Ono što smo saznali o izgledima za mir u Ukrajini na sigurnosnoj konferenciji u Minhenu

Ovi razgovori su se primjetno intenzivirali od izbora Donalda Trumpa za predsjednika SAD, a nakon telefonskog razgovora američkog lidera i ruskog predsjednika Vladimira Putina prošle sedmice, mirovni pregovori, koji još nisu počeli, postali su glavna tema u svjetskim medijima.

Međutim, iz sadržaja panel diskusija i diskusija na marginama Minhenske konferencije, može se zaključiti da na putu ne samo do mira, već i do početka punopravnih mirovnih pregovora, još uvijek postoje mnoge prepreke.

I uopće nije činjenica da će oni biti prevaziđeni samo zahvaljujući revnosti američke administracije na čelu sa samim Donaldom Trumpom, koja je sebi postavila strogi vremenski okvir za završetak rata u Ukrajini.

 

Nema plana

 

Možda je glavni strah ukrajinskih – i ne samo ukrajinskih – učesnika Minhenske konferencije prije njenog početka bio da im na ovom događaju bude predstavljen neki gotov plan Donalda Trumpa za okončanje rata u Ukrajini. Naprimjer, uoči otvaranja konferencije, kako je izvijestila agencija Bloomberg pozivajući se na svoje izvore.

Budući da američka administracija nije obavila nikakve suštinske konsultacije u vezi sa ovim planom ni sa Kijevom ni sa Evropljanima, takav "Trampov plan" mogao je biti pripremljen samo na osnovu rezultata konsultacija američkog predsednika sa ruskim liderom. A to bi značilo da bi konačni dokument mogao sadržavati odredbe koje bi, blago rečeno, razočarale Kijev i njegove evropske partnere.

U stvari, pokazalo se da Amerikanci nemaju jedinstven plan, ali postoji, kako je rekao jedan od članova ukrajinske delegacije u razgovoru za BBC, "oblak ideja, parametara i planova koji su ponekad u suprotnosti jedni sa drugima i koje iznose različiti ljudi različitog stepena bliskosti s Trumpom".

 

Keith Kellogg, specijalni izaslanik američkog predsjednika za Rusiju i Ukrajinu, objasnio je da je rad na ovom planu trenutno u toku. Štaviše, njegovo učešće na Minhenskoj konferenciji je, također, dio ovog posla.

Prema Kelloggu, plan se priprema u nekoliko pravaca. On sam je odgovoran za ukrajinski kolosjek i kolosjek rada sa evropskim saveznicima. Izaslanik Donalda Trampa za Bliski istok Stiv Vitkof, koji je prije neki dan doletio u Moskvu, angažiran je na ruskom kolosjeku. Kellog i Witkoff rade istovremeno i paralelno - "tako da posao ide brže".

Nakon što završe pripremni dio svoje misije, svoja saznanja trebaju podijeliti sa predsjednikom i na osnovu njih razviju okvir Trumpovog plana, uz pomoć kojeg će američki predsjednik vjerovatno okončati rat u Ukrajini.

Ova priprema se, kako sada izgleda, nastavlja u prilično haotičnom režimu. O tome svjedoče, naprimjer, kontradiktorni komentari predstavnika članova američke administracije o tome kako će se postići mir. Ili glasna izjava samog Donalda Trumpa, koji je najavio da će se na dan otvaranja Minhenske konferencije, zahvaljujući naporima Amerikanaca, održati prvi sastanak ukrajinske i ruske delegacije na njihovoj strani od 2022. godine.

U stvari, pokazalo se da na Konferenciji nije bilo niti jednog učesnika, čak ni izdaleka vezanog za aktuelnu rusku vladu, a razlog za ovu čudnu Trumpovu izjavu ostao je nepoznat.

