Podivljala Rusija mora vratiti ukrajinsku djecu koju je otela

Do trajnog mira u ratu može doći samo ako se u proces ugradi humanitarna dimenzija

Posljednjih mjeseci svijet je pomno pratio rasprave o okončanju rata – rata koji je Rusija započela protiv Ukrajine prije 11 godina okupacijom Krima. U protekle tri godine Ukrajina je pretrpjela invaziju punog razmjera: svakodnevne raketne udare, uništavanje civilne infrastrukture i ubijanje nevinih ljudi.

Ali iza linija fronta i eksplozija, odvija se još jedan zločin koji je manje vidljiv, ali ništa manje razoran: otmica ukrajinske djece. Ovaj zločin prijeti budućnosti još dublje od uništenih gradova.

Zato sam prekid vatre ne može dovesti do kraja rata. Ako humanitarna dimenzija – povratak naših građana, uključujući i djecu – nije čvrsto ugrađena u mirovni proces, mir ne može biti ni trajan ni pravedan.

Ukrajina radi svoj dio posla. Početkom marta, ukrajinska delegacija je održala razgovore sa američkim zvaničnicima u Džedi, u Saudijskoj Arabiji. Na sastanku su bili državni sekretar Marko Rubio i savjetnik za nacionalnu sigurnost Mike Waltz. Prošle sedmice, predsjednik Volodimir Zelenski razgovarao je s predsjednikom Donaldom Trumpom kako bi potvrdio spremnost Ukrajine da nastavi dijalog.

Mir ne znači ustupke. Ne može nagraditi agresiju. Mora vratiti pravdu. A kada govorimo o okupiranim teritorijama, moramo govoriti i o djeci koja su odvedena.

Prema podacima organizacija za ljudska prava, 1,6 miliona ukrajinske djece trenutno je pod ruskom kontrolom na privremeno okupiranim teritorijama. Uskraćen im je pristup ukrajinskom obrazovanju, podvrgnuti su prisilnom ruskom državljanstvu i rusifikaciji, propagandi i militariziranoj obuci.

Margarita Prokopenko je bila djevojčica iz Hersonskog regionalnog dječjeg doma, koju su ruski okupatori oteli nakon što su zauzeli grad. U augustu 2022. godine odvedena je u Moskvu pod izgovorom „liječničkog pregleda“, a do decembra 2022. godine usvojio ju je Sergej Mironov, ključni Putinov saveznik i lider stranke „Spravedlivaja Rusija“. Njeno ime i prezime promenjeni su u Marina Sergejevna Mironova, a njeno mjesto rođenja je lažno upisano kao Podolsk, Rusija.

Ovaj slučaj je dio šireg obrasca u kojem ruske vlasti brišu identitet ukrajinske djece, što otežava njihovo vraćanje i repatrijaciju.

Poznavanje ruskog jezika među ukrajinskom djecom doživljava se kao ranjivost za bržu indoktrinaciju. Tokom nezavisnosti Ukrajine do 2014. godine, ruski jezik je koegzistirao sa ukrajinskim, krimskotatarskim, mađarskim i drugim jezicima kojima su govorili građani Ukrajine.

Ali Rusija je ruski jezik pretvorila u oruđe agresije; izgovor za okupaciju Krima i punu invaziju. A upravo su pretežno ruski govorni regioni – Donjeck, Lugansk, Mariupolj, Harkov – najviše uništeni, a djeca upravo iz ovih regiona najviše su bila izložena otmici.

Ruska Federacija koristi ruski jezik da opravda nasilje. Rat je pokazao da se može govoriti istim jezikom kao i Rusija, ali Rusi neće razumjeti nijednu riječ ovog zajedničkog jezika ako je riječ o suverenitetu, sigurnosti i ljudskim pravima.

U Rusiji su ukrajinska djeca u vrtićima uključena u programe poput „Ruskih orlova“ i prisiljena da crtaju slike za vojnike. Školarci su, također, prisiljeni da se pridruže paravojnoj grupi Junarmija. Mnogi su smješteni u kadetske akademije koje ih pripremaju ne za mir, već za buduće ratove, možda čak i protiv Evrope.

O tome se ne može pregovarati: ako dopustimo Putinu da djecu pretvara u alat za cjenkanje, on će nastaviti uzimati još. Ne možemo da legitimiramo ovaj zločin. Djeca ne smiju biti ratni trofeji.

Povratak ukrajinske djece mora biti središnji dio svakog mirovnog procesa. Nije neobavezan gest. Nije diplomatska usluga. To mora biti osnovni uslov.

Ovo nije novo. Ruska kampanja za brisanje ukrajinskog identiteta počela je prije nekoliko stoljeća nizom zabrana i drugih mjera usmjerenih na ukrajinski jezik i kulturu. Prisilna rusifikacija je jedan od razloga zašto u nekim regijama Ukrajine prevladavaju ruski govornici.

2015. godine, nakon okupacije Krima, Rusi su počeli nasilno usvajati ukrajinsku djecu. Mjesec dana nakon pune invazije 2022. godine, uklonili su 2.300 djece iz okupiranih područja Donjecka i Luganska. Iste godine, ruski zvaničnici su izvijestili da su 744.000 ukrajinske djece stavili pod rusku skrb. Ovdje se nikada nije radilo o evakuaciji. Bio je to proračunati zločin protiv budućnosti Ukrajine.

Ova djeca su lišena imena, identiteta i sjećanja. Njihov jezik i kultura su uzeti od njih. Rečeno im je da ih je njihova zemlja napustila; da je njihova jedina budućnost u službi Rusiji. Koriste se da opravdaju rat.

Ali to nećemo dozvoliti.

Ukrajina nastavlja svoj rad na identifikaciji i vraćanju naše djece kući. Kroz inicijativu Bring Kids Back UA, koju je pokrenuo predsjednik Zelenski, vraćeno je više od 1.200 djece. Ali još mnogo njih ostaje u zatočeništvu. Nećemo stati. Nastavit ćemo koristiti svaki alat koji imamo: spasilačke misije, diplomatiju i zakon.

Ove sedmice, ukrajinska delegacija boravi u Londonu. Ovdje smo da govorimo o pravdi i da pozovemo na solidarnost – ne samo vojnu, već i humanitarnu.

Ujedinjeno Kraljevstvo je i ranije vodilo u suprotstavljanju tiraniji. Danas može ponovo voditi – pomažući u stvaranju i zagovaranjem mehanizama za povratak otete ukrajinske djece. Sistem koji će postaviti standard za zaštitu djece u ratu.

Povratak djece je budućnost.

Ratovi počinju komdandom diktatora. Ali ratovi završavaju kada svijet zajedno stane za ono što je ispravno.