 29. jula 2022. godine došlo do eksplozije.
Sagovornik kaže da su uslovi tamo bili toliko strašni da je Genadij odmah izgubio 30 kg.  
“Za rođendan je dobio nekoliko komada ostataka hljeba, koje momci jednostavno nisu pojeli i bacili su mu u šešir. Bio je toliko sretan što je tog dana mogao pojesti više hljeba da su mu navrle suze. Stalno su bili prisiljeni stajati u malim dvorištima na velikoj vrućini, bez vode, stajali su osam do 10 sati. A u slobodno vrijeme, kada se zatekao tamo, predavao je dječacima engleski. Nema sveske, nema olovke, nema udžbenika, krov samo što ne padne. Takav je bio krug. A momci su bili toliko sretni i privrženi k njemu da je mogao da im odvrati pažnju i da im nečim zaokupi misli“, ispričala je Oksana Gurskaja.
Nakon eksplozije u zatvoru u Olenivki, prema riječima prijatelja "Azova", zarobljeni Ukrajinci su odvedeni na ispitivanje, a tek nakon toga ranjenici su ukrcani u "Kamaz" i odvezeni u bolnicu u Donjecku.
 
"Mučenje u podrumima"
 
Pored Olenivke, poznato je i da je Genadij Harčenko bio u zatvoru u Horlivki i Taganrogu u Rusiji, kaže prijatelj.
Tokom ispitivanja, koje je žena vidjela, Ukrajincu su zamjerili na knjizi koju je napisao prije invazije - "Dnevnik artiljerca". Knjiga govori o ratu očima istoričara.
„Za knjigu koju je napisao, okrivljuju njega. Kažu mu da je "fašista", "nacista", da je "odgojio generaciju istih nacista". Ima tetovažu na ruci, napravio ju je bukvalno godinu dana prije rata - ovo su rune. I držali se tih runa, od kojih svaka znači da je crno sunce, takoreći, "simbol fašizma, nacizma", počeli su se raspitivati za blavatku. Ali on je istoričar, pa je parirao svakom njihovom pitanju. I na kraju ovog videa kažu: "Pošto ste vi Azov, vi ste ratnici, kako ste mogli dozvoliti da vas zarobe, trebalo je da poginete od oružja.  
Tada je bio u Horlivki, držani su u jami - podrumu. Mučen je uglavnom zbog činjenice da je poznavao Sovjetski Savez, ali mu se iz nekog razloga nije sviđao“, prisjeća se Oksana.
 
Gurskaja je dodala da je Genadij Harčenko na spiskovima zarobljenika ukrajinske strane, međutim Rusija trenutno odlaže proces pregovora o razmjeni.
 
"Davljenje, smrzavanje, gušenje"
 
U Ruskoj Federaciji se, također, vode pokazni nezakoniti procesi protiv civilnih talaca koji su  
uhapšeni na okupiranim teritorijama.
Tako je u julu ove godine vojni sud u Rostovu na Donu objavio kazne stanovnicima Hersonske oblasti - Juriju Domančuku i Vitaliju Skakunu. Osuđeni su na više od 20 godina zatvora. Optuženi su da su 12. decembra prošle godine navodno pokušali izvršiti atentat na takozvanog zamjenika guvernera okupiranog dijela Hersonske oblasti Vitalija Buljuka, kojeg je postavila Rusija. Tada je zadobio umjerene tjelesne povrede, a njegov vozač je preminuo.
Prema organizaciji za ljudska prava Zmina, predsjedavajući sudija u ovom predmetu Roman Plisko je više puta izrekao slične kazne nekolicini krimskotatarskih političkih zatvorenika.
Supruga Vitalija Skakuna, Kristina Henrik, rekla je za "Novosti iz Azova" da je kada je Buljuk ubijen, njen muž bio u posjeti prijatelju u Skadovsku. Obojica su privedeni sutradan, 13. decembra, i počeli da ih natjeraju da priznaju.
“Prvi mjesec je bila kontinuirana tortura. Sve je bilo tu: spaljivanje, davljenje, guženje u vodi, smrzavanje, mučenje strujom i udaranje maljem. Tamo je protiv njega upotrebljena velika sila. I napisao mi je u pismu da je bilo i trenutaka kada se jako nadao da će to biti posljednji udarac, jer više nije mogao. Ali su stali pa ponavljali nekoliko puta. To je trajalo mjesec dana. Bio je decembar, zima, i on je oko nedelju dana večeri provodio u ograđenoj kućici za pse napolju. Hranili su ga sirovom heljdom jednom u nekoliko dana i davali mu flašu vode“, prepričava njegova supruga uslove u kojima je bio zatvoren ovaj stanovnik Hersona.
 
