Ostati ujedinjeni je najbolji način da EU smanji svoje trgovinske ranjivosti prema Kini

 

Kina je 2022. godine bila ovisna o uvozu samo 33 vrste robe iz 27 pojedinačnih država članica EU – to je u prosjeku 1,2 po zemlji u poređenju sa ovisnošću o 120 proizvoda kada se posmatra jedinstveni trgovinski blok EU. Ovi podaci iz MERICS baze podataka o trgovinskoj ovisnosti (MTDD) pokazuju da zemlje EU obično imaju sto puta veći uticaj na Kinu kada djeluju putem EU nego kada djeluju bilateralno.

Ovo je ključno, jer MERICS baza podataka pokazuje da nijedna država članica ne može izvršiti vrstu trgovinskog pritiska na Kinu, koji Kina može primijeniti na svaku zemlju EU pojedinačno. U prosjeku, Kina ima više od stotinu puta veći trgovinski uticaj na zemlje EU pojedinačno nego obrnuto.

Za svaku kategoriju proizvoda u kojoj je Kina prijavila značajan trgovinski deficit, zabilježila je najmanje 30 posto uvoza iz EU i imala malo alternativnih dobavljača u drugim zemljama. "Prosječna" država članica EU imala je više od stotinu proizvoda koje nabavlja (i zavisi) od Kine. Iako statistika - zasnovana na više od 5.600 kategorija proizvoda "HS6" koje koriste carinske vlasti - ne otkriva ništa o strateškom značaju ovih proizvoda, ona baca oštro svjetlo na neravnotežu trgovinskih odnosa između EU i Kine.

 

Trgovinska politika EU čini Kinu važnijim trgovinskim partnerom

 

Centralizirana trgovinska politika daje EU veći uticaj matematički čineći Kinu važnijim trgovinskim partnerom nego što je to za pojedinačne zemlje. Iako je poređenje trgovine država članica sa Kinom u 2022. godini povećalo ovisnost Evrope o Kini na 421 proizvod za kompletan blok sa prosjeka 134 za zemlje članice pojedinačno, to je znatno povećalo ovisnost Kine o proizvodima EU, na 120 proizvoda bloka, sa prosjeka 1,2 proizvoda po državi članici. Dok Kina ima više od 100 puta veći trgovinski uticaj u odnosu na prosječnu zemlju EU, ona ima „samo“ 3,5 puta veći trgovinski uticaj u odnosu na EU.

Kao zamjena za trgovinsku moć, podaci o ovisnosti o uvozu imaju svoja ograničenja. Čak i detaljni međunarodni carinski kodovi HS6 mogu agregirati robu na način koji prikriva neke vitalne proizvode ili kritične tehnologije. Naprimjer, oprema za poluprovodničku litografiju koju proizvodi holandska kompanija ASML ne registruje se u kineskoj statistici ovisnosti, iako je ključna za kineske ambicije da proizvodi napredne poluprovodnike. Carinski zapisi grupišu visokoprecizne mašine ASML-a zajedno sa manje naprednim proizvodima, skrivajući ovisnost Kine.

Podaci o ovisnostima, također, ignoriraju koliko kritične mogu biti cijele kategorije proizvoda. Budući da kineski izvoz i dalje uključuje mnoge osnovne potrošačke proizvode, geopolitička slabost koju impliciraju gore navedeni disbalansi svakako je manje zastrašujuća nego što brojke sugeriraju. Ali ovo je dimenzija koju je teško objektivno i sistematski obuhvatiti. Štaviše, razlike u trgovinskoj moći su dovoljno velike da međuzavisnost i dalje bude pitanje od najveće hitnosti.  

 

Kineska ovisnost smanjena je u posljednje dvije decenije

 

Tokom posljednje dvije decenije, Kina je gotovo prepolovila broj proizvoda proizvedenih u Evropi na koje se oslanja, obrazac koji je uočen u svim državama članicama EU. S obzirom na razvoj Kine usmjeren na industriju, najviše štete je  pretrpjela njemačka privreda. Kineska ovisnost o Njemačkoj pala je na devet proizvoda u 2022. godini sa 24 kategorije u 2001. godini. Francuska je bolje prošla u poređenju sa tim, jer je kineska ovisnost ostala uglavnom stabilna na osam, ali ova brojka daje donekle iskrivljenu sliku, jer uključuje pomak prema luksuznom tekstilu niske strateške vrijednosti.

Kina je pokazala spremnost da međuzavisnosti iskoristi kao oružje. Trgovinski disbalansi sa Kinom stoga nose rizike za Evropu. Kineski pristup bio je vidljiv krajem 2021. godine, kada je zabranila uvoz iz Litvanije, kao odmazdu za otvaranje predstavništva Tajvana u Viljniusu. Drugi primjer je neslužbena, de facto zabrana izvoza nekih ključnih grafitnih proizvoda u Švedsku, koju je Kina uvela 2020. godine. Takva odmazda nije nova, ali incidenti su istaknuli spremnost Pekinga da koristi ekonomske ranjivosti kao produžetak diplomatije.

