Predsjednik ruskog Parlamenta Krima "objavio rat" Holandiji, namjerava doći "po svoje"

List Krimskog parlamenta objavio je komentar predsednika ruskog parlamenta Krima Vladimira Konstantinova, u vezi sa odlukom Vrhovnog suda Holandije, koji je nedavno odbio kasacionu žalbu krimskih muzeja te potvrdio odluku amsterdamskog Apelacionog suda od oktobra 2021. godine i presudio je da Muzej Allarda Pirsona mora predati zbirku "skitskog zlata" državi Ukrajini, a ne muzejima Krima.

Komentar Konstantinova pun je uvreda i optužbi. Činjenica je da je Konstantinov očigledno navikao na to da sudovi na Krimu rade na mig vlasti pa se nadao da bi se moglo uticati i na evropski sud, kako su ga uvjeravali advokati. Stoga je Krim dugo pokušavao nekako uticati na odluku suda o "skitskom zlatu". Prije odluka holandskih sudova, objavljivali su materijale sa svojim stavovima, tvrdnjama, unajmljivali advokate koji su unaprijed javno iznosili zahtjeve sudovima, planirali koje mjere Rusija može poduzeti da u svakom slučaju zadrži zlato Skita. Krimski zastupnici Državne Dume Rusije i lokalnog parlamenta bili su posebno aktivni u traženju povoljne odluke od sudova. A specijalni predstavnik predsjednika Rusije za međunarodnu kulturnu saradnju Mihail Švidkoj predložio je da se suđenje na svaki mogući način odugovlači, s obzirom na to da „što duže bude saslušanje, veće su šanse da će pravda pobijediti, a "skitsko zlato" iz krimskih muzeja ipak se vratiti na Krim... Štaviše, publikacije sa tvrdnjama o "skitskom zlatu" gotovo su uvijek bile praćene ilustracijom koja prikazuje "skitski pektoral", najznačajniji artefakt "skitskog zlata" , koji opće nije pronađen na Krimu i nema nikakve veze sa krimskim muzejima.
Zabilježeni su i pokušaji uticaja na sud tajnim metodama od strane Rusije. S tim u vezi, ukrajinski advokati morali su podnijeti zahtjev za izuzeće sudije zbog otkrivanja dodatnih materijala koji svedoče o pristrasnosti sudije i njegovim vezama sa Rusijom. Apelacioni sud u Amsterdamu je 28. oktobra 2020. donio odluku o razrešenju sudije.
Podsjetimo, suština spora je bila da je izložba "Krim: zlato i tajne Crnog mora", koja je uključivala više od 500 eksponata iz nekoliko muzeja Krima, otvorena u Arheološkom muzeju Allard Pearson u Amsterdamu od 7. februara. do 31. augusta 2014. godine. Međutim, zbog ruske aneksije Krima, eksponati nisu vraćeni na Krim. Četiri krimska muzeja podnijela su kolektivnu tužbu za vraćanje eksponata protiv Muzeja Allarda Pirsona. Istovremeno, ukrajinska strana je dokazala da artefakti nisu vlasništvo muzeja, već pripadaju državi Ukrajini.
Muzej u Holandiji odlučio je ne predati eksponate dok se ne donese odluka nadležnog sudije ili dogovor između strana. Okružni sud Amsterdama je 14. decembra 2016. godine odlučio da eksponate vrati državi vlasniku - Ukrajini. Apelacioni sud Amsterdama primio je 28. marta 2017. godine žalbu predstavnika krimskih muzeja na odluku suda o "skitskom zlatu". I sada je na spor stavljena tačka. Vrhovni sud je priznao da dokazi, kao i ranije, pripadaju Ukrajini. U Kijevu očekuju da se eksponati vrate u Ukrajinu i rekli su da će biti prebačeni u muzeje Krima, ali... nakon deokupacije poluostrva i tranzicije Krima nazad pod jurisdikciju Ukrajine. To je sasvim logično.
Komentar i samih novina i Konstantinova je dat u pojačano emotivnom tonu i potpuno je izmišljen, ne odgovara stvarnosti, poput „Ukrajina koju su Banderovi zauzeli proglasila je svoja prava na ono što joj nikada nije pripadalo“. Iako je cijela zbirka zakonski pripadala Ukrajini. Razmatranje slučaja pred sudovima u Holandiji nazvano je "drskom i neprincipijelnom pljačkom Krima", suđenje je bilo "apsurdno". Besmislene izjave poput "u Kijevu su iz nekog razloga odlučili da su Skiti, Sarmati, Mongolo-Tatari Ukrajinci pa stoga svi istorijski artefakti pronađeni na Krimu pripadaju Ukrajini." Čudno, ali zašto su na Krimu odlučili da su Skiti, Sarmati, Mongolo-Tatari Rusi, a svi artefakti pripadaju Rusiji?
