Postizanje mira korištenjem snage u Ukrajini
Ruski predsjednik Vladimir Putin negira pravo Ukrajine na suverenitet, nakon što ju je dva puta izvršio invaziju od 2014. godine. Srećom, njegovi napori da potčini zemlju osujećeni su hrabrošću ukrajinskog naroda.
Nakon dvije i po godine žestoke odbrane svoje domovine, postalo je sasvim jasno da se Ukrajinci nikada neće pokoriti ruskoj tiraniji. Ali uprkos njihovoj otpornosti, Putinov brutalni agresivni rat se nastavlja. Ako saveznici Ukrajine ne pokažu potrebnu odlučnost, sukob bi mogao trajati godinama, potkopavajući evropsku stabilnost.
Štaviše, sve više militarna Rusija prijeti ne samo Ukrajini već i cijelom svijetu, sa potencijalno katastrofalnim posljedicama. Ruski rat je već izazvao šokove širom svijeta, podižući cijene energije i hrane i ugrožavajući nuklearnu sigurnost. Kršenjem osnovnih principa međunarodnog prava, Rusija je destabilizirala globalni poredak.
Da bi promovirali mir, saveznici Ukrajine moraju Putinu dati do znanja da on ne može diktirati uslove kako će se rat završiti. Oni to mogu učiniti izgradnjom globalne podrške mirovnom sporazumu ukorijenjenom u temeljnim principima međunarodnog prava, jačanjem pozicije Ukrajine na bojnom polju, pružanjem dugoročnih sigurnosnih garancija i ocrtavanjem jasnog puta ka pristupanju NATO-u.
Dok Putin ima za cilj produžiti rat, ukrajinski predsednik Volodimir Zelenski aktivno teži održivom miru. Ovog ljeta okupio je predstavnike više od 90 zemalja u Švicarskoj, kako bi osigurao podršku svojoj formuli mira u deset tačaka, koja poziva na jačanje nuklearne sigurnosti i rješavanje ekoloških posljedica sukoba, uz puno povlačenje Rusije.
Globalni pritisak bit će ključan za postizanje sporazuma, ali trajni mir, također, zahtijeva snažne sigurnosne garancije. S obzirom na to da je Rusija u više navrata pokazala svoje nepoštivanje međunarodnog prava i osnovnih ljudskih prava kršeći ugovore i čineći široko rasprostranjene ratne zločine, mir ne može počivati samo na Putinovim obećanjima. Ishod rata zavisit će od sposobnosti Ukrajine da se odbrani.
Neposredni prioritet je poboljšanje položaja Ukrajine na bojnom polju. Kako ruski projektili i bespilotne letjelice nastavljaju ubijati civile širom zemlje, a većina napada je pokrenuta sa ruske teritorije, Ukrajina ima sva prava da rasporedi oružje dugog dometa, kako bi pogodila ove ciljeve i ušla u Rusiju kako bi spriječila dalje napade. Ograničavanje njegove sposobnosti da to učini je u suštini traženje da se bori sa jednom rukom vezanom iza leđa. Ukrajinske snage su dosljedno pokazivale da mogu efikasno i odgovorno koristiti oružje koje isporučuje Zapad. Vrijeme je da saveznici ukinu sva preostala ograničenja u pogledu vrsta isporučenog oružja i načina na koji se ono može koristiti.
Ali uz neposrednu podršku, saveznici Ukrajine moraju se obavezati da će joj osigurati vojnu opremu i finansijska sredstva onoliko dugo koliko je potrebno. Ukrajina je već dobila dugoročne sigurnosne garancije od više od 30 zemalja u sklopu Kijevskog sigurnosnog sporazuma, čiji smo koautori. Sada je vrijeme da se dokaže da ove garancije imaju zube.
U narednim mjesecima, naši napori će se fokusirati na osiguranje da garancije ispune obećanje. To uključuje praćenje njihove implementacije, procjenu prijetnji koje se razvijaju i isticanje načina na koji su ukrajinske sigurnosne potrebe usklađene sa evropskom širom odbrambenom strategijom.
Sprečavanje Putina da postigne mir će zahtijevati više od sigurnosnih garancija. Saveznici Ukrajine trebali bi proširiti svoju podršku poduzimanjem koraka poput obuke ukrajinskih snaga unutar zemlje i raspoređivanja civilnih izvođača ili specijaliziranih vojnih timova za popravku oštećene opreme na licu mjesta. Susjedni saveznici mogli bi uspostaviti prošireni protuzračno-odbrambeni štit iznad zapadne Ukrajine kako bi presretali nadolazeće ruske projektile i bespilotne letjelice, čime bi spasili živote civila i omogućili Ukrajini da prerasporedi svoje sisteme protivvazdušne odbrane na prve linije fronta.
Svaki od ovih koraka će nesumnjivo ojačati poziciju Ukrajine u svim budućim pregovorima. Ali na kraju, jedini način da se osigura dugoročni mir i sigurnost u Evropi je uvođenje Ukrajine u NATO. Ostavljanje Ukrajine u sivoj zoni između Rusije i Alijanse samo bi izazvalo još nestabilnosti, agresije i nasilja. Lideri NATO-a moraju djelovati odlučno i ponuditi Ukrajini put ka članstvu. Iako to ne znači da će se Ukrajina pridružiti preko noći, takvo opredjeljenje bi poslalo snažnu poruku Putinu da njegov rat neće spriječiti njeno eventualno pristupanje.
Suočeni s Putinovom jako militariziranom i sve više revanšstičkom Rusijom, Ukrajina i njeni saveznici moraju prihvatiti starorimsku maksimu si vis pacem, para bellum („Ako želiš mir, pripremi se za rat“). U protekle dvije i po godine ukrajinski narod je pokazao nepokolebljivu odlučnost da brani svoju slobodu. Ali da bi postigla trajni mir, međunarodna zajednica mora skupiti hrabrost i snagu da ga podrži i održi.