Keith Kellogg je u Minhenu opisao principe na kojima će se temeljiti američki pristup mirovnom procesu koristeći najopćije fraze, a na konkretnija pitanja poput toga kakve sigurnosne garancije Washington nudi Ukrajini, odgovorio je u stilu: "Ovu odluku može donijeti samo predsjednik Donald Trump".

 

Mir ili primirje?

 

Diskusije u Minhenu su pokazale da SAD i Ukrajina mogu imati različite definicije krajnjeg cilja mirovnog procesa. Odnosno, predstavnici američke administracije bi, naravno, željeli da se njihovi napori završe uspostavljanjem stabilnog i trajnog mira u Ukrajini.

Ali, sudeći prema izjavama istog državnog sekretara Marka Rubija, pretpostavljaju da će se navedeni cilj morati ostvarivati u fazama, a prvi korak na tom putu bit će prekid vatre na sadašnjoj liniji fronta.

Sa druge strane, Ukrajina je uvjerena da će pauza u neprijateljstvima koja nije osigurana nikakvim dodatnim mjerama ići na ruku Rusiji te stoga Zelenski nema namjeru pristati na "jednostavno" primirje bez rješavanja preostalih važnih pitanja

mirnog rješenja - prije svega, u pogledu sigurnosnih garancija. U tome ga podržavaju mnogi evropski partneri.

"Šta radiš kao vojni bolničar [sa ranjenikom]? Zaustaviš krvarenje pa tek onda radiš na šoku. Sada pokušavamo zaustaviti krvarenje, a onda ćemo se nositi sa šokom",  metaforički je objasnio logiku američke administracije Keith Kellogg.

Korist "samo" primirja za američku administraciju je očigledna: omogućilo bi da se demonstrira brz rezultat nagodbe. A za Trumpov tim, brzina je očito prioritet: suprotno predizbornim obećanjima, novi američki predsjednik nije uspio postići mir u Ukrajini u prva 24 sata svog mandata, ali sada, prema izvorima Bloomberga, Bijela kuća želi postići primirje od Uskrsa, odnosno od 20. aprila.

Evropski lideri upozoravaju na opasnosti ovakvog pristupa.

"Ako se takav pragmatičan pristup američke administracije završi prekidom vatre, pretvarajući se, nažalost, u usporedbu sporazuma iz Minska, to će postati zamrznuti sukob... Ako to postane stvarnost, bit će to poraz, i to ne samo Ukrajine. To će biti poraz cijele međunarodne zajednice i svega za šta se zalažemo", rekao je hrvatski premijer Andrej Plenković.

"Ne vjerujem da Rusija želi stati. Nisam vidio nikakve znakove toga... Prema mom mišljenju, postoji veliki rizik da će nešto što izgleda dobro na papiru dati Rusiji priliku da se mobilizira i nastavi rat. Možda u Ukrajini, možda negdje drugdje", rekla je danska premijerka Mette Frederiksen slažući se sa njim.

Volodimir Zelenski je govorio sa sličnom retorikom u Minhenu. Iz njegovih riječi proizilazi da će pauza u neprijateljstvima samo pomoći Vladimiru Putinu da pripremi 15 novih divizija ruske vojske, koje će, prema riječima ukrajinskog predsjednika, biti raspoređene u Bjelorusiji navodno na obuku. Odatle, nastavio je Zelenski, ove trupe mogu napasti Poljsku ili baltičke države već ovog ljeta.

 

Ko je za stolom?

 

Vjerovatno je pitanje oko kojeg se najviše kopalja lomilo u Minhenu tokom rasprave o potencijalnom mirovnom procesu, ko bi tačno u njemu trebao učestvovati.

Razlog za nesporazume u vezi sa tim je sasvim jasan: trenutna faza rešavanja rata u Ukrajini izazvala je poziv američkog predsednika Vladimiru Putinu. Posle njega je Donald Tramp obavijestio svijet da ruski predsjednik želi okončati rat što je prije moguće.