Komentirajući odluku Suda, Konstantinov je rekao da „prije nekoliko godina niko ne bi vjerovao u mogućnost takve odluke. Ovo nije pošten međunarodni sud, već oblik piraterije..." Možda govornik ne bi govorio tako brzopleto da se sjetio da su u novijoj historiji ruski oligarsi, izgubivši vjeru u rusku pravdu, uvijek tražili pravdu na evropskim sudovima. Da se samo vratio "nekoliko godina unazad", znao bi da su upravo evropski sudovi priznati kao potvrda pravednosti međunarodnog prava, za razliku od ruskih sudova, uključujući i one na Krimu, koji su pod kontrolom Kremlja i koji donose političke presude.
Iz nekog razloga, govornik se ni sada ne stidi, nakon što je u svijetu objavljeno mnoštvo dokaza da je branu Kahovske HE digla u zrak ruska diverzantska grupa, jedina koja joj je imala pristup u okupiranoj teritoriju, okrivljuju za to... Holandski sudovi, tvrdeći da "zašto onda cijeli svijet, uključujući Holandiju, ne reagira na katastrofu u Kahovskoj HE, kada je cijeli region bio pod vodom, na gubitke uzrokovane ovim zločin kijevske hunte u Hersonskoj oblasti, na Krimu, u cijelom svijetu, uključujući Holandiju..."
Zašto ne reagiraju? Naprotiv, sve što govornik traži već je urađeno. Evo: Evropski parlament osudio je "Rusko rušenje brane HE Kahovskaja, što je dovelo do rasprostranjenih poplava, ekološke katastrofe i ekocida u Ukrajini i predstavlja ratni zločin... Od 505 poslanika, 425 glasova podržalo je rezoluciju... Zastupnici su pozvali Evropsku komisiju i zemlje Evropske unije... da podrže istragu Međunarodnog krivičnog suda u slučaju uništenja brane HE Kahovskaya". Pa čekajte, bit će suđenje.
Za govornika, međunarodno pravo su „pravila koja niko nije izdao i nisu razumljiva“, sudske odluke su „odvratne i neutemeljene“, sudije su „holandske neznalice“, koje donose „neutemeljene odluke“, sud je “banalan sud koji prihvata šta hoće"… Ukrajina je "geopolitička kanalizacija". Ukrajina je "zločinačka zemlja, prognana zemlja, koja živi svoje posljednje dane." Samo se iz nekog razloga u svijetu ove riječi više odnose na samu Rusiju.
Štaviše, govornik je optužio Holandiju za pljačku: „Postoji trivijalna pljačka. Razbojnici su se dočepali naše jedinstvene, skupe kolekcije, a sada su odlučili predate je svojim saučesnicima. Međutim, najvjerovatnije kolekciju neće prenijeti u Ukrajinu, iako su odlučili. Ali što je najvažnije, oni su vjerovali da im prisvajanje bilo koje imovine koja pripada Rusiji ne predstavlja nikakvu poteškoću...“ Konstantinov je očigledno zaboravio da je prava pljačka bila otimanje većine eksponata iz Hersona i drugih muzeja od strane ruske vojske,  otimanje žita, metala, fabričke opreme, čak i medicinske opreme sa privremeno okupiranih teritorija Ukrajine. Ili se možda Rusija već nagodila sa Holandijom za oboreni avion MH-17?
Zatim je Konstantinov još kategoričniji: "Uvjeren sam da će našu kolekciju ostaviti u Holandiji, a nakon nekog vremena će je predstaviti kao svoju, kao što to čine sa artefaktima opljačkanim tokom kolonijalne prošlosti..."
List navodi da je "Vladimir Konstantinov napomenuo da će ova nezakonita odluka biti stavljena na spisak finansijskih potraživanja Krima prema Ukrajini i Zapadu". Istovremeno, Vladimir Konstantinov prelazi na direktne prijetnje: „A mi ćemo doći u Amsterdam po naše. Neka čekaju i pripremaju se!" Čini mi se da je ovo barem prijedlog diplomatskog demarša Ministarstva vanjskih poslova Holandije u vezi sa općim, neutemeljenim optužbama i stvarnim prijetnjama ratom cijeloj zemlji.
Konstantinov podsjeća na poziv Ota Bizmarka "da se sa Rusima posluje pošteno, jer Rusi će prije ili kasnije uvijek doći po svoje, a od njih se nećete moći zaštititi nikakvim dekretima". Zaboravio sam, očigledno, da je Bizmark imao na umu da Rusi moraju pošteno poslovati i tada će poštenje biti odgovor na poštenje, a ako se stvari grade na lažima, kao u ovom slučaju, onda Bizmark nema veze sa tim.
A evo šta je nejasno. Međunarodni odnosi su uvijek bili najkompleksnija, najodgovornija, najtačnija i najosjetljivija sfera svjetske politike. Njihovi učesnici se često nisu usuđivali dozvoliti sebi ni malo emotivnog razgovora, svi izrazi su precizno formulisani, provjereni i odgovorni. Zašto se danas, barem u Rusiji i njenom okupiranom Krimu, u međunarodne odnose u javnosti primaju neodgovorni i neupzćeni ljudi koji čine zlo i nadaju se da neće morati odgovarati za svoje riječi i djela?