Porodice Ukrajinaca u ruskom zarobljeništvu očajnički traže vijesti: 'Molim vas, nemojte ih zaboraviti'

 

Svake sedmice Karina provjerava najnovije liste mrtvih ukrajinskih vojnika da vidi da li je na njima njen brat, ratni zarobljenik.

Njena porodica je posljednji put razgovarala sa Sašom, vojnikom, koji ima 31 godinu, prije dvije godine kada je bio stacioniran u čeličani Azovstal, mjestu posljednje ukrajinske borbe protiv žestokog bombardovanja Mariupolja od strane Kremlja, koji je sada okupiran od strane Rusije. Bijesni telefonski poziv dogodio se na kraju očajničke bitke. Njegova majka Svetlana (56) u suzama kaže: „U suštini rekao nam je da nas voli i zbogom”.

Jedini dokaz života koji je porodica imala od tada bila je poruka koju je prenio kolega vojnik koji je prošle godine pušten iz ruskog zarobljeništva u zamjeni zarobljenika. Saša je primijećen u pritvoru više od 550 kilometara istočno u ruskoj oblasti Volgograd, ranjen, ali živ.

Izgubio je skoro trećinu svoje tjelesne težine i porodica je zabrinuta da će biti povrijeđen.

“Vrlo je teško nastaviti živjeti ako ne znaš šta mu se dešava”, kaže Karina, 25, držeći njegovu prijeratnu fotografiju u vojnoj uniformi pored ukrajinske zastave.  

Ona se pridružila grupi od 1.000 ljudi, među kojima su većina članovi porodica ukrajinskih ratnih zarobljenika, na protestu u centru Kijeva kojim se obilježava sumorna prekretnica dvije godine pune invazije ruskog predsjednika Vladimira Putina na Ukrajinu. Porodice su od bilo koga tražile odgovore o svojim rođacima za koje se plaše da bi mogli biti maltretirani, ranjeni ili još gore.

“Zabrinuti smo za njega. Ne vjerujemo izvještajima da dobijaju stranu pomoć i posjete Crvenog krsta. Rusija ih može mučiti, lagati, ubijati”, kaže Karina, koristeći prošlomjesečni primjer oborenog ruskog transportnog aviona za koji je Moskva tvrdila da je prevozio 65 ukrajinskih zarobljenika.

 

Kremlj, koji tvrdi da se brine o ukrajinskim zarobljenicima u skladu sa međunarodnim pravom, optužio je Ukrajinu da je namjerno oborila avion – neposredno prije očekivane razmjene zarobljenika. Ali Moskva nije objavila dokaze o tome šta se dogodilo niti o činjenici da su Ukrajinci bili u avionu.  

“Bojimo se, svaki dan gledamo spiskove mrtvih čija je smrt potvrđena i provjeravamo da li je njegovo ime na njima”, dodaje Karina.

U blizini stoji Julia, 28, čiji je brat Jaroslav, također, bio u fabrici Azovstal.

Posljednji put je dobila dokaz da je živ prije tri mjeseca kada je porodici upućen telefonski poziv iz vedra neba od oslobođenog ukrajinskog vojnika koji se identificirao samo svojim pozivnim znakom "Diplomat". Julija kaže da je vojnik rekao da je njen brat "bio živ i da ga je vidio u Taganrogu u Rusiji u proljeće 2023. godine". Onda je prekinuo vezu.

“Ove godine niko ništa nije čuo o tome gdje se nalaze vojnici iz Azovstala. Nemamo pojma da li su još živi”, kaže Julija za Independent.

Dvije godine otkako je Putin započeo svoju invaziju na Ukrajinu u punom obimu, porodice širom zemlje zahvaćene ratom još uvijek sa nestrpljenjem čekaju bilo kakve vijesti o svojim najmilijima koji su među 10.000 ukrajinskih zarobljenika za koje se procjenjuje da su zarobljeni od strane ruskih snaga.  

Broj, gdje se nalaze i dobrobit ovih vojnika nisu poznati, jer grupama za ljudska prava i predstavnicima organizacija poput Međunarodnog komiteta Crvenog krsta (ICRC) pristup je uglavnom zabranjen, kažu najviši ukrajinski zvaničnici.

