Otcepljene regije: Strahuju dok ruska moć nestaje
Raspad Republike Artsakh, kako Armenci nazivaju Nagorno-Karabah, izazvao je osjećaj straha u lancu otcijepljenih satelita, koje je Rusija podržavala u posljednje tri decenije.
U Južnoj Osetiji i Abhaziji (dijelovi Gruzije) i Pridnjestrovlju (dio Moldavije), postavljeno je razumljivo pitanje. Ako je Rusija bila voljna napustiti svog saveznika Armeniju i dozvolila da se Nagorno-Karabah zbriše, a njen narod progna, koliko zapravo vrede njene garancije za njih?
Ova nevoljnost Kremlja da zaštiti one koji se uzdaju u njegovu zaštitu, nagrizla je uticaj Rusije. Iza aplauza Kremlja za poniženje armenskog prozapadnog lidera Nikola Pašinjana, trezveniji ruski političari i analitičari shvatili su ozbiljne posljedice tragedije, čak i ako Vladimir Putin nije.
Pridnjestrovlje — odvojeno od Rusije stotinama milja kroz neprijateljske zemlje i koje je blizu teritorije NATO-a — posebno zabrinjava neke u ruskom vanjskopolitičkom establišmentu. Politolog Andrej Safonov upozorio je da je Moldavija navodno pokrenula operacije uticaja kako bi demoralisala Pridnjestrovlje i da su „EU i SAD odlučne da Moldavija stekne kvalitativnu superiornost u vojnoj sferi nad Pridnjestrovljem“. On je citirao bivšeg moldavskog ministra odbrane koji je pozvao: „Moramo uzeti svoju sudbinu u svoje ruke i donijeti vrlo teške odluke u vezi sa reintegracijom Pridnjestrovlja. . . Azerbejdžan je svima pokazao da se problemi mogu riješiti ne samo tokom pauza za kafu i neprekidnih konferencija”.
Dmitrij Soin, pridnjestrovski akademik, upozorio je da će secesionistički region "gorjeti" nakon razaranja Artsakha i da su pridnjestrovske snage potpuno nespremne za sukob.
Sa druge strane Crnog mora, proruska vlada u Tbilisiju pružila je određenu pomoć zbog zabrinutosti oko skorog napada na Južnu Osetiju ili Abhaziju, ali analitičari su ta uvjeravanja shvatili kao privremena.
Konstantin Zatulin, predsjednik odbora Dume i član stranke Jedinstvena Rusija, osudio je nonšalantnost onih koji na katastrofu gledaju kao na opravdanu kaznu za prozapadnu armensku vladu.
2 / 2
„Već su u Gruziji govorili o potrebi da se slijedi primjer Azerbejdžana i da se ponovo osvoje Abhazija i Južna Osetija“, upozorio je Zatulin.
Vojni dopisnik državnog emitera VGTRK upozorio je da je „gotovi scenario za [Pridnjestrovlje, Južnu Osetiju i Abhaziju] već napisan i da čeka da raširi krila“. Obojica su zabrinuti da bi potencijalno ponovno oživljavanje „Sakašvilita“, ili prozapadnih snaga, moglo dovesti do ponavljanja događaja u Karabahu.
Na konferenciji u Valdaju 3. oktobra, ministar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov sastao se sa liderima Južne Osetije i Abhazije kako bi pružio uvjeravanja i obećao pojačanu vojnu podršku. Međutim, na istoj konferenciji Putin je otkrio nemoć Rusije da zaštiti teritorije koje je nekada kontrolisala. Armenija je dobrovoljno priznala suverenitet Azerbejdžana nad Karabahom 2022. godine, objasnio je: „Šta da radimo? Recite: ne, mi to ne prepoznajemo. Ovo je glupost, zar ne?” Izostavljena je činjenica da je Rusija izbjegla svoje ugovorne obaveze prema Armeniji, uprkos nizu molbi za djelovanje, ali i uloga koju je takav odnos Rusije odgirao u pristanku Jerevana.
Abhazija se nada da će uspostavljanje ruske pomorske baze na njenoj teritoriji više povezati sudbinu njenog zaštitnika sa svojom, nakon potpisivanja sporazuma početkom oktobra koji je odgađan 15 godina. Čak je i proruska vlada Gruzije bila uznemirena tim potezom, pri čemu je Ministarstvo vanjskih poslova osudilo "provokaciju", a predsjednik je nazvao "direktnom prijetnjom Gruziji".
Bez ikakve slične mrkve koja bi namamila Kremlj, šef Južne Osetije je javno odao počast svom suzerenu u Moskvi: „Vaša ličnost je neraskidivo povezana sa . . . ponosom naroda na zemlju i povjerenjem u budućnost”.
Nakon katastrofalnog povlačenja Sjedinjenih Država iz Afganistana 2021. godine - kao odgovor na to su ruski političari počeli tražiti da se "riješi" pitanje Donbasa - Anne Applebaum napisala je najprazniji i besmisleniji kliše u kanonu zapadnog diplomata: "Ne može biti vojnog rješenja za ovaj sukob.”
Rusija je to tiho ponovila Azerbejdžancima, a Azerbejdžan je još jednom dokazao da je Applebaum u pravu. Prošli su dani kada je Kremlj mogao gledati na Južni Kavkaz kao na dvorište sa ruskim garnizonima. Njegov uticaj u drugim oblastima, također, opada. To je vidljiv trend i ruski igrači to znaju.