"Bili su u svakom istražnom zatvoru"
Prema riječima Hajnrikove, tokom višemjesečnog boravka u Čongaru, tukli su ga jednom sedmično pred svima u hodniku ustanove u kojoj je bio zadržan.
“Zatim su su ga prebijali i u svakom istražnom zatvoru u koji je doveden. Čak je rekao da, očigledno, u njegovom slučaju postoji neka vrsta ličnog obilježja. Etapa - Čongar, pa Krim - Simferopolj, pa Krasnodar, Rostov. U svakom istražnom zatvoru su ga tukli”, kaže sagovornica.
U početku nije bilo potvrđenih informacija o tome gdje se Vitalij Skakun nalazi, kaže njegova supruga. Sada je na spiskovima za razmjenu kao civil. Muškarac je u pritvoru u Novočerkasku u Rostovskoj oblasti u Rusiji.
Prvostepeno je osuđen 6. jula na 24 godine, od čega četiri godine zatvora i 20 godina strogog režima. Nakon žalbe, kazna je smanjena na dva mjeseca.
S obzirom na neprijateljstva i rusku okupaciju dijelova južnih teritorija Ukrajine, redakcija ne može dobiti zvaničnu potvrdu nekih od iznesenih izjava niti ih samostalno provjeriti.
 
Više od devet godina u zatočeništvu
 
Neki taoci su u ruskom zarobljeništvu od 2014. godine. Među njima je i Valentin Vihivski, rodom iz Kijeva, diplomac Nacionalnog univerziteta "Kijevski politehnički institut". U septembru 2014. otišao je na Krim na izložbu avijacije i nestao. Samo mjesec dana kasnije rođaci su obaviješteni da su Valentina uhapsile ruske specijalne službe.
Krajem 2015. godine osuđen je zbog navodne špijunaže na 11 godina zatvorske kazne u zatvoru maksimalne sigurnosti. Valentin služi kaznu u gradu Kirovo-Čepetsk, u Kirovskoj oblasti u Rusiji.
Njegov otac, Petro Vihivskii, rekao je za "Novosti iz Azova" da je zbog njegovog otvorenog proukrajinskog stava i odbijanja da radi bilo kakav posao u korist ruske ekonomije, muškarac stalno u pritvorskom centru.
Nakon potpune invazije na Rusiju i raspada diplomatskih odnosa, uslovi boravka u zatvoru postali su još teži.  
“Sada pošta ne radi, veliki je problem sa prepiskom. Morate pronaći različite šeme da biste poslali pismo, a zatim primili pismo od njega. Sljedeća stvar je da ne možete prebaciti novac na lični račun koji zatvorenici imaju da bi kupili neku robu u tamošnjoj radnji. I to je jako važno, jer je teško živjeti u zatvorskom bloku, barem u zatvoru u kojem je moj sin, bez kupovine u radnji.
Ranije znamo da je konzul povremeno dolazio tamo. Prema tome, nisu mogli primjenjivati nikakvu represiju prema zatvorenicima. To sada ne znamo, jer više nema konzularne kontrole. Ne samo nad mojim sinom, već i sa svim ukrajinskim zarobljenicima", rekao je Petro.
Petro Vihivski se bavi pitanjem razmjene sina više od devet godina. Sada se, prema njegovim riječima, situacija znatno zakomplicirala. Ne funkcioniraju ni mehanizmi izručenja, ni razmjene, ni transfera u Ukrajinu na izdržavanje kazne po konvenciji potpisanoj između Ukrajine i Ruske Federacije.
"Razmjena ratnih zarobljenika i civila koji su bili zatvoreni prije događaja 2022. ni sada se uopće ne razmatra", dodao je Petro.
 
