Otplata Krima
Tekstovi u nizu američkih publikacija o mogućem mirovnom planu bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa – međutim, Trumpov stožer negira postojanje takvog plana – oživjele su raspravu o temi razmjene “teritorijalnih ustupaka” za okončanje rata. U stvari, radi se o tome da Krim i Donbas plate za mir. I, naravno, ovo nikako nisu prve publikacije u kojima se dopušta mogućnost ovakvih ustupaka.
Ali koncept takve razmjene je svakako pogrešan u svojoj suštini. Oni koji vjeruju da se rat može zaustaviti tako što će Krim platiti cijenu mira, pogrešno procjenjuju rusko-ukrajinski sukob kao teritorijalni spor. Da podsjetimo da je upravo u takvim kategorijama ono što se dešavalo percipirano 2014. godine, tokom okupacije i naknadne aneksije Krima. Tada su mnogi ljudi na Zapadu tvrdili da je ovo važna teritorija za Rusiju, nakon čijeg zauzimanja Rusija neće imati drugih pretenzija prema Ukrajini. Bivši američki predsjednik Barack Obama zahtijevao je od predsjednika RUsije Vladimira Putina da ne vrši invaziju na kopneni dio Ukrajine, što, međutim, nije spriječilo Kremlj da krene u neobjavljeni rat u Donbasu.
A onda se već počelo pričati o posebnostima ovog ukrajinskog regiona, o tradicionalnim simpatijama njenog stanovništva prema Rusiji, o "separatizmu" - iako se takav separatizam u Donbasu nije mogao naći do 2014. godine, čak ni pod lupom. Da ne pominjemo činjenicu da su do 2014. godine predsjednik zemlje, predsjednik parlamenta i skoro svi vladini zvaničnici bili iz Donjecke oblasti, a šef parlamentarne frakcije vladajuće partije bio je iz Luganske oblasti. Treba li nam još jedan dokaz da su stanovnici oba regiona aktivno učestvovali u sveukrajinskom političkom procesu i da nisu razmišljali o otcjepljenju?
Ali sada se pet ukrajinskih regija pominje u ruskom ustavu. Regije Herson i Zaporožje uopće nisu Donbas, ali su dio njihove teritorije zauzele ruske trupe 2022. godine. I nema sumnje da bi ruska strana, ukoliko bi uspjela uspostaviti kontrolu nad drugim ukrajinskim regijama, također, izvršila aneksiju tih dijelova Ukrajine. Zapravo, to je nedavno nedvosmisleno izjavio zamjenik predsjedavajućeg Savjeta bezbjednosti Rusije Dmitrij Medvedev: cijela Ukrajina treba postati dio Rusije. A ne samo Krim i Donbas.
Zato rat Rusije protiv Ukrajine nije rat za teritoriju, već rat za državnost. Ukrajina nastoji, ne samo obnoviti svoj teritorijalni integritet, već, prije svega, sačuvati državnost. Rusija nastoji, ne samo zadržati teritorije koje je zauzela ruska vojska, već i da eliminira suverenitet Ukrajine.
Zato je nemoguće "otplatiti" Krim ili bilo koji drugi ukrajinski region. Ne samo zato što se Ukrajina ne može odreći vlastitog teritorijalnog integriteta i zaštite principa međunarodnog prava, već i zato što Putinu treba puno više od Krima. Treba mu kontrola nad cijelom Ukrajinom. On se bori za kontrolu nad cijelom Ukrajinom, a ne za teritorijalnu nagradu. I, inače, ruski predsjednik nikada nije krio svoj cilj, potvrdio ga je u brojnim govorima, intervjuima, tekstovima. I nema razloga da mu ne vjerujemo kada su u pitanju ove izjave. Naprotiv. Sigurni smo da Putin traži restauraciju Sovjetskog carstva, a nikako očuvanje teritorije anektiranog Krima.
I zato nijedan plan za razmjenu teritorija na kraju rata neće uspjeti - barem ne dugoročno.