Polarni "Put svile": "Zmaj" osvaja Arktik

 

Prema riječima Wang Juna, vršitelja dužnosti šefa Generalnog konzulata Kine u Vladivostoku, nastavak arktičke saradnje važan je za obje zemlje.

South China Morning Post (SCMP) citirao je Denisa Makarova, direktora Instituta za okeanologiju, koji je primijetio da će rusko-kineska istraživanja pomoći u stvaranju modela evolucije okeana i klime, kako bi se bolje predvidio uticaj sadašnjih i budućih klimatskih promjena na regionalne morske ekosisteme, ribarstvo, transport i druga srodna područja.

 

Ekspedicija, deveta za dvije zemlje i prva od pandemije, krenula je iz Vladivostoka kako bi proučila uticaj klimatskih promjena na dubokomorsko okruženje.

45-dnevna ekspedicija će provoditi istraživanja okoliša u Beringovom moru i sjeverozapadnom Tihom okeanu. Kinezi i Rusi će zajednički proučavati život Tihog okeana tokom proteklih 126.000 godina - geološkog perioda poznatog kao kasni kvartar.

Od pokretanja zajedničkih ekspedicija 2010. godine, u njima je učestvovalo ukupno 110 kineskih naučnika. Istraživačka područja su se stalno širila, sada uključuju ne samo Japansko more (u Kini se naziva Istočno more), Ohotsko more i Beringovo more, već i nekoliko arktičkih regija, uključujući Čukotsko, Istočnosibirsko, Laptevsko i Karsko more.

 

Pored morskih ekspedicija, dvije zemlje su sarađivale i na drugim projektima. Tako je  2009. godine u Qingdauu održan prvi kinesko-ruski simpozijum o naukama o istraživanju mora, kojem je prisustvovalo više od 120 naučnika iz 25 ruskih i kineskih istraživačkih instituta.

A 2017. godine, Prvi institut za okeanografiju Ministarstva prirodnih resursa Narodne Republike Kine i Pacfički okeanološki institut Ruske akademije nauka osnovali su zajednički istraživački centar za okeanografiju i klimu.

Prošle godine, dvije zemlje su postogle saglasnost o uspostavljanju pododbora za saradnju na Sjevernoj morskoj ruti (NSR).

Sjeverni morski put je izuzetno važan za Kineze - ne samo ekonomski, već i geopolitički. Kina, koja se dugo nastoji etablirati kao sila na Arktiku, zainteresirana je za razvoj brodarstva i izgradnju flote ledolomaca.

Prema navoima Ministarstva saobraćaja Kine, razvoj Sjevernog morskog puta jedan je od apsolutnih transportnih prioriteta zemlje. Uostalom, ova ruta smanjuje vrijeme i troškove transporta tereta između Azije i Evrope. Nadalje, Sjeverni morski put otvara pristup neiscrpnim prirodnim resursima Arktika. Zajednički razvoj ovih resursa sa Rusijom pomoći će razvoju ekonomija obje zemlje.

Još 2018. godine, Državni komitet za razvoj i reforme predstavio je svoj plan "Polarni put svile" kao dopunu inicijativi Xi Jinpinga "Jedan pojas, jedan put". Suštine projekta je slijedeća: pored Sjevernog morskog puta, Peking razmatra još dvije arktičke rute: Sjeverozapadni prolaz (koji prolazi prvenstveno kroz kanadske vode) i potencijalnu transpolarnu rutu (prelazak Sjevernog pola).

 

Arktik postaje sve važnija strateška regija zbog topljenja leda, otvaranja novih brodskih ruta i mogućnosti za eksploataciju prirodnih resursa. Nije iznenađujuće da je, pored naučnih istraživanja i komercijalnog brodarstva, prioritet Kine na Arktiku i zaštita njenih pomorskih granica. Uostalom, obilni prirodni resursi moraju biti zaštićeni.