Stoga je EU potreban kolektivni odgovor kako bi zaštitila svoju ekonomsku sigurnost i stratešku autonomiju. Neki koraci su već poduzeti. Prvo, države članice su kolektivno priznale probleme rastuće ovisnosti EU u trgovini sa Kinom. Evropska komisija je provela sveobuhvatnu procjenu ovisnosti, uključujući sektorske, a neki rezultati su javno objavljeni, neki interno.

EU treba udvostručiti napore kako bi se riješila ovisnost o Kini

 

U toku su napori za rješavanje nekih ovisnosti, posebno u kritičnim sirovinama, telekomunikacijama, zelenim industrijama i poluprovodnicima – neke akcije finansiranja EU u područjima poput baterija sada uključuju klauzule za podsticanje diverzifikacije lanaca snabdijevanja od Kine, a Brisel je predložio slično pravilo za javne nabavke u zelenim i strateškim sektorima. Instrument EU protiv prisile uspostavljen je kako bi se uzvratilo na bilo kakvo korištenje ovisnosti kao oružja od strane Kine.

Drugi koraci, poput antidampinških mjera za biodizel i istrage protiv subvencija protiv električnih vozila (EV) proizvedenih u Kini imaju za cilj spriječiti rast postojeće ovisnosti. EU se žalila WTO-u zbog kineske istrage o evropskim subvencijama za mliječne proizvode, što Brisel smatra nepravednom odmazdom za svoje mjere u vezi s električnim vozilima.

Slučaj električnih vozila pokazao je da Kina neće sjediti skrštenih ruku. Peking je fokusiran na svoje tehno-industrijske ambicije i pokazuje malo interesa za rješavanje bilo kakvih negativnih prelijevanja. Evropska odlučnost će sigurno biti dodatno testirana kako napori EU za otpornost postanu efikasni i izazovu kinesku reakciju na bilo kakav utiaj na njene ekonomske interese. Javno kolebanje – poput osporavanja tarifa EU na kineska električna vozila od strane španskog premijera Pedra Sancheza tokom posjete Kini – dovodi u pitanje evropsko jedinstvo, potkopava međunarodni kredibilitet Evrope i blokira dugoročne interese.

EU treba povećati domaće proizvodne kapacitete i diverzificirati evropski uvoz. Obavezno stvaranje zaliha nužnih roba možda će trebati proširiti i izvan medicinskih proizvoda. Takvi napori su skupi i stoga bi trebali biti usmjereni samo na kritične sektore – i ne moraju se o svima njima odlučivati na nivou EU, ako koordinacija i razmjena informacija mogu izbjeći dupliranje na nacionalnom nivou u vrijeme budžetskih ograničenja. Tehnička radna grupa unutar struktura Evropskog vijeća mogla bi olakšati i podstaknuti takvu saradnju.

Ublažavanje će zavisiti od aktiviranja evropskih instrumenata od strane EU kada bude prisiljena na to. Sa skupom mjera otpornosti na raspolaganju, kredibilitet EU zavisi od njene spremnosti da ih koristi. Brisel treba uskladiti stavove država članica, izgraditi povjerenje i smanjiti troškove koordinacije potencijalnog raspoređivanja, za šta bi redovne diskusije na visokom nivou u Vijeću pomogle u pripremi terena. Države članice trebale bi hitno sagledati obim trgovinskih neravnoteža, koje se ogledaju u specifičnim zavisnostima od uvoza – i ne smiju dozvoliti da ovo pitanje sklizne sa liste prioriteta nakon što se riješe najveće tenzije oko kritičnih zaliha.  

 

ZAKLJUČAK  

 

Evropska unija već godinama nastoji diverzificirati lance snabdijevanja i smanjiti ovisnost od Kine i poduzima konkretne korake kako bi zaštitila svoje tržište i osigurala alternativne lance snabdijevanja. Zajedničko djelovanje Evropske unije kao bloka predstavlja snažniji odgovor Kini, koja u nastojanju da zaštiti svoju ekonomiju, nerijetko je spremna iskoristiti svoj izvoz kao oružje i odgovor na svaku političku ili ekonomsku akciju zemalja članica EU pojedinačno.  

Za razliku od EU i njenih država članica pojedinačno, u zemljama Zapadnog Balkana ovome pitanju se ne posvjećuje dovoljna (gotovo nikakva) pažnja. Čak i kada aktivnosti Kine prijete domaćim proizvođačima, o pitanju diverzifikacije lanaca proizvodnje i smanjenja ovisnosti od Kine se ne raspravlja u institucijama vlasti, niti se poduzimaju bilo kakve aktivne mjere.  

Otežavajuću okolnost predstavlja činjenica da većina zemalja Zapadnog Balkana u utrci za „povoljnim“ kineskim kreditima dozvoljava transfer prljavih tehnologija iz Kine u svoje matične zemlje što rezultira negativnim posljedicama po okoliš i zdravlje ljudi.  Ni takva vrlo očita i dokazana djelovanja ne rezultiraju adekvatnom reakcijom vlasti u državama Zapadnog Balkana.