Ženevska konvencija daje ICRC pravo da provjerava ratne zarobljenike na obje strane gdje god da se drže, kao i da prikuplja informacije o njihovoj sudbini. ICRC je više puta tražio nesmetan pristup Ukrajincima u ruskom pritvoru i izvijestio je da je uspio posjetiti 1.500 ukrajinskih i ruskih zarobljenika na obje strane.

Ali ukrajinski zvaničnici su javno opovrgli da imaju bilo kakav pristup ratnim zarobljenicima u Rusiji, jer su se tenzije povećale.  

„Nijedan ratni zarobljenik nije lično vidio živog predstavnika ICRC u ruskim vojnim zatvorima“, rekao je Andrij Jermak, šef kabineta ukrajinskog predsjednika Volojdimra Zelenskog i njegova desna ruka, na sastanku na kojem se razgovaralo o toj temi u Kijevu.

Ukrajinski komesar za ljudska prava Dmitro Lubinec ponovio je ovo u intervjuu za The Independent nakon sastanka.

„Imam komunikaciju sa ICRS, sa njihovim predstavnicima koji rade u Ukrajini – čak i sa šefom misije ICRC u Ukrajini, znam da žele pokazati da imaju pristup mjestima zatočeništva ratnih zarobljenika u Rusiji. Ali od 3.135 ukrajinskih ratnih

zarobljenika koji su predani u zamjenu zarobljenika, nijedan od njih ne kaže da ih je posjetilo osoblje ICRC“, rekao je Lubinec.

Također postoji zabrinutost da su neki bili maltretirani ili ubijeni. U julu 2022. godine, Rusija je objavila da je ukrajinsko granatiranje ubilo oko 50 ukrajinskih zarobljenika koji su držani u zatvoru Olenivka pod ruskom kontrolom u okupiranom Donjecku.

Ali bivši zarobljenici koji su se u to vrijeme nalazili u zatvorskom kompleksu, a kasnije pušteni, rekli su za Independent da je dan prije eksplozije stotine vojnika Azovstala iznenada premješteno u zgradu skladišta u posebnom dijelu kompleksa. Taj magacin se ranije nije koristio za smještaj zatvorenika. Eksplodirala je sljedećeg dana.  

Stručnjaci koji analiziraju fotografije sa mjesta događaja kažu da obrasci eksplozije ukazuju na eksploziju koja dolazi iz unutrašnjosti zgrade, a ne na štetu koju je napravio vanjski projektil.

Nedavno se pojavila zabrinutost da su ratni zarobljenici ubijeni nakon njihovog zarobljavanja u Avdijevki, strateškom gradu na istoku Ukrajine, iz kojeg su se Ukrajinci povukli u februaru.

Ukrajinske porodice optužile su Rusiju za pogubljenje ukrajinskih ratnih zarobljenika. Čini se da video koji su objavili ruski vojni blogeri pokazuje tijela šest ranjenih Ukrajinaca za koje se vjeruje da su se predali na borbenoj liniji, nakon što su bili opkoljeni. Ukrajina kaže da istražuje. Rusija nije komentirala.

Ali to je mračni podsjetnik na najgoru noćnu moru za porodice koje nestrpljivo čekaju vijesti u glavnom gradu Ukrajine.

Kažu da se redovno okupljaju kako bi pozvali ukrajinsku vladu i njene saveznike, kao i međunarodne grupe za ljudska prava da pomognu da se sazna više vijesti.

“Nadam se da Vlada čini dovoljno. Zapadne zemlje bi trebale izvršiti veći pritisak da ih vrate kući”, kaže Olga čiji je sin marinac zarobljen 2022. godine. Posljednji put ga je vidio oslobođeni ukrajinski ratni zarobljenik u Brjansku, u zapadnoj Rusiji. Ona ne zna gdje je on sada.

"Jedina stvar koja mi daje snagu je nada da će se vratiti, da će svi naši sinovi doći kući", dodaje ona.  

Svetlana, majka vojnika Saše, u suzama je molila svijet da „stane uz nas i pomogne da nam vratimo sinove“.

“Ovo nije život, mi nismo živi. Čekamo. A kad sam sama, slomim se”, kaže Svetlana.

Karina kaže da bi učinila sve da njenog brata Jaroslava dovedu kući.

 

“Ako se ne zalažemo za naše rođake koji su u zatočeništvu, oni će biti zaboravljeni. Pomozite nam”, dodaje ona držeći fotografiju svog brata kao da je bova za spašavanje.

“Ako nam svijet ne pomogne, Rusija će nas jednostavno progutati.”