"Rusija ne želi vratiti svoje"
 
Advokat Nikola Polozov smatra da je Rusija blokirala proces razmjene zarobljenih vojnih lica jer nije zainteresirana za povratak običnih vojnika.
„Kremlju apsolutno nisu potrebni ruski vojnici koji su u ukrajinskom zarobljeništvu. Ako govorimo o želji Kremlja da oslobodi neke od svojih vojnika, onda govorimo o visokokvalificiranim vojnicima koje je teško zamijeniti, prvenstveno pilotima. Za njihovu obuku je potrebno mnogo vremena, a takvi kadrovski gubici se ne mogu brzo nadoknaditi. Ili govorimo o uslovnim "kadirovcima", to jest onima koji se traže.
 
Značajan dio ruskih ratnih zarobljenika, mobiliziranih, redovnih trupa ili dobrovoljaca, drugim riječima, plaćenika iz raznih privatnih plaćeničkih vojski, su potrošni materijal. Kremlj nije briga da li su poginuli ili su zarobljeni. I nema konsolidiranog zahtjeva ruskog stanovništva za povratak ovih ljudi“, istakao je Polozov.
 
"Političko pitanje"
 
Advokat je napomenuo da je držanje civilnih talaca ratni zločin. Njihovo oslobađanje je isključivo političko pitanje.
“I prije invazije, pitanje ukrajinskih političkih zatvorenika, prvenstveno sa teritorije okupiranog Krima, kojih je tada bilo najmanje 200, još uvijek nije bilo riješeno. I, u principu, posljednja razmjena, koja se posebno ticala ukrajinskih političkih zatvorenika, dogodila se prije više od četiri godine, 2019. godine, kada su razmijenjeni ukrajinski vojni mornari, Oleg Sentsov i niz drugih ukrajinskih političkih zatvorenika“, podsjetio je Polozov.
Prema njegovim riječima, trenutno se broj zarobljenih ukrajinskih civila na okupiranim teritorijama višestruko povećao. Njihov status, bilo da su optuženi ili već osuđeni, uglavnom ne utiče na mogućnost njihovog povratka kući, smatra advokat: "Glavno pitanje je što u Kremlju nema političke volje".
 
Šta može pokrenuti razmjene?
 
Obnavljanje procesa razmjene između Ruske Federacije i Ukrajine moguće je samo ako je moguće izvršiti pritisak na ruske vlasti, smatra Polozov.
“Ovo je veoma teško pitanje, jer je odluka o obnavljanju postupka razmjene prvenstveno odluka donesena na političkom nivou. A u uslovima u kojima je Rusija zapravo izolovana od vanjskog svijeta, kada ne postoje prave poluge pritiska na rusku vladu, pa, uglavnom, ko će nagovoriti Putina da to uradi? Ko to može? Ko ima takav resurs da prisili ruske vlasti da se vrate u pregovarački proces", naglašava advokat.
Ako govorimo o nekim efikasnim polugama koje se mogu iskoristiti u ovoj fazi, to mogu biti neke humanitarne inicijative koje mogu doći od međunarodnih organizacija, kao što je, naprimjer, Međunarodni komitet Crvenog krsta, kaže Polozov.
“Ili su to neke vjerske organizacije, papa, na primjer, koji bi se trebao sastati sa patrijarhom Kirilom. Nadam se da će se na ovom sastanku razgovarati o tom pitanju, uključujući i nastavak razmjena”, dodao je advokat.
Ukrajina je već formirala "mješovite medicinske komisije" za razmjenu zarobljenika, izvijestio je Ured ombudsmana Ukrajine nakon sastanka predstavnika vlade sa porodicama branilaca Zmijskog ostrva.
Iz ureda je, također, naglašena činjenica da, "nažalost, aktivnost ukrajinskih organa i odjeljenja u vezi sa vraćanjem branilaca kućama nailazi na nespremnost Rusije da izvrši povratak čak i svojih građana".
 
Dana 27. novembra u Koordinacionom štabu održan je sastanak sa predstavnicima porodica nestalih i zarobljenih vojnika 92. odvojene mehanizovane brigade Koš zapovjednika Ivana Sirka. Radilo se o mehanizmima pronalaženja tijela poginulih branitelja na sigurnim lokacijama, evakuaciji i daljoj identifikaciji, načinima obavještavanja rodbine u slučajevima podudaranja DNK markera.