Pantomima i lutke: Šta očekivati od lažne bjeloruske lekcije

Za prosječnog građanina jedne zemlje Evropske unije, riječ “izbori” asocira na živahnu političku diskusiju, skupove i bilboarde na ulicama, burne debate na televiziji, posmatrače i, na kraju, pošteno prebrojavanje glasova. U Bjelorusiji su se izbori uvijek održavali po drugačijim pravilima. Nezavisni bjeloruski mediji su 2016. i 2019. godine predviđali buduće članove parlamenta sa 96 posto tačnosti, mnogo prije samog glasanja. Ali, čak i uprkos veoma niskim očekivanjima, izborna kampanja 2024. godine ući će u historiju kao najsterilnija i najrepresivnija do sada.

Još 2011. godine, kritikujući, prema njegovom mišljenju, beskrajnu slobodu u zemlji, Aleksandar Lukašenko je rekao da je Belorusija „imala toliko takozvane demokratije da nam je od nje bilo muka“. U pokušaju da uguše ovu neugodnu mučninu, bjeloruske vlasti su eliminirale rupe u zakonu koje su demokratski političari iskoristili tokom predsjedničkih izbora 2020. godine i obračunali se sa potencijalnim protivnicima.

U 2020. godini, uprkos velikim zabranama, kršenjima i hapšenjima, bjelorusko društvo je uspjelo prikupiti niz informacija o lažiranju konačnih rezultata i pobjedi opozicione liderke Sviatlane Tihanovskaje, uključujući fotografije glasačkih listića. Od tada su bjeloruski zvaničnici zabranili biračima da fotografiraju svoje glasačke listiće, otvorili glasačke kabine i ukinuli prag izlaznosti. Sada će se izbori održati bez obzira na broj građana koji su silom i prijetnjama dovedeni na biračka mjesta.

U 2020. godini, na biračkim mjestima u bjeloruskim ambasadama u inozemstvu, Tihanovskaja je vodila gotovo svugdje, od Kazahstana do Sjedinjenih Američkih Država, dobivši između 52 i 95 posto glasova, čak i prema službenim podacima. Od tada su vlasti prestale održavati izbore u inozemstvu, očito ne vjerujući čak ni svojim lojalnim diplomatama da osiguraju uvjerljivu pobjedu „pravih“ kandidata. Predvidljivo, bjeloruske vlasti su odbile pozvati posmatrače iz Organizacije za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE) i njenog Ureda za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) na izbore u zemlji.

 

Bjeloruske stranke imaju pravo predlagati svoje kandidate na izborima. Međutim, prošle godine režim je završio proces legalne likvidacije stranaka koje im se nisu sviđale, mnogi od lidera ovih partija su sada ili u zatvoru ili su pobjegli u inozemstvo. Od 16 stranaka koje su zvanično registrrirane u Bjelorusiji prije izbora 2020. godine, ostale su samo četiri, koje se takmiče samo u lojalnosti vlasti i u tome ko će više hvaliti Lukašenka.

I dalje postoji mogućnost kandidiranja prikupljanjem potpisa. Ali i ovaj pravni mehanizam je iluzoran s obzirom na okrutnu stvarnost. Da bi bili nominirani za poslanika, potencijalni kandidati trebaju inicijativnu grupu od najmanje 10 ljudi i prikupiti najmanje 1.000 potpisa. Oni koji su se prije četiri godine pridružili inicijativnim grupama predsjedničkih kandidata suočili su se sa progonom, a mnogi od njih osuđeni su na dugogodišnje zatvorske kazne. Članovi inicijativne grupe Tihanovskaje, naprimjer, osuđeni su na između pet i šest godina zatvora 2021. godine, a hiljade ljudi koji su potpisali njenu ili nominaciju drugih opozicionih kandidata dobili su otkaz ili su završili u zatvoru.  

Kada Bjelorusi ostvaruju svoja politička ili građanska prava, rizikuju da ih posjete nepozvani goste sa mitraljezom u domovima. Bjeloruska politička policija GUBOPIK, čiji se službenici rado porede sa Gestapoom, redovno vrši racije u stanovima i radnim mjestima ljudi za koje sumnjaju da su nelojalni. Oni su priveli ljude koji su ranije bili posmatrači na izborima i izvršili raciju na registrirane adrese bjeloruskih političara koji su napustili zemlju. Krajem januara, KGB je izvršio raciju u domovima 200 rođaka političkih zatvorenika koji su prihvatili hranu koju je za njih kupila bjeloruska dijaspora, optužujući neke od njih za “korištenje strane besplatne pomoći za vršenje terorističkih i drugih ekstremističkih aktivnosti”.

