16.12.2022.

Otkriveno: Ko su bili ruski špijuni u koridorima EU?

IT stručnjak koji je razbuktao mržnju protiv EU, briljantni orijentalista, žena koju nazivaju "ponosom" Dagestana i specijalisti za hemijsko, biološko i nuklearno oružje – profili su  još 19 "diplomata" protjeranih iz Belgije u aprilu zbog špijunaže, pokazuju šta je ruska ambasada pri EU zaista radila.
Arsenij Nedjak, 44-godišnji "savjetnik" u ruskoj ambasada pri EU, možda je bio poznat svojim poznanicima iz EU po svom slavnom djedu - Leonidu Nedjaku, ministru mornarice iz sovjetskog doba.
Ali ono što nisu znali je da je Nedjak Jr. zapravo bio potpukovnik ruske SVR vanjske obavještajne službe i stručnjak za komunikacije koji je prethodno radio u ruskim IT divovima, kao što su Sistema Group i IBS Group Holding, čiji je zadatak u Briselu bio da orkestrira anti-EU i anti-Ukrajinapropagandu.
Nedjak je "dok je bio u misiji EU, nadgledao prokremljovski Russia Today, Sputnjik i blogere koji emitiraju vijesti za evropsku publiku", rekao je izvor u Ria Novostima, ruskom državnom mediju, za Dosije centar, nevladinu organizaciju sa sjedištem u Londonu, koja se bavi otkrivanjem ruskih špijuna u Evropi.
Protjerivanje ruskih špijuna došlo je kao reakcija na zločine u Ukrajini.
I, u ironičnom zaokretu, da je Nedjak stariji danas živ, mogao bi i sam postati meta propagande svog unuka kao neprijateljski simpatizer.
Ministar mornarice je nekada živio u Mariupolju, u današnjoj Ukrajini, a svojevremeno je organiziraoizvoz iz čeličane Azovstal, koja je ove godine postala ozloglašena nakon ruskog bombardovanja tamošnjih civila.
A savremenici Nedjaka starijeg su rekli Centru Dosije da je ministar toliko volio ukrajinsku kulturu, da je nosio termos ukrajinskog boršča kada je išao na inozemna putovanja.
Orijentalista, Timur Akhtarejev, takođe oficir SVR, obavljao je dužnost "prvog sekretara" u ruskoj ambasadi EU.
Ovaj 37-godišnji poliglota, rođen u Poljskoj, sam je učio engleski, dari, farsi i tadžički jezik prije nego što se pridružio Fakultetu za međunarodne odnose i političke nauke na Univerzitetu u Kazanu, gdje je objavio akademski rad pod naslovom "Iransko-britanski odnosi tokom vladavine Reza Shah (1921-1941)" dok je bio student.
Prvo mjesto Ahtarejeva u inozmestvu kao diplomate bilo je kao "sekretar za štampu" u ruskoj misiji u Teheranu prije nekih 10 godina.  
I on nije bio jedini špijun koji se bavio naukom, a koji  je protjeran iz ruske misije u EU, prema izvorima EUobservera i Dossier Centra.
 
32-godišnji Aleksandar Zavaruhin, "drugi sekretar" i oficir SVR, radio je u Institutu za orijentalne studije Ruske akademije nauka i svojevremeno je objavio rad pod naslovom "Vanjska trgovina u jugoistočnoj Aziji kao odraz integracionih procesa u azijsko-pacifičkom regionu".
Jedina žena koja je vražena kući pod sumnjom za špijunažu bila je "savjetnica" ambasade Nasijat Širinova. Njena špijunska služba i starost nisu mogli biti potvrđeni.
Ali su je lokalni mediji nazvali "ponosom republike [Dagestana, na jugozapadu Rusije]" zbog njene zvjezdane karijere.
Širinova je 1989. diplomirala na Državnom univerzitetu u Dagestanu, gdje je studirala romanističku i germansku filologiju, prije nego što se preselila u Moskvu kako bi napredovala u Ministarstvu transporta, gdje je postala zamjenica šefa za odnose sa međunarodnim organizacijama.
