Pregled kineskih ograničenja i nadzora stranih platformi društvenih medija  

Ove platforme su jako ograničene i nadgledane unutar granica Kine, s ograničenim  ili potpuno blokiranim pristupom, pojačavajući napore države da regulira protok informacija. Uokvirujući strane društvene medije kao prijetnju nacionalnoj sigurnosti, kineska vlada opravdava nadzor i cenzuru, tvrdeći da ove platforme mogu potaknuti destabilizirajuće narative ili strani uticaj. Ovaj tekst analizira kinesku sekjuritizaciju stranih društvenih medija kroz tri glavna argumenta: prikaz ovih platformi kao egzistencijalne prijetnje, korištenje izvanrednih mjera za kontrolu uticaja platformi društvenih medija i uticaj na domaću sigurnost i međunarodni položaj Kine.

 

Egzistencijalna pretnja  

 

Kineski pristup stranim društvenim mrežama počinje tako što ih prikazuje kao egzistencijalnu prijetnju stabilnosti i suverenitetu zemlje. Teorija sekjuritizacije objašnjava da država može označiti ovo pitanje kao egzistencijalnu sigurnosnu prijetnju, dopuštajući joj da opravda izvanredan odgovor. U tom kontekstu, kineske vlasti često naglašavaju opasnosti korištenja stranih društvenih medija, opisujući ih kao potencijalno oruđe stranih sila za promociju pobune, podsticanje protesta i podrivanje vladinog autoriteta. Ovo uokvirivanje pozicionira strane društvene medije ne kao puko tehnološko oruđe, već kao mehanizme vanjskog uticaja koji bi mogli potkopati kinesko ideološko jedinstvo. Ovaj sigurnosni narativ pojačan je državnim medijima i zvaničnim izjavama, koje upozoravaju na „haos“ koji neograničen protok informacija može izazvati u društvu. Prikazujući strane društvene medije kao kanale za opasne strane ideologije, vlada potiče nacionalnu svijest koja je oprezna prema vanjskim uticajima. Kineski građani su stoga pripremljeni da vide ove platforme kao prijetnju njihovoj kolektivnoj sigurnosti i stabilnosti, što doprinosi javnom prihvatanju njihovog isključenja ili stroge regulacije. To je posebno vidljivo u diskursu oko incidenata kao što su protesti u Hong Kongu, gdje se strane platforme društvenih medija optužuju za širenje

antikineskog raspoloženja. Osim toga, ovaj okvir utiče na razvoj politike, opravdavajući zakonodavna i regulatorna ograničenja koja održavaju kineski „Veliki zaštitni zid“. Neprestano tvrdeći da će nesmetan pristup stranim društvenim medijima izložiti građane destabilizirajućim narativima, vlada provodi kontrolirano digitalno okruženje koje je u skladu sa njenim sigurnosnim ciljevima. Stoga je teorija sekjuritizacije unutar teorije sigurnosti ključna za razumijevanje kako će Kina stvoriti snažan digitalni okvir fokusiran na vladu i upravljati ovim pitanjem kako bi stekla domaću podršku za tu politiku.

 

Hitne mjere  

 

Nakon što su društveni mediji iz inozemstva ocijenjeni kao prijetnja sigurnosti, Kina je uvela hitne mjere za ograničavanje i razotkrivanje ovih sistema. Teorija sekjuritizacije kaže da kada zemlja proglasi egzistencijalnu prijetnju, može poduzeti opće političke mjere kako bi poduzela hitnu akciju. „Veliki zaštitni zid“ ilustrira ovu metodu blokiranjem ili ograničavanjem pristupa platformama kao što su Twitter, Facebook i Google, efektivno stvarajući siguran digitalni prostor pod kontrolom države. Ova tehnološka barijera omogućava Kini da vrši strogu kontrolu nad informacijama koje ulaze u njen digitalni prostor, čime se minimizira vanjski uticaj i promoviraju domaće opcije društvenih medija koje su u skladu s državnim standardima.

Osim toga, za građane koji pronalaze načine da pristupe društvenim medijima u inozemstvu putem VPN-a, Kina koristi masovni sistem nadzora za praćenje i regulaciju njihovih aktivnosti. Ovaj nadzor je olakšan naprednom umjetnom inteligencijom i tehnologijama za praćenje podataka, koje omogućavaju vladi da prati online diskusije i otkrije sadržaj koji se smatra “opasnim” ili “subverzivnim”. Pojedinci koji stupaju u interakciju sa ili šire strane medije, koji osporavaju državni narativ mogu se suočiti sa posljedicama, naglašavajući ozbiljnost kineskog pristupa. Mogućnost vlade da prati upotrebu stranih društvenih medija unutar Kine jača uvjerenje da su ovi sistemi stvarna sigurnosna prijetnja koja zahtijeva organizacijski nadzor.

