Otpornost Ukrajine i ravnodušnost Rusije oblikuju njihove strategije za 2024.
Rat Rusije i Ukrajine pokazuje očiglednu asimetriju: Rusija teži agresiji, dok se Ukrajina bori za očuvanje suvereniteta, što dovodi do različitih društvenih stavova.
Rat između Rusije i Ukrajine ostaje upadljivo asimetričan po svom karakteru i ključnim karakteristikama. Srž ove asimetrije je kristalno jasna: Rusija istrajava sa zločinom agresije, a Ukrajina se nastavlja boriti za očuvanje suvereniteta i vraćanje teritorijalnog integriteta.
Ova osnovna razlika određuje različite pozicije u dva društva: Ukrajinci su ujedinjeni u otpornosti na brutalni pritisak, a Rusi se sa tragedijom rata susreću ravnodušno, što je zapravo mješavina nevoljnog obračuna sa njegovom stvarnošću, mračnog prihvatanja neizbježnih poteškoća i naučene bespomoćnosti.
Strategije za rat visokog intenziteta iscrpljivanja tokom 2024. koje je osmislilo rukovodstvo u Moskvi i Kijevu mogu izgledati prilično slične, ali odražavaju duboku divergenciju u društvenim stavovima i tako se u stvari značajno razlikuju. Od zapadne koalicije, Ukrajina i Rusija očekuju direktno suprotan stav: prva treba proširenu i trajnu vojnu i ekonomsku podršku, a druga računa na umor i razdor.
Od početka 2024. predsjednik Vladimir Putin zrači povjerenjem u neizbježno produbljivanje podjela na neprijateljskom, ali razjedinjenom Zapadu, dok predsjednik Volodimir Zelenski zvuči gotovo očajno.
Ove percepcije se mogu promijeniti pa čak i preokrenuti prije nego što rat dostigne dvogodišnju granicu krajem februara. EU će sigurno pronaći način da prevaziđe tvrdoglavost mađarskog premijera Viktora Orbana i odobri veliko novo finansiranje Ukrajine. Snažna dvostranačka podrška Ukrajini u američkom Kongresu, također, će prevladati nad prepirkama u izbornoj godini u Predstavničkom domu, tako da će dugo odlagani paket pomoći biti potpisan, zapečaćen i dostavljen. Ono što može još dublje potkopati Putinove pretpostavke o pokolebanom Zapadu je niz koraka ka usmjeravanju ruske finansijske imovine zamrznute u SAD-u i EU u rekonstrukciju Ukrajine.
Sredstva i metode izgradnje vojske
Druga velika razlika u strategijama Rusije i Ukrajine su sredstva i metode izgradnje masovne vojske neophodne za vođenje dugotrajnog rata. Sa četiri puta većom populacijom od ukrajinske, Rusija se trebala lako nositi sa ovim zadatkom, ali zapravo se problemi sa popunjavanjem rovova i dalje gomilaju.
Zvanični podaci o brojčanoj snazi vojske u stalnom su porastu, ali se poteškoće sa popunjavanjem redova produbljuju, a policijska operacija u St. Petersburgu u novogodišnjoj noći, kada su stotine migranata okupljene i odvučene u vojnu službu, samo je jedna od ilustracija.
Putinova uvjeravanja da novi krug mobilizacije nije potreban obično se u zabrinutom društvu tumače kao siguran znak njegove nadolazeće najave, možda nakon unaprijed određene inauguracije nezamjenjivog lidera za još jedan predsjednički mandat krajem marta. Borbeni gubici su toliko veliki da ruski zatvori ne mogu dati dovoljno kriminalaca da popune desetkovane bataljone, a regrutacija u inozemstvu, naprimjer u Srbiji ili Nepalu, sve je manja.
Samo mobilizacija može proizvesti privremeno rješenje za problem ljudstva, ali Putin je oprezan da bi ovaj test javne ravnodušnosti mogao izazvati udarni val otpora i protesta.
Riječ godine: Mobilizacija
Ukrajina se, također, suočava sa velikim problemom sa popunjavanjem vojske, a debate o tom problemu su toliko intenzivne da je „mobilizacija“ prepoznata kao riječ 2023. godine. Zelenski smatra da pola miliona vojnika treba dodati u redove 2024. i predložio je novo zakonodavstvo o proširenju fonda za regrutaciju i povećanju kazni za izbjegavanje regrutacije.
U parlamentu (Verkhovna Rada) momentalno su se rasplamsale razne nesuglasice i trenja, koji nastavlja sa radom i nakon isteka mandata, jer se izbori ne mogu održati u vanrednom stanju, koji je na snazi od 24. februara 2022. godine. Valeri Zalužni, vrhovni komandant Oružanih snaga, čije riječi imaju veliku težinu, negira pritisak na političko vodstvo, ali potvrđuje imperativ o potrebi pojačanja.
Ono što zaoštrava ovaj imperativ za Zelenskog je priznanje da se ne može osloniti na svoju moć uvjeravanja u osiguravanju daljne podrške SAD-a, budući da je njegova posjeta Washingtonu D.C. u decembru bila prilično neproduktivna, a jasna potvrda nepokolebljive otpornosti Ukrajine je zaista neophodna.
Nemogućnost kompromisa
Čini se da se ruska i ukrajinska strategija približavaju, iako iz vrlo različitih pravaca, u nemogućnosti bilo kakvog kompromisa koji vodi ka održivom miru. Putin pokazuje svoju spremnost za pregovore, ali njegov govor ne ostavlja nikakve sumnje da misli na razgovore o predaji Ukrajine. Njegova stvarna svrha ovim nagovještajima je da stimulira neslaganje na Zapadu, a više od nekoliko stručnih glasova zaista želi pjevati na ovu melodiju.
Zelenski odbija bilo kakve pregovore s Putinom, ali nastoji nastaviti međunarodne rasprave o njegovoj "formuli mira", čak i ako je nedavni tajni sastanak u Saudijskoj Arabiji zabilježio slab napredak. Davos je njegova sljedeća destinacija, jer Svjetski ekonomski forum daje priliku da održi posebnu sesiju o ovoj temi. Razmišljanje o pitanjima obnove evropskog sigurnosnog sistema nakon ukrajinske pobjede postalo je prilično teorijska vježba, jer dolazak u ovu pozitivnu situaciju iz sadašnjeg ćorsokaka zahtijeva snažan skok povjerenja.
Domaća podrška
Ratne strategije obično padaju na testu primjene na okrutnu stvarnost, a i za Rusiju i za Ukrajinu ključni dio ovog testa je domaća podrška.
Zelenski treba iskoristiti sve resurse otpornosti, pod pretpostavkom da će oni biti nadopunjeni novom nadom koja proizilazi iz ponovno potvrđene podrške sa Zapada. Putin ima na raspolaganju monstrupznu propagandnu mašinu, ali mora je upotrebljavati istovremeno za bubnjanje džingističkih marševa i za sviranje melodije „život ide normalno“. Javna ravnodušnost za sada mu dobro funkcionira, ali Kremlj nema načina da zna koliko dugo može trajati i šta bi to odjednom moglo pretvoriti u ozlojeđenost i bijes.
Sukob dviju nepomirljivih strategija sigurno će proizvesti iznenađujuće zaokrete u naizgled postojanom toku dugog rata, ali otpornost daje Ukrajini bolju poziciju da izdrži loša iznenađenja i da iskoristi ona dobra.