A to Ministarstvo je "najvjerovatnije dodijeljeno SVR-u", rekao je za Dossier Center izvor iz ruske obavještajne službe.
Još pet od njih 19 imalo je iskustvo u radu na biološkom i hemijskom oružju, nuklearnoj energiji, raketnoj tehnologiji i radioelektronici.
43-godišnji Sergej Zubkov, "prvi sekretar" i oficir ruske vojne obavještajne službe GRU, živio je u tajnom vojnom kampu u Sergijevom Posadu-6 u Moskvi, u kojem se nalazi Centar za viruse Istraživačkog instituta za mikrobiologiju. To je ustanova Ministarstva odbrane Ruske Federacije koja proučava opasne patogene.
Aleksandar Studenikin, 48-godišnji "savjetnik" ambasade i oficir SVR-a koji je stigao u Brisel 2014. godine, diplomirao je na Vojnoj akademiji za hemijsku odbranu i radio u Rosboepporjasi, sada ugašenoj agenciji koja je bila odgovorna za uništavanje zaliha biološkog i hemijskog oružja iz sovjetske ere.  Studirao je i na Školi za menadžment u Maastrichtu u Holandiji i sedam godina radio u Organizaciji za zabranu hemijskog oružja u Hagu.
46-godišnji Aleksander Tsibulja, "savjetnik" Ambasade, također, protjeran zbog špijunaže, ali čija je pripadnost špijunskoj službi nepoznata, diplomirao je na Institutu za atomsku energiju u Obninsku i radio za program koji je finansirala Velika Britanija u ruskoj energetskoj kompaniji Rosatom, što je pomoglo nuklearnim naučnicima koji su ostali nezaposleni kada se Sovjetski Savez raspao.
Anatolij Nedrov, "administrator" ambasade i oficir SVR, čija starost nije poznata, diplomirao je 1995. godine na kosmodromu Bajkonur Moskovskog instituta za vazduhoplovstvo, koji obučava raketne naučnike.
A Denis Šurutin, "prvi sekretar" i oficir GRU-a, prethodno je studirao na A.S. Popovski mornarički institut za radioelektroniku u Sankt Peterburgu.
Među njih 19 je bio 41-godišnji Dmitrij Kirizlijev — "viši savjetnik" za ljudska prava, koji je radio za 5. službu ruske unutrašnje obavještajne službe FSB, koja se bavi stranom špijunažom, rekao je izvor iz Centra za Dosije.
 
Među njima je bio i Anton Arhipov, 46-godišnji "savjetnik" i službenik SVR-a, koji je prethodno bio u ruskoj ambasadi u Parizu.
Među njima su bili i Aleksej Čuvajev (63-godišnji „savjetnik“ i oficir SVR-a koji je radio u firmi za oružje Rosoboroneksport), Sergej Koristkij („savjetnik“ i oficir SVR-a koji je nekada bio u ruskom akademskom izdavaču Nauka) i Valerij Kuritsin (53-godišnji "savjetnik" i oficir GRU-a sa iskustvom u Institutu za sistemsku analizu Ruske akademije nauka).  
Opterećen čime?
Ali oni nisu uključivali Kirila Logvinova — 47-godišnjeg otpravnika poslova i trgovinskog izaslanika ruske ambasade. Logvinov je veliko ime u Njemačkoj. Pokojni otac trgovinskog izaslanika, Mihail Logvinov, bio je ruski generalni konzul u Minhenu i istaknuti rusko-njemački poslovni lobista. Logvinov mlađi je išao u školu u Berlinu i dva puta je bio poslat u rusku ambasadu u glavnom gradu Njemačke prije nego što je došao u Brisel 2020. godine.  
Belgijska služba za domovinsku sigurnost, VSSE, prvobitno je dodala Logvinova mlađeg na listu protjeranih 19+1 na osnovu toga što je bio oficir SVR, rekao je za EUobserver zapadni obavještajni izvor.
