„Pobješnjelo topovsko meso“ Neredi u Krasnodaru ukazuju na problem dezerterstva u ruskoj vojsci

U Krasnodaru, u Rusiji, oko stotinu vojnika pritvorenih zbog sumnje na dezerterstvo organiziralo je nerede u smjelom pokušaju bijega. Sedam ih se uspjelo osloboditi - četvorica su brzo uhvaćena, a trojica su i dalje na slobodi.

U noći između 18. i 19. aprila, oko 100 vojnika optuženih za dezerterstvo probilo je ogradu oko urdeda komandanta garnizona Krasnodar u pokušaju bijega. Policija je brzo stavila područje pod pojačane mjere sigurnosti, blokirajući saobraćaj i pretresajući vozila.

Sedam vojnika uspjelo je pobjeći, prema Telegram kanalu Baza. Četvorica su uhvaćena ubrzo nakon toga, dok su preostala trojica i dalje na slobodi.

Gotovo odmah nakon što se proširila vijest o pokušaju bijega, aktivisti Kubanskog antiratnog komiteta rekli su da su organi za provođenje zakona kontaktirali administratore lokalnih Telegram kanala, tražeći od njih da "ćute". Zvanična tijela, uključujući Ministarstvo odbrane, Ministarstvo unutrašnjih poslova i lokalne vlasti, nisu komentirala situaciju. Ruski propagandni portal RT izvijestio je da policija "istražuje slučaj".

Pokušaj bijega bio je motiviran uslovima pritvora, prema riječima supruge jednog vojnika koji je tamo bio zatočen i advokata koji zastupa još dvojicu. Rekli su Telegram kanalu Astra da desetine vojnika mjesecima žive u šatorima, čak i tokom zime.

"Svi tamo piju; moj muž je pretučen prije tri sedmice, bio je prekriven modricama. Zahtijevala sam da se povrede dokumentuju, [ali nije bilo] istrage", rekla je jedna sagovornica za Astru. "Neki od zatočenih su kategorije D [nesposobni za vojnu službu], nekima nedostaje oko, nekima nedostaju udovi".

Advokat koji je razgovarao s osobom sa Telegram kanala Astra pod uslovom anonimnosti potvrdio je da su neki pritvorenici bili držani u logoru više od šest mjeseci.

„Žive u šatorima vani. Daju im hranu. Imaju vanjski toalet, tuš. Nalaze se iza žičane ograde. Ne napuštaju područje, postoji jutarnja [i] večernja prozivka. To je to. Više od stotinu ljudi, a oni ništa ne rade“, rekao je advokat.

Kubanski antiratni komitet potvrdio je za Kavkaz.Realii da su ranije primali izvještaje o dezerterima koji su zatočeni u Krasnodaru, ali njihova tačna lokacija ranije nije bila poznata. Komitet je, također, istaknuo da su prisilno vraćanje na linije fronta, uključujući i pritvaranje, postali vrlo prisutni u regiji.

„Dizajniran da uništi ljude“

Zagovornik ljudskih prava Ivan Čuviljajev iz organizacije Get Lost, koja pomaže ruskim dezerterima, vjeruje da pobuna u Krasnodaru nije izolovani incident, već dio većeg, sistemskog problema.

Prema Čuviljajevu, pokušaji bijega poput ovog rijetko dospijevaju na naslovnice osim ako se ne pretvore u javne incidente. Međutim, prije tog trenutka, svaki dezerter se obično suočava sa nizom različitih iskustava: napuštanjem prvih linija, mjesecima bježanja i skrivanja diljem Rusije, pritvorom, optužbama za dezerterstvo i, na kraju, slanjem u posebnu pritvorsku jedinicu za vojnike optužene za dezerterstvo ili napuštanje dužnosti. Formalno pravno gledano, takvi objekti ne postoje, ali ih stvara ruska komanda u redovnim vojnim bazama.

„Slučajevima dezerterstva bavi se vojno tužilaštvo, koje nema vlastite zatvore ili pritvorske centre“, objašnjava Čuviljajev. „Dakle, vojni objekti su prenamijenjeni za ovu svrhu - kao u Novosibirsku, gdje su zatvorili sprat i napunili ga pritvorenicima. U Krasnodaru su, izgleda, prenamijenili cijelu bazu. Natrpani su kao sardine i čekaju da se istraga završi“.

Ovi krivični slučajevi, dodaje on, prvenstveno se koriste kao taktika pritiska, a ne kao stvarna kazna. Vojnicima se nudi dogovor: povratak na front, a slučaj će biti odbačen. Ako odbiju, slučaj se odugovlači mjesecima do izricanja presude.

„Cilj je da ih se vrati na front pod svaku cijenu“, kaže Čuviljajev. „Niko ne želi slati vojnike u zatvor - to jednostavno nije korisno“.

Prema riječima Čuviljajeva, ne postoje pravni standardi koji reguliraju uslove pritvora za dezertere.

„To je potpuno bezakonje. Prije [potpunog] rata nije bilo toliko dezertera i niko nikada nije precizirao šta raditi sa njima. Pravna legislativa je puna rupa, a ljudi bježe iz vojnih jedinica, tokom pritvora ili čak nakon sudske presude“, kaže Čuviljajev.

Pooštravanje uslova pritvora je način da se pokušaju "začepiti rupe", objašnjava Čuviljajev. Međutim, on vjeruje da se sam represivni sistem neće promijeniti, što znači da će se bjekstva nastaviti sve dok vojnici imaju ikakvu šansu pobjeći.

"Ako je prije bio haos, gdje ste se mogli sakriti i pobjeći iz regrutacionog ureda, sada je to krvavi haos, osmišljen da uništi ljude. Ovo više nije vrsta haosa koja vam pomaže da izbjegnete smrt. Naprotiv, to je bijesna mašina za mljevenje mesa koja melje sve", kaže Čuviljajev.

Sergej Krivenko, šef grupe za ljudska prava Građanin. Armija. Zakon, slaže se da su neredi u Krasnodaru dio šireg trenda u vojsci. Dokumenti koji su procurili iz Ministarstva odbrane Rusije otkrivaju da je 50.000 vojnika dezertiralo do sredine decembra 2024. godine.

Iako se ovaj broj može činiti malim u poređenju sa ruskom vojskom u cjelini, Krivenko ističe da, kada je u pitanju broj vojnika raspoređenih u Ukrajini, on iznosi oko 10 posto. (On procjenjuje da se broj aktivnih vojnika koji se bore u Ukrajini kreće na oko 400.000 do 500.000.)

„Trend raste, posebno od 2022. godine, kada jr napuštanje vojske zabranjeno nakon mobilizacije“, kaže Krivenko.

Prema proračunima Mediazone, u 2024. godini bilo je dvostruko više krivičnih slučajeva za dezerterstvo u poređenju sa 2023. godinom.

Krivenko opisuje uslove u kojima se dezerteri drže kao „strašne“.

„Za [komandu], ovi vojnici nisu ljudi, oni su topovsko meso koje treba poslati nazad na front“, dodaje Krivenko. „Nasilje je samo način da se to osigura.“