Domaćin Bijele kuće nije nikoga unaprijed upozorio na ovaj telefonski razgovor sa ruskim liderom, a zapadni lideri i Volodimir Zelenski vjerovatno imaju samo generalnu ideju o detaljima ovog razgovora. Otuda je sasvim logična pretpostavka da će Donald Trump buduće pregovore o okončanju rata voditi preko šefa Zelenskog i Evropljana, koji će o samoj činjenici ovih pregovora saznati nakon njihovog završetka.

U svakom slučaju, i uoči Minhena, teze o nedopustivosti pregovora sa Putinom iza njihovih leđa postale su uobičajene u komentarima evropskih političara. A Volodimir Zelenski je nekoliko puta direktno izjavio da Ukrajina neće prihvatiti nijedan mirovni sporazum koji je kreiran bez njenog učešća.

Keith Kellogg je u Minhenu pokušao odagnati ove strahove partnera - ali samo djelimično.

Prema njegovoj logici, u pregovorima o okončanju rata trebaju učestvovato strane u ratu - Ukrajinci i Rusi - i posrednici: ovako Kellog opisuje ulogu svoje zemlje.

Hoće li biti mjesta za pregovaračkim stolom za Evropljane? Trumpov izaslanik filozofski odgovara: gledajući šta tačno smatramo stolom. Kelogg je rekao da je njegova misija tokom njegovog trenutnog boravka u Evropi komunicirati sa što većim brojem lokalnih lidera. Trumpov izaslanik mora da ih uvjeri da će Amerika štititi njihove interese tokom pregovora i da će u tom smislu Evropa biti zastupljena za stolom.

A širiti krug pregovarača uz pomoć Evropljana je neproduktivno i neefikasno, rekao je Kelogg:  

"Mi definitivno ne želimo velike grupne diskusije... Obratite pažnju: nećete naći nikakav spomenik radnoj grupi, spomenici se postavljaju samo liderima".

Evropski političari oštro kritiziraju ovakav pristup – barem zato što, prema izrečenom stavu američke administracije, Washington svoju ulogu u rješavanju sukoba u Ukrajini vidi kao sklapanje neke vrste sporazuma sa Rusijom, a misija Evrope će biti da garantuje njegovu implementaciju.

"Teško je očekivati da će Evropa preuzeti obaveze u čijem razvoju nije učestvovala", diplomatski je prokomentarisao ovu situaciju njemački ministar odbrane Boris Pistorius.

On je, također, doveo u pitanje efikasnost pregovaračke strategije koju su Amerikanci odabrali u dijalogu sa Moskvom. Možda su, rekao je Pistorius, izjave da Ukrajina neće postati članica NATO-a kao rezultat mirovnog sporazuma ili da se neće vratiti na granice iz 1991. godine, koje su iznijeli predstavnici Trumpovog tima i prije početka pregovora, oslabili poziciju SAD, a samim tim i poziciju cijelog zapadnog svijeta, da ne govorimo o Kijevu.

Drugi političari su podsjetili da je Evropa ta koja treba preuzeti glavni finansijski teret jačanja odbrambenih kapaciteta Ukrajine i obnove nakon završetka aktivnih neprijateljstava, te da samo iz tog razloga treba da utiče na sadržaj mirovnog sporazuma.

"Moramo biti u sali za pregovore, jer ćemo se nositi s njihovim posljedicama. Pregovori su samo prazne riječi ako nema novca na stolu, a mi ćemo staviti novac na sto", rekao je litvanski ministar odbrane Dovile Šakalene.

Sa druge strane, generalni sekretar NATO-a Mark Rutte, kojeg mnogi nazivaju jednim od onih evropskih političara koje Donald Tramp može da sluša, pozvao je svoje kolege da se ne žale na to što nisu pozvani da učestvuju u pregovorima, već da razviju konkretne prijedloge koji bi mogli biti izneseni na tim pregovorima.