Njegov zadatak je bio da se infiltrira u krugove potpredsjednika Evropske komisije Valdisa Dombrovksisa, zaduženog za trgovinu i implementaciju sankcija Rusiji, dodao je obavještajni izvor. Međutim, vanjska služba EU, koja je sastavila listu protjerivanja zajedno sa VSSE-om, zatražila je od Belgije da dozvoli Logvinovu da ostane, rekao je izvor.  
Glasnogovornici VSSE-a i EU odbili su komentirati ovaj zaokret.
Evropska komisija je saopćila da se ni Dombrovksis ni njegov šef kabineta Michael Hager, na primjer, nikada nisu sastali sa Logvinovim. No, u svakom slučaju, ruski špijuni nisu uređivali imovinu EU na službenim sastancima u sjedištu komisije Berlaymont, rekao je izvor iz belgijske sigurnosti.
"Postoji mnogo boljih mjesta u Briselu za obavljanje ovakvih stvari, kao što su sportski klubovi koje posjećuju zvaničnici EU, gdje možete igrati tenis, a zatim ići u saunu", rekao je izvor.
Činjenica je da je 11 od 19 protjeranih Rusa došlo je iz SVR-a, petoro iz GRU-a, a najmanje jedan iz FSB-a.
Oficiri SVR-a su više obrazovani i bolje obučeni da se uklope kao civili. Oficiri GRU-a su obučeni kao vojnici i zapadni obavještajci ih smatraju opasnijim. VR-pristrasnost i naučna pozadina nekoliko od 19 protjeranih diplomata bi mogla izgledati kao da je Rusija pokazivala mekše lice prema institucijama EU nego prema belgiji ili prema NATO-u.
Belgijske vlasti su, također, protjerale 21 špijuna iz ruske mbasade u Belgiji u aprilu i osam iz ruske ambasade u NATO-u prošle godine, u koracima koji su uključivali više oficira GRU-a i špijuna sa višim vezama u Kremlju.
Vojno-tehnološki profil nekoliko EU-19 također bi mogao izgledati čudno s obzirom na to da institucije EU nisu upućene u zapadne vojne tajne.
Ali izgled može varati u ruskom modusu operandi.
 
Skroman domar u ruskoj ambasadi u Belgiji bio je u stvari pukovnik GRU-a, naprimjer.
I samo zato što je špijun akreditovan u ruskoj ambasadi pri EU ne znači da ne može da špijunira NATO osoblje u Briselu — ili obrnuto. Jedan službenik FSB-a protjeran prošle godine iz ruske ambasade pri NATO-u — Dmitrij Filipenok — je išao na konferencije u Parlamentu EU i na seminare u istraživačkim centrima EU.  
Osim profesionalnih sastanaka, EU, NATO, belgijske, ruske i druge diplomate ionako su se miješale u istim barovima, parkovima i restoranima u gradu u onome što su iseljenici nazvali "Briselski balon".
Vodena granica
19 protjerivanja označilo je prekretnicu za institucije EU, koje nikada ranije nisu proglasile strane diplomate personama non grata. A zvaničnici EU počeli su ozbiljnije shvaćati sigurnost od izbijanja rata.
Vijeće EU gradi izolirani bunker za tajne razgovore i stvara ćeliju za čišćenje grešaka u zgradama Vijeća, Komisije, EU vanjskih službi i Parlamenta EU. Evropski parlament zatvorio je svoja vrata za ruske diplomate, a Evropska komisija zabranila je ruske lobiste.
Rusija i dalje ima više od 100 diplomata u Belgiji, a "otprilike polovina" njih su špijuni, procjenjuju izvori iz belgijske sigurnosti.
Međutim, njihove diplomatske značke nikada nisu značile da mogu lutati hodnicima Vijeća EU, vanjskih službi i zgrada povjerenstava kako im je volja.
"Svaki diplomatski posjetilac mora biti propisno najavljen, registrovan i preuzeti se u prijemnom odjelu", rekao je glasnogovornik službe EU za vanjske poslove.