Ovo je još jedan projekat na kojemu Rusija i Kina rade zajednički, prema tvrdnjama Reutersa. Prošlog oktobra, prvi put u historiji, kineska obalna straža pridružila se Rusiji u patroliranju rutom od sjevernog Pacifika do Arktičkog okeana.

Zatim su uslijedile zajedničke pomorske vježbe na Arktiku, koje su ne samo uznemirile Zapad, već su, sudeći po objavama u medijima na engleskom jeziku, bile i krajnje šokantne. Uostalom, rusko-kineski savez na Arktiku ne ostavlja nikakve šanse drugim globalnim igračima.

Kina, iako se nalazi 1.400 kilometara južno od Arktičkog kruga, rijetko je dozvoljavala da takvi detalji ometaju njene ambicije. Godine 2018. proglasila se "bliskoarktičkom državom" i najavila planove da postane "polarna velika sila" do 2030. Taj cilj je potvrđen tri godine kasnije u 14. petogodišnjem planu Kineske komunističke partije (KPK), koji je obećao "praktične saradnje na Arktiku" i razvoj "Polarnog puta svile".

Kina ima imperativ izgradnje Sjevernomorskog puta, tvrdi Modern Diplomacy. Prema nekim analitičarima, Sjevernomorski put će biti bez leda do 2050. godine, zbog porasta temperature, što je privuklo najveću pažnju Kine i Rusije. Kina nema granicu s Arktičkim okeanom, ali prema međunarodnom pravu, država može provoditi prekookeanska naučna istraživanja. Kina je blizu Arktika, jedna od kontinentalnih država koje su najbliže Arktičkom krugu, jer svako pitanje vezano za klimu ima različite uticaje na Kinu.

Kina planira izgraditi "Polarni put svile" koji će povezati Kinu sa Zapadom preko Sjevernomorskog puta. Kina je, nakon objavljivanja Bijele knjige o arktičkoj strategiji 2018. godine, najavila da će Arktički okean učiniti dijelom inicijative BRI, kako bi uspostavila „Polarni put svile“. Prema Bijeloj knjizi, Kina ima za cilj zaštitu, razvoj i učešće u Arktičkom vijeću. Međutim, Kina nije stalna članica Arktičkog vijeća, ali je postala posmatrač 2013. godine. Drugi cilj kineske arktičke strategije je izgradnja „Polarnog puta svile“ na sjeveru koji povezuje Evropu i Aziju. Ovo je proširenje projekta BRI na Arktik izgradnjom puteva, luka i drugih infrastrukturnih objekata. Stoga je važno naglasiti da se 90 posto kineske trgovine odvija pomorskim rutama. Prema kineskoj državnoj upravi za okeane, 21. vijek je "vijek okeana", prepoznajući važnost okeana za Kineze.

Nakon zapadnih sankcija nametnutih Rusiji zbog krize u Ukrajini 2014. godine, Moskva i Peking proširili su saradnju i postali bliži strateški saveznici. Kina je, također, ojačala svoje odnose s drugim arktičkim državama poput Islanda i Grenlanda. Da bi proširila svoj uticaj i fizičko prisustvo u regiji, Kini je potreban dugoročni partner u regiji. Kina je preferirala Rusiju za saradnju i strateške saveze u arktičkoj regiji, jer je Rusija geografski blizu i protivnik je Zapada. Stoga je Kina 2014. godine počela ulagati u projekat Jamal, "krunski dragulj" arktičkih ambicija Moskve, koji se nalazi na poluostrvu Jamal u Rusiji. Projekat se odnosi na eksloataciju tečnog prirodnog gasa, sa kapacitetom od 25 milijardi kubnih metara prirodnog gasa godišnje. Kineska banka je 2016. godine uložila 12 milijardi američkih dolara u projekat kako bi dalje sarađivala sa ruskom vladom. Kin jača stratešku saradnju sa Rusijom zbog njenog značaja u Arktičkom vijeću, a projekat Jamal se smatra početnim projektom „Polarnog puta svile“.