Političke stranke nisu jedine koje su izgubile registraciju u Bjelorusiji. Organizacije za ljudska prava, udruženja pravnika pa čak i amaterska pozorišta su se suočili sa istom sudbinom – ukupno 971 organizacija je ili ugašena ili je u procesu likvidacije. Vlast, bojeći se aktivizma građana, potčinjava ili uništava strukture u kojima bi se mogla akumulirati javna energija. Vlasti klasificiraju najopasnije organizacije kao “ekstremističke”, a njihovi članovi se kažnjavaju retroaktivnim zatvorskim kaznama. Danas se na listi “ekstremističkih” grupa nalazi najmanje 169 organizacija, uključujući i nezavisne medije. Na listi pojedinaca koje vlasti smatraju ekstremistima već se nalazi skoro 4.000 ljudi, od kojih je tri četvrtine na listi zbog političkih aktivnosti u posljednje tri godine.

Uprkos nedostatku intrige oko pobjednika izbora, kampanja je prožeta nekom misterijom. Nakon toga će biti formirano novo vladino tijelo – Svebjeloruska narodna skupština (ABPA). ABPA će formalno imati značajnu moć: potvrđivanje izbornih rezultata, opoziv predsjednika, imenovanje centralne izborne komisije i šefova najviših sudova i proglašavanje vanrednog stanja. Može postati vrhovno tijelo Bjelorusije, s ovlaštenjem da donosi i poništava odluke bilo kojeg drugog vladinog tijela, osim suda; mada ostaje da se vidi da li će biti više nego dekorativno. Predsjedavat će predsjedništvo od 15 ljudi. Dok će mesto predsjedavajućeg vjerovatno zauzeti Lukašenko, preostalih devet do 14 imenovanih ljudi činit će krug njegovih saradnika od najvećeg povjerenja, među kojima bi se u jednom trenutku mogao pojaviti i njegov eventualni naslednik.

U sadašnjim uslovima, demokratska opozicija u egzilu praktično nema načina da utiče na ono što se dešava u Bjelorusiji pa grade državne strukture u inozemstvu. Njihov sistem upravljanja već se sastoji od predsjedničke administracije (Ured Thinanovskaje), vlade (Jedinstveni prelazni kabinet) i budućeg parlamenta (Koordinacijsko vijeće) za koji će se online izbori održati u narednim mjesecima. Ova inicijativa nailazi na ogromno protivljenje Minska, budući kandidati i njihovi rođaci već se suočavaju sa krivičnim postupcima, oduzimanjem imovine i drugim posljedicama. Čak je i glasanje na ovim izborima rizično, a policija će ga vjerovatno protumačiti kao ekstremističku aktivnost.  

Evropske zemlje ne bi trebale očekivati velike političke promjene u Bjelorusiji, nakon februarske kampanje. Sastav bjeloruskog parlamenta vjerovatno će se prilično značajno promijeniti zbog rutinske rotacije koju je odobrila izvršna vlast, ali će njegova suština ostati ista. Evropske zemlje, također, ne trebaju očekivati političku mobilizaciju društva, protestne aktivnosti ili druge unutrašnje preokrete u zemlji – nakon četiri godine najbrutalnije represije u istoriji nezavisne Belorusije, to je jednostavno nemoguće. Kampanja demokratskih snaga sa online parlamentarnim izborima u egzilu, također, ne obećava veliki uspjeh. Ali ova kampanja, sa svim svojim ograničenjima i nedostacima, mnogo više liči na demokratske izbore nego oni koji će se održati u Bjelorusiji. Izbori u Koordinaciono vijeće stvorit će uslove da predstavnici u budućnosti budu demokratski birani u opozicione strukture i osigurat će formalnu platformu za političke diskusije među protivnicima bjeloruskog autoritarnog režima. Ovo je malo, ali važno iskušenje demokratije za naciju kojoj je to decenijama nedostajalo.