"Oni ne mogu sami ući u zgradu, sami se kretati tamo i dok su u zgradi u pratnji člana ili članova osoblja. Najdalje što bi mogli da dođu da su došli spontano bez prethodnog dogovora biti recepcija", rekao je.
Izuzetak je nekada bio Evropski parlament (EP), u koji nosioci diplomatskih znački obično dolaze i odlaze kako žele.
Ali iako je EP zatvorio svoja ulazna vrata za ruske diplomate, ima stražnja vrata na koja mogu ući. Desetine evropskih poslanika su otvoreno proruski orijentirani.
Oko 36 krajnje desničarskih i nepovezanih poslanika u Evropskom parlamentu iz stranaka kao što su francuski Rassemblement national, njemačka Alternativa für Deutschland i belgijski Vlaams Belang odlučno je glasalo protiv rezolucije parlamenta u junu o statusu kandidata za EU za Ukrajinu, naprimjer.
I mnogi marginalni zastupnici u Evropskom parlamentu idu u lažne misije za posmatranje izbora u Rusiju i teritorije pod okupacijom Rusije, na putovanjima koja mogu poslužiti kao sredstva za regrutaciju za špijunske službe.  
Zadnja vrata
U jednom slučaju, poljske vlasti su prošle godine uhapsile Janusza Niedźwiecki, poljskog organizatora izborne misije koji je gajio veze sa britanskim, francuskim i poljskim evroskeptičnim zastupnicima i zadržan je u pritvoru pod optužbom za saradnju sa ruskim službama.
 
Svaki član Evropskog parlamenta ima 26.734 eura mjesečno za zapošljavanje asistenata i pripravnika, koji ne moraju biti državljani EU i koji nisu provjereni od strane nacionalnih ili internih sigurnosnih službi EU.
U drugoj predratnoj istrazi, Tamara Volokhova, Ruskinja francuskog državljanstva, koja je svoju briselsku karijeru započela kao savjetnica za politiku francuske krajnje desničarske europarlamentarke, navodno je pomogla Rusiji da regrutuje političare iz EU.
I u trećem sumnjivom slučaju, bivša dugogodišnja pomoćnica krajnje desničarske mađarske europarlamentarke sa sumnjivim ruskim vezama promijenila je ime i prijavila se za stažiranje u programima EU i u briselskim medijima.
Njen životopis je uključivao mjesta na Evropskom koledžu u Brižu, gde predaju mnogi budući zvaničnici EU. I držala je časove joge u zelenom predgrađu Brisela koje mnogi članovi osoblja EU i njihove porodice nazivaju domom.
"Njen profil ukazuje na to da je [ime koje EUobserver ne navodi] posrednik sa ruskim službama", rekao je izvor zapadnih obavještajnih službi.
Četiri visoka člana Evropskog parlamenta upozorila su šefove Evropskog parlamenta na sigurnosne rupe cijelu godinu prije nego što je Rusija krenula u rat.
"Pozivamo vas, predsjednika i generalnog sekretara Evropskog parlamenta,  da razmislite o ulaganju u jačanje naših sposobnosti u ovoj oblasti uspostavljanjem potpuno razvijenih struktura za provjeru, čiji bi zadatak uključivao provjeru neizabranog osoblja zaposlenog u Evropskom parlamentu", napisali su u pismu prošlog marta.  
“Svjestan sam da su institucije i agencije EU više nego ikada meta neprijateljskog prikupljanja obavještajnih podataka", odgovorio je tada pokojni predsjednik Evropskog parlamenta David Sassoli.
A s obzirom na prirodu briselskog balona, nije bilo velike razlike kako su potencijalni infiltratori ušli.
"Nepotrebno je reći da u Evropskom parlamentu Rusija ima veze sa ljudima koji nisu ruske nacionalnosti, koji rade za ruske službe pod drugim pokrićem", rekao je izvor iz belgijske sigurnosti.
"Parlament je najslabija karika u pogledu sigurnosti u institucijama EU", rekao je izvor zapadnih obavještajnih službi.