Projekat završava u lučkom gradu Sabetta, gdje su kineske firme izgradile ne samo luku, već i Međunarodni aerodrom Sabetta i željezničku prugu Bovanenkovo-Sabetta, koja povezuje zapadni Sibir sa arktičkom obalom. U prvom slučaju, China Communications Company je sklopila partnerstvo sa Russian Titanium Resources kako bi razvila ogromno nalazište titana. Ovaj projekat, također, uključuje izgradnju željezničke pruge koja povezuje Sosnogorsk sa Indigom na Barentsovom moru i proširenje Indigine dubokomorske luke.

Izvan Rusije, Kina ne posjeduje nijednu luku u evropskom ili sjevernoameričkom Arktiku, ali njen uticaj se manifestira na druge načine. Hutchison Ports, kompanija sa sjedištem u Hong Kongu, upravlja kontejnerskim terminalom u luci Stockholm Norvik, vitalnom čvoru u logističkoj mreži regije. Luke Göteborg i Shenzhen su 2023. godine formalizirale sporazum o sestrinskoj luci, navodno usmjeren na održivi transport i povećanje obima trgovine, iako takvi sporazumi često služe širim strateškim ciljevima.

Rastući utjecaj Kine na Arktiku pokazuje važnost okeana za Peking, jer se Kina pojavljuje kao globalna sila koja se suprotstavlja utjecaju SAD-a. Međutim, najbliža Kina udaljena je samo 900 milja od Arktičkog kruga, ali Kina se trudi ojačati odnose s arktičkim državama. Uprkos Rusiji, druge arktičke države, poput Finske, Švedske i Islanda, su u savezu sa Sjedinjenim Državama, pružajući im sigurnost, kao što su Finska, Švedska i Island, kao države članice NATO-a. Štaviše, Kina je također uspostavila dvije istraživačke stanice na Arktiku, jednu u norveškom arhipelagu Svalbard, a drugu na Islandu. Međutim, druge države poput SAD-a imaju ozbiljne zabrinutosti zbog prisustva Kine u arktičkoj regiji. U stvari, Kina nastoji produbiti svoje strateško partnerstvo s Rusijom kako bi pristupila arktičkoj regiji i uspostavila kraću rutu za trgovinu u Evropu.

Značaj arktičke regije na globalnom nivou postao je vođen njenim geopolitičkim, strateškim i geoekonomskim značajem. Topljenje leda zbog klimatskih promjena potiče nacije da razmišljaju o otkrivanju neiskorištenih obilnih resursa u regiji. Kina se posebno pojavila kao ključni igrač i postala stalni posmatrač Arktičkog vijeća. Kina planira pokrenuti Polarni put svile kako bi povezala Aziju s Evropom. Nadalje, Kina nastoji pristupiti obilnim prirodnim resursima poput plina, nafte i minerala Arktičkog okeana. Osim toga, povećana temperatura i topljenje leda otvaraju navigacijske rute za trgovinu i brodarstvo koje će osigurati ekonomske interese Kine u regiji. Kineska inicijativa "Pojas i put", masivni infrastrukturni projekt za trgovinu, usko je povezana s arktičkim ambicijama Kine. Kina nastoji proširiti svoju inicijativu "Pojas i put" na Arktik uspostavljanjem Polarnog puta svile kako bi skratila udaljenost za svoju trgovinu između Evrope i Azije. Peking je izvijestio da će Kina sudjelovati u pragmatičnoj saradnji na Arktiku i izgradnji „Polarnog puta svile“ u Arktičkom okeanu.

