Počelo je na Krimu. Šta je specijalna misija OSCE otkrila o lišavanju slobode ukrajinskih državljana od strane Rusije?

Ko je istraživao i kako

Dana 29. februara ove godine, 45 zemalja članica OSCE pokrenulo je pokretanje Moskovskog mehanizma – specijalne misije eksperata za neko veoma kritično pitanje u domenu ljudskih orava. Nazvan je Moskovskim mehanizmom jer je  1991. godine upravo u glavnom gradu RUsije potpisan dokument o ciljevima i pravilima rada ovakvih misija. Prije invazije rusije na Ukrajinu, ovaj mehanizam je korišten samo osam puta, a zatim još četiri puta u Ukrajini od početka ruske invazije.

U misiji su bila tri stručnjaka: češka profesorka Veronika Bilkova, kao i doktorke nauka Cecilia Hellestveit iz Norveške i Elina Steinerte iz Latvije. Njihov mandat se odnosio samo na proizvoljno lišavanje slobode ukrajinskih državljana od strane ruskih vlasti i to samo u kontekstu oružanog sukoba. Prema proceduri, ekspertska grupa je imala samo tri sedmice da ocijeni situaciju i iznese svoje nalaze. Istovremeno, prije početka rada, misija je uputila pismo u kojem nudi saradnju ukrajinskim i ruskim diplomatama. Ukrajinska strana pružila je punu saradnju, ali ruska strana nije odgovorila na pismo.

U okviru procjene situacije, članice misije su proučile više od 80 dokumenata koji se odnose na proizvoljna lišavanja slobode i obavili više od 40 razgovora sa žrtvama, svjedocima ovih događaja i braniteljima ljudskih prava. Osim toga, tokom posjete Kijevu, stručnjaci su se sastali sa ukrajinskim zvaničnicima čije su aktivnosti vezane za temu studije, a posjetili su i nekoliko mjesta za ilegalno zatvaranje i torturu u Buči.

Hiljade slučajeva

Kako se navodi u izvještaju, tačan broj ukrajinskih civila koje je Ruska Federacija proizvoljno lišila slobode  još uvijek je neizvjestan. Ured ukrajinskog ombudsmana za ljudska prava prijavio je misiji približno 1.700 slučajeva proizvoljnog lišavanja slobode ukrajinskih civila od strane ruskih vlasti od 2014. godine, pri čemu se većina ovih slučajeva dogodila nakon početka ruske invazije 2022. godine. Da se radi o hiljadama, potvrdile su i ukrajinske javne organizacije koje se bave ovom temom.  

Stručnjaci su naglasili da nedostatak pristupa teritorijama koje je Ruska Federacija privremeno okupirala otežava dobijanje pouzdanih podataka. Procjenu komplicira i stav ruskih vlasti, koje informacije o sudbini ukrajinskih civila daju “jedva, neadekvatno i fragmentarno”.

Napominje se da nema sistema evidentiranja i prijavljivanja prisustva ukrajinskih civila koje su ruske vlasti lišile slobode, predviđen međunarodnim pravom. Kao rezultat toga, broj "potvrđenih" ukrajinskih civila koji se drže u zatočeništvu po nalogu ruskih vlasti značajno varira.

 

Karakteristika politike

 

Nekoliko puta se u izvještaju navodi da su proizvoljna lišavanja slobode zabilježena od okupacije Krima u martu 2014. godine.

“Iako se specifične metode pritvora donekle razlikuju u zavisnosti od regiona, opći obrazac proizvoljnog zatvaranja velikog broja ukrajinskih civila, kako u početnoj tako i u dugotrajnoj fazi okupacije, ostaje nepromenjen i čini se da je definitivna karakteristika politike Ruske Federacije na privremeno okupiranoj teritoriji”, navode međunarodni stručnjaci.

 Autori izvještaja rezimiraju da je većina Ukrajinaca lišena slobode proizvoljno tokom oružanog sukoba - bez opravdanja ili poštivanja proceduralnih garancija.

Misija napominje da je praksa proizvoljnog lišavanja slobode ukrajinskih civila široko rasprostranjena i pokazuje znakove sistematskog, dosljednog i namjernog ponašanja. Na osnovu toga, stručnjaci smatraju da oni koji su umiješani u proizvoljno lišavanje slobode ukrajinskih civila, uključujući vojno osoblje Oružanih snaga Rusije ili predstavnike okupacionih vlasti, čine i ratni zločin „protivpravnog lišenja slobode“ i zločin protiv čovječnosti.

Šta je slijedeće

Preporuke stručnjaka da se odmah zaustave proizvoljna lišavanja slobode Ukrajinaca i bezuslovno puste svi prethodno privedeni nisu obavezujuće.

Uprkos tome, značaj događaja leži u činjenici da je ovo prvi zvanični zaključak jedne međunarodne strukture o situaciji sa represijom nad civilnim stanovništvom na okupiranim teritorijama. Ovo više nije analiza javnih organizacija, ne pozicija strane u sukobu, već objektivna analiza situacije najveće svjetske regionalne organizacije koja se bavi pitanjima sigurnosti.  

Ovi zaključci postaju ozbiljan argument u daljem radu na međunarodnom planu, od rasprave o novim sankcijama do promjena u razvijenom mehanizmu za nadoknadu štete koju je prouzročila država agresor. I naravno, glavna nada ukrajinskog društva je da će izvještaj poslužiti kao razlog za raspisivanje novih naloga Međunarodnog krivičnog suda, kao što se već dogodilo nakon pokretanja Moskovskog mehanizma o temi prisilnog premještanja ili deportacije ukrajinske djece. Ubrzo nakon toga, Hag je raspisao potjernicu za ruskog predsjednika Vladimira Putina i njegovu komesarku za prava djeteta Mariju Lvovu-Belovu.

To su u svom izvještaju nagovijestili i sami stručnjaci: „Utvrđivanje konkretnih osoba koje bi trebalo procesuirati po ovim osnovama (ratni zločini i zločini protiv čovječnosti – KR) povjereno je pravosudnim organima koji djeluju na nacionalnom ili međunarodnom nivou, uključujući i Međunarodni krivični sud".