Ove hitne mjere se protežu dalje od virtuelne regulative do zakonskih okvira, uključujući zakone o cyber sigurnosti koji zahtijevaju strogo praćenje podataka i usklađenost sa stranim agencijama koje djeluju unutar Kine. Kombinacija tehnoloških i zakonskih mjera pokazuje kako se sekjuritizacija pretvara u sveobuhvatnu državnu kontrolu. Implementacijom takvih mjera, Kina može efikasno potisnuti neželjene i uticajne strane narative, stvarajući uređenu online atmosferu koja daje prioritet državnoj sigurnosti u odnosu na međunarodne norme digitalne slobode.

 

Domaća sigurnost

 

Kineska sekjuritizacija prekomorskih društvenih medija ima široke implikacije na domaću zaštitu i globalne odnose. Na domaćem planu, prikazivanje ovih struktura kao sigurnosnih prijetnji jača privlačnost javnosti za cenzuru i kontrolu. Kineski građani, upoznati sa državnim narativom o rizicima društvenih medija u inozemstvu, često podržavaju mjere, videći ih kao defanzivne, a ne restriktivne. Ova široka javna podrška pomaže državi u konsolidaciji vlasti, jer javnost vidi mjere kao ključne za održavanje nacionalne ravnoteže i društvenih vrijednosti koje štite od vanjske erozije.

Međutim, ovaj metod sigurnosnog okvira ima i globalni uticaj, jer dovodi u pitanje međunarodne norme koje podržavaju slobodan i otvoren internet. Strane vlade i institucije redovno kritiziraju kinesku restriktivnu politiku, smatrajući je suprotnim digitalnoj slobodi i ljudskim pravima. Mjere poduzete protiv prekomorskih struktura naglašavaju ideološku podjelu između Kine i zemalja koje naglašavaju neometan pristup internetu, stvarajući tenzije unutar međunarodnih institucija i diplomatskih odnosa. Kako se Kina nastavlja zalagati za digitalni suverenitet, to je u suprotnosti sa liberalno-demokratskim vrijednostima koje promoviraju mnoge zapadne zemlje, što rezultira napetim diplomatskim angažmanima i tekućim debatama o upravljanju internetom.

Osim toga, kineski model sekjuritizacije stranih društvenih medija utiče na druge zemlje koje mogu tražiti sličnu kontrolu nad svojim digitalnim ambijentom. Opravdavajući regulaciju kroz sekjuritizaciju, Kina nudi atraktivan okvir za različite autoritarne režime, što može dovesti do fragmentiranijeg globalnog interneta. Ovo bi trebalo potkopati globalne napore u odbrani slobode interneta i moglo bi ohrabriti zapadne zemlje da povećaju svoju posvećenost otvorenom pristupu, stvarajući polarizovaniji digitalni ambijent. Kao takva, kineska sekjuritizacija stranih društvenih medija ima reperkusije daleko izvan njenih granica, utičući na globalne norme i međunarodno upravljanje internetom.  

 

Zaključak  

 

Kineski strogi pristup stranim društvenim medijskim platformama može se  stoga efikasno razumjeti kroz teoriju sigurnosnog nadzora, koja otkriva kako uokvirivanje ovih platformi kao sigurnosnih prijetnji opravdava opsežne mjere kontrole. Prikazujući strane društvene medije kao egzistencijalno opasne, namećući hitna ograničenja i oblikujući javno mnijenje u zemlji, Kina konstruira narativ koji legitimira njen digitalni suverenitet. Međutim, ovaj pristup dovodi u pitanje međunarodne internet norme i pozicionira Kinu kao značajan kontrapunkt globalnoj digitalnoj slobodi. Konačno, teorija sigurnosnog nadzora pruža sveobuhvatan okvir za analizu složenosti i uticaja kineske politike prema stranim društvenim medijima, nudeći uvid u svoju domaću strategiju, kao i njene međunarodne implikacije.  

 

ZAKLJUČAK  

 

Mjere koje poduzima Kina u ograničavanju prisustva stranih društvenih medija u ovoj zemlji pod krinkom prijetnje nacionalnoj sigurnosti, mogu se okarakterizirati kao nedemokratske. Istovremeno, kineska država obilato koristi sve prednosti neometanog pristupa društvenim medijima u zapadnim, demokratskim zemljama za širenje i promociju vlastitih narativa, bilo da se radi o uspostavi novog svjetskog poretka kojeg kineski državni vrh naziva multipolarnim, bilo da promoviraju kineski mirovni plan za Ukrajinu ili nešto treće.  

I u zemljama Zapadnog Balkana svjedočimo da kineske institucije i instituti neometano šire sadržaje koji mogu uticati na stabilnost zemalja Zapadnog Balkana, a naročito su prisutni sadržaji kojima se ostvaruje meka moć u zemljama Zapadnog Balkana. Istovremeno, ni mnogo razvijenije zemlje od zemalja Zapadnog Balkana nisu u mogućnosti koristiti popularne društvene mreže u Kini, jer autoritarni režim jednostavno ne dopušta takvu vrstu promocije.