 

Osim toga, uključenost Kine u dešavanja oko Arktika odražava širu ambiciju države kao globalnog lidera. Kineske arktičke ambicije povezane su sa geopolitičkom strategijom Kine koja nastoji uravnotežiti postojeći međunarodni poredak. Kineski „Polarni put svile“ nije samo namijenjen trgovini, već pokazuje mogućnosti širenja i projekcije moći novih sila u novim strateškim tačkama poput Arktika. Ovo širenje Kine izazvalo je zabrinutost tradicionalnih arktičkih sila, koje Kinu smatraju potencijalnim izazovom za svoje interese i suverenitet na Arktiku. Evropska unija je 2019. godine zvanično priznala Kinu kao strateškog rivala. Sjedinjene Američke Države su vršile pritisak na Dansku da odbije ponudu Kine da pomogne u izgradnji aerodroma na Grenlandu i obećale su Danskoj da će SAD investirati u izgradnju aerodroma na Grenlandu. Danska je, također, 2016. godine spriječila Kinu da kupi staru vojnu instalaciju na Grenlandu. Kina dosljedno radi na povezivanju s evropskim državama kako bi ojačala svoje odnose, posebno s arktičkim državama. Stoga, kako se arktička regija transformira, svijet pomno prati postupke i ambicije Kine i kako će te ambicije oblikovati budućnost arktičke regije.

Očekuje se da će još neobjavljeni 15. petogodišnji plan (2026-2030) proširiti ove napore, s posebnim naglaskom na ono što Peking naziva "ekonomijom leda i snijega" - širok pojam koji obuhvata sve, od naučnih istraživanja, pristupa moru i, što je najupečatljivije, turizma i kulture, piše Gisreport. 

Bijela knjiga KPK o arktičkoj politici iz 2018. godine, koja je iznijela osporavani zahtjev Kine za statusom "bliska Arktiku", također je insistirala da razvoj događaja u regiji ima "vitalni uticaj" na nacionalne interese zemlje. U to vrijeme, ti interesi su uglavnom bili uokvireni u smislu zaštite okoliša i naučnih istraživanja – izgovora koji su od tada olakšali arktičko prisustvo Pekinga. Zvanično, cilj je osigurati "održivost zaštite okoliša, korištenja resursa i ljudskih aktivnosti". Ipak, njihove istraživačke misije često uključuju okeanografska istraživanja i akustično modeliranje, što odražava operacije KPK u Južnom kineskom moru gdje je mapiranje podvodnog terena igralo ključnu ulogu u strateškom pozicioniranju Narodnooslobodilačke armije (NLA).

 

Od 2018. godine, kineske polarne programe prvenstveno nadgleda Ministarstvo prirodnih resursa, isto tijelo koje je odgovorno za njihova istraživanja u Južnom kineskom moru. Preklapanje između arktičke nauke i NLA nije slučajno. To odražava doktrinu vojno-civilne fuzije, princip da kineski civilni i komercijalni sektori moraju služiti ciljevima nacionalne sigurnosti KPK. Vojno-civilna fuzija nije nova - njene prve iteracije razvijene su pod Mao Cedongom - ali pod predsjednikom Xijem, uzdignuta je kao ključni stub državne strategije.

Izdanje iz 2020. godine pod nazivom „Nauka vojne strategije“, centralne doktrinarne publikacije PLA, eksplicitno ističe ovu vezu u kineskim arktičkim poslovima: „Miješanje vojske i civilnog stanovništva glavni je način da velike sile postignu polarno prisustvo“, navodi se u njemu, ohrabrujući Kinu da „u potpunosti iskoristi ulogu vojnih snaga u polarnim naučnim istraživanjima“.  

Kineske arktičke ambicije su se znatno povećale od 2022. godine, što je u velikoj mjeri potaknuto ruskom invazijom na Ukrajinu. Zapadne sankcije ograničile su pristup Moskve stranim satelitskim snimcima, naprimjer, i drugim tehnologijama ključnim za arktičku navigaciju, prisiljavajući Moskvu na sve veće - iako oprezno - oslanjanje na Peking. Ova promjena se ogleda u revidiranoj ruskoj politici o Arktiku iz 2023. godine, koja je napustila svoj prethodni naglasak na multilateralnoj saradnji unutar Arktičkog vijeća u korist "odnosa sa stranim državama na bilateralnoj osnovi".