Štaviše, čini se da upravo Amerikanci sami daju Evropi takvu priliku. Reuters je izvjestio da je Washington poslao "upitnik" zemljama EU u vezi sa njihovim mogućim doprinosom sigurnosnim garancijama za Ukrajinu. Jedno od šest pitanja ovog upitnika odnosilo se na spremnost ovih država da pošalju svoj vojni kontingent u Ukrajinu i njegovu brojnost.

Vjerovatno se upravo ovaj upitnik odnosio na primjedbu ministrice vanjskih poslova Švedske Marije Stenergard Keithu Kelloggu, koja se čula na „ukrajinskom ručku“ koji je Fondacija Viktor Pinchuk organizirala na marginama Minhenske konferencije: „Razumijem da sada očekujete da odgovorimo pitanje da li možemo poslati vojnike "na teren" nakon uspostavljanja neke vrste mira u Ukrajini, ali da bismo na to odgovorili, svakako moramo biti za pregovaračkim stolom".

 

Spremnost na kompromis

 

Čak i u sadašnjoj fazi, kada političari razgovaraju samo o osnovnim parametrima mirovnih pregovora u Ukrajini, Kijev pokazuje svoju spremnost da napravi maksimalne kompromise u ovom procesu. Istovremeno, ponekad odstupa od "crvenih linija", koje je proglasio neprikosnovenim u početnoj fazi potpune invazije Rusije.

"Spremni smo na bilo koju strukturu koja bi zaustavila Putina", rekao je o tome Volodimir Zelenski.

Obraćajući se novinarima prvog dana Minhenske konferencije, on je naveo da je jedina takva "crvena linija" pravno priznanje gubitka njenih teritorija.

Sa druge strane, ni ovdje nije sve tako jasno.  

"Mislim da će biti dogovora o potencijalnom gubitku [ukrajinske] teritorije. Ali slušajte, ne morate to priznati", rekao je Keith Kellogg u intervjuu za Fox News prošle sedmice.  

 

I već u Minhenu se prisjetio iskustva poslijeratnog njemačkog kancelara Konrada Adenauera, koji je sanjao o ujedinjenju svoje zemlje, ali je bio primoran igrati dugu igru, i iskustva baltičkih zemalja, čiji legalitet pridruživanja Sovjetskom Savezu nikada nisu priznale SAD.

Što se tiče još jednog fundamentalnog zahtjeva Kijeva za mirovni proces – davanja članstva Ukrajini u NATO – stvari, također, nisu lake. Sa jedne strane, Zelenski izjavljuje da "neće ukloniti pitanje članstva u NATO-u sa pregovaračkog stola". S druge strane, navodi da "danas Amerika i Trump nisu spremni razgovarati o nama u NATO-u", pa "izgradnju NATO-a u Ukrajini" naziva alternativom pozivanju Ukrajine u Sjevernoatlantski savez.

Naime, proizilazi iz njegovih riječi, da se ne bi bojala nove ruske invazije, Ukrajina bi trebala povećati svoju vojsku na brojku od milion i po ljudi i opremiti je modernim zapadnim oružjem. Posebno, predsjednik Ukrajine kaže da bi Oružane snage trebale imati na raspolaganju 150-160 bombardera F-16 i više od 25 sistema PVO Patriot.

Prisustvo takve vojske, proizlazi iz riječi Zelenskog, zapravo bi uklonilo iz rasprave potencijalno problematično pitanje smještaja stranog vojnog kontingenta u Ukrajini. U takvom scenariju Zelenski bi kao saveznike Ukrajine vidio zapadne države, prije svega Sjedinjene Američke Države, koje bi, treba razumjeti, pružale pomoć u finansiranju i materijalnoj podršci ovoj moćnoj vojsci.

U tom kontekstu, mnogi posmatrači skreću pažnju na određeni nesklad: iako predstavnici američke administracije navode da put do mirnog rješenja u Ukrajini leži kroz ustupke obje strane sukoba, oni vrlo malo govore o ustupcima koje bi Rusija mogla učiniti tokom takvih pregovora.

