Perspektiva zamrzavanja rata?

Opisujući scenarije za 2024−2025. godinu, napomenuo sam da je inercijalni scenario (odnosno način i pravac u kojem se sve sada kreće) najgori scenario za Ukrajinu - rat iscrpljivanja uz gubitak zapadne podrške i, kao rezultat, značajan gubitak sposobnosti otpora. Ali nisam to nazvao najvjerovatnijim scenarijem. A ovo je prilično neobičan slučaj, jer je obično inercijski scenario najvjerovatniji. Ali kada postoje moćne sile koje pokušavaju srušiti inercijski scenario i pređu na bolji, tada inercijski scenario gubi svoju vjerovatnoću. To je upravo ono što sada imamo.

Drugi scenario sam nazvao najvjerovatnijim scenarijem — scenarijem zamrzavanja rata, koji se prošle godine činio potpuno nemogućim. Uostalom, i ukrajinsko društvo i Vladimir Putin, koji je izabrao prvi scenario iscrpljujućeg rata, bili su protiv zamrzavanja rata.

Prošla su tri mjeseca i sada zrak počinje mirisati na drugi scenario. To još uvijek izgleda neprihvatljivo za ukrajinsko društvo i rusko rukovodstvo. Ali Americi i Evropi on zaista treba. Evropskoj industriji potreban je za izgradnju odbrambenih kapaciteta. Evropskim liderima to je potrebno da pripreme svoja društva za promjene. Američkom predsjedniku Joe Bidenu je potreban da bi izašao na izbore kao mirotvorac. Njegovom protivkandidatu Donaldu Trumpu je potreban da bi kritizirao Bidena zbog njegove nesposobnosti i da bi izgladio neuspjeh nastao neuspjelom međustranačkom borbom. Svim ukrajinskim političarima je potreban za održavanje izbora i pobjedu (svi se nadaju pobjedi).  

Ali ni dva glavna protivnika ovog scenarija ne mogu se pohvaliti nepokolebljivom pozicijom. Ukrajinsko društvo u cjelini nije se pomirilo sa kategoričkom neophodnošću mobilizacije. Političari odugovlače sa usvajanjem zakona, a ne vidimo bjesomučni pritisak društva da se ovaj proces ubrza. Ljudi koji su na frontu nisu vječni i nisu željezni, ali se ni glas miliona njihovih rođaka ne čuje na pozadini jednog maratona.

Isto tako, Putin, iako nastavlja svoju agresivnu retoriku, šalje prilično mješovite signale. Ne znamo šta je od toga krinka, a šta stvarno, jer ne znamo pravo stanje ruske ekonomije. Ne znamo da li Kremlj vjeruje da vrijeme radi za njihovu stranu ili za ukrajinskou. Nismo sigurni ni za koga vrijeme radi.

Kina stoji iza svega ovoga. Iako ima strategiju vlastitog dobitka u svim opcijama za nastavak ili prekid rata, ne znamo da li smatra da je dobit od primirja veća. Vrlo je vjerovatno da jeste, jer ima ekonomske probleme čije rješavanje ne doprinosi ratu.

Da podsjetimo da scenario zamrzavanja rata predviđa drugu fazu agresije za tri-pet-sedam godina, nakon obnove sposobnosti Rusije i njenog proučavanja grešaka prve faze rata. To znači da destruktivni uticaj druge faze može biti veći. Za to se Rusija i Ukrajina moraju intenzivno pripremati za ovu fazu -- Ukrajina uz pomoć Zapada, Rusija uz pomoć Kine. Ali uspjeh ukrajinskih priprema zavisi od rezultata izbora — pobjeda modernizatora i ubrzana modernizacija vojske i državnih institucija mogu spriječiti drugu fazu rata, a pobjeda populista može dovesti do slabih priprema i gubitak ukrajinske državnosti, što je Putinov strateški cilj.  

 

Stoga je vrlo vjerovatno da ćemo u bliskoj budućnosti sa raznih strana čuti prijedloge o zamrzavanju, smirivanju, primirju itd.

To znači da je ukrajinskom društvu hitno potreban otvoren i iskren dijalog o tri ključna pitanja:

1. Da li je prihvatljivo zamrzavanje u uslovima kada, sa jedne strane, Ukrajini nedostaje oružje, mobilizacija se usporava, postoji šansa da se održe izbori, a sa druge strane, Rusija će svakog trenutka prekinuti primirje, a u SAD vlasti na mogu biti ljudi odlučni da razoružaju Ukrajinu i Evropa će upitna. Drugim riječima, za koga vrijeme radi - za nas ili za neprijatelje.

2. Ako je odgovor na prvo pitanje pozitivan, koje crvene linije se ne mogu preći ni pod kojim uslovima? Očigledno, lista crvenih linija uključuje neprihvatljivost:

— svaka „demilitarizacija“, jer je to poziv na nastavak agresije;

— odbijanje evropskih i evroatlantskih integracija, jer bi to značilo da je 10 godina prošlo uzalud;

— priznavanje promjene političkog statusa okupiranih teritorija, jer je to kršenje Ustava.

Istovremeno će se morati napraviti neki ustupci, a o crvenim linijama u društvu mora se dugo i kvalitetno razgovarati.

3. Ako je odgovor na prvo pitanje negativan, šta mi kao društvo trebamo učiniti da se odbijanje pregovora i nastavak rata ne pretvori u gubitke života i na kraju poraz, već da nas dovede do pobjede.

I ovaj javni dijalog vrijedi započeti raspravom o tome šta je pobjeda, a šta poraz. To nije niti jedna informacija, nije crno-bijela slika: između pobjede i poraza leži širok spektar, uključujući djelimične pobjede i poraza. Šta znače riječi koje koristimo svaki dan? Razumiju li ih svi slojevi društva na isti način? Gdje je granica između prihvatljivog i neprihvatljivog?

To je ono o čemu ćemo razgovarati u bliskoj budućnosti.