Ipak, bilo bi pogrešno pripisati kinesku ekspanziju u regiji samo u problemima Rusije. Peking se stalno učvršćuje na Arktiku kroz članstvo u organizacijama poput Evropskog udruženja za naučno raspršenje nekoherentnih podataka, koje upravlja arktičkim radarskim sistemima sa naučnim i odbrambenim primjenama, kao i kroz ciljana ulaganja u ključnu infrastrukturu dvostruke namjene širom evropskog Arktika.

Veliki dio ovih kapaciteta skoncentriran je u Norveškoj, Švedskoj, Finskoj i posebno Rusiji, gdje su kineske firme bile uključene u izgradnju mostova, željeznica, sistema metroa i prigradskih vozova te energetske infrastrukture. Značajan dio ove aktivnosti usmjeren je duž Sjevernog morskog puta (NSR), arktičkog prolaza koji prolazi kroz ekskluzivnu ekonomsku zonu Rusije od Baltičkog do Beringovog mora, gdje topljenje leda stalno proširuje prozor pomorske plovnosti NSR-a.

Već sada putovanje od Daliana u Kini do Rotterdama u Holandiji preko NSR-a traje 33 dana, u poređenju sa 48 dana kroz Sueski kanal. Ali za Peking, privlačnost NSR-a proteže se dalje od logistike. Koridor pruža alternativnu rutu do Sueskog, Južnog kineskog mora i, što je ključno, Malajskog moreuza - prolaza toliko strateški opterećenog da je bivši predsjednik Hu Jintao nazvao kinesku ovisnost o njemu "Malačkom dilemom".

Pekinška ulaganja duž NSR-a odražavaju ovu stratešku računicu. Peking je uložio 300 miliona dolara u terminal za ugalj u Murmansku i potpisao ugovor o razvoju dubokovodne luke u Arhangelsku, na Bijelom moru.  

Kinesko prisustvo se proteže i na kritičnu infrastrukturu. U Švedskoj, China Railways Group, putem svoje podružnice China Railway Tunnel Group, bavi se izgradnjom tunela za proširenje stokholmskog metroa. Do 2024. godine, MTR Corporation, također sa sjedištem u Hong Kongu, upravljala je dijelovima gradskog metroa i prigradskih vozova. U Norveškoj, Sichuan Road & Bridge Group izgradila je mostove Halogaland i Beitstad, završene 2018. odnosno 2022. godine. U međuvremenu, u Finskoj, Kineska investicijska korporacija (China Investment Corporation) upravlja s više od milion kvadratnih metara logističkih nekretnina od 2017. godine, uključujući objekte u helsinškoj luci IA Vuosaari, željezničke logističke centre Kouvola i logistički i skladišni prostor na aerodromu Helsinki-Vantaa.

 

ZAKLJUČAK  

 

Iako ne pripada zemljama koje graniče sa Arktikom, Kina je prepoznala značaj i resurse koje imaju Arktik i Arktički okean. Kako kineske vlasti imaju ograničen pristup Arktiku preko evropskih zemalja i Sjedinjenih Američkih Država, od početka ruske invazije na Ukrajinu, Kina je intenzivirala saradnju sa Rusijom na području Arktika.  

Nije samo osiguranje još jednog pomorskog pravca za izvoz kineske robe u Evropu motiv za kineski interes za Arktik. Ovo područje je bogato resursima – naftom, prirodnim plinom, mineralima i rijetkim metalima, što ga sa stanovišta eksploatacije čini više nego interesantnim kako za Rusiju, tako i za Kinu.  

Osim toga, povećan interes Kine za Arktik ima i geopolitičke konotacije, ako se uzme u obzir jedan od strateških geopolitičkih ciljeva Kine koji se odnose na promjenu globalnog svjetskog poretka i uspostavu onoga što Kina ( a u posljednje vrijeme i Rusija) naziva multipolarnim svjetskim poretkom.