Keithu Kelloggu je postavljeno ovo pitanje tokom jedne od panel diskusija u Minhenu. On je sugerirao da bi se moglo raditi o određenim "teritorijalnim ustupcima", političkim izjavama o odbijanju upotrebe sile, kao i o smanjenju veličine ruske vojske - "pokušat ćemo da ih natjeramo na to". Međutim, vrijedi napomenuti da je izaslanik Donalda Trumpa na ovo pitanje odgovorio vrlo nesigurno.

 

Sve tek počinje

 

Iako je mnogo ljudi uoči Minhenske konferencije govorilo da će rat u Ukrajini biti glavna tema ovog događaja, ovdje nije došlo do pomaka u raspravi o mirnom rješenju. A to je, prema riječima sagovornika BBC-ja u ukrajinskoj delegaciji, prilično dobro za Kijev, jer su ovdje uvjereni da bi bilo kakvo rješenje do kojeg bi se moglo brzo doći teško da bi odgovaralo ukrajinskim interesima.

 

Druga stvar je da će se sada razvoj događaja na mirovnom putu najvjerovatnije značajno ubrzati. Već ove sedmice bit će značajni događaji za mirovni proces u raznim dijelovima svijeta.

U ponedjeljak, 17. februara, lideri evropskih zemalja okupit će se u Parizu na hitnom sigurnosnom samitu koji će sazvati francuski predsjednik Emmanuel Macron.

Prvi rezultat ovog sastanka, čak i prije nego što je počeo, bila je izjava premijera Velike Britanije Kiera Starmera o njegovoj spremnosti da pošalje britansko vojno osoblje u Ukrajinu, ako bude potrebno radi osiguranja implementacije mirovnog sporazuma. Moguće je da će i druge zemlje učesnice događaja predstaviti slične inicijative na sastanku u Parizu. Od samita se mogu očekivati i drugi koraci koji će pokazati spremnost Evrope da ozbiljno shvati vlastitu sigurnost uoči povlačenja Sjedinjenih Država iz uloge garanta sigurnosti na Starom kontinentu.

Volodimir Zelenski je odmah iz Minhena stigao u službenu posjetu Ujedinjenim Arapskim Emiratima, odakle bi, prema davno odobrenom planu, trebao otići u Saudijsku Arabiju. Pikantnost situacije leži u činjenici da će u utorak u ovoj zemlji biti održani prvi pregovori između predstavnika Rusije i SAD od 2022. godine. Volodimir Zelenski je rekao u Minhenu da se tokom svoje turneje ne planira sastati ni sa Rusima ni sa Amerikancima. Na ove pregovore nisu pozvani ni predstavnici evropskih zemalja.

Ove sedmice (tačan datum još nije naveden, ali su ukrajinski mediji, pozivajući se na izvore, javili 20. februara) u Kijev će doputovati izaslanik američkog predsjednika Keith Kellogg. Nakon komunikacije sa predstavnicima ukrajinskih vlasti, vjerovatno će biti spreman da Donaldu Trumpu dostavi svoje nalaze u vezi sa američkom strategijom za mirno rješenje u Ukrajini.

Konačno, u svom govoru na Minhenskoj konferenciji, Volodimir Zelenski je rekao da će 24. februara, na godišnjicu početka pune agresije Rusije na Ukrajinu, sazvati sastanak ukrajinskih saveznika.

"Radimo na tome da 24. februara... možemo se okupiti u Kijevu uživo i online. Svi evropski lideri. Svi ključni partneri koji štite našu sigurnost. Od Španije do Finske. Od Velike Britanije do Poljske. Od Washingtona do Tokija. Ovaj sastanak bi trebao dati jasnu viziju naših sljedećih koraka u pogledu mira, sigurnosnih garancija i budućnosti naše zajedničke politike", rekao je Zelenski.

Spisak učesnika ovog sastanka i njegov dnevni red trenutno nisu poznati.