"Oni su sami ubili mog brata": kako Rusija mami kubanske građane u rat protiv Ukrajine 

Novac, obmana i dugogodišnje prijateljstvo s Rusijom. Ovako se ukratko može opisati zašto je Kuba postala jedna od glavni zemalja iz koje dolaze strani vojnici za rusku vojsku. Donbas Realia (projekat Radija Liberty) govori zašto Kubanci idu u rat protiv Ukrajine i šta ih čeka u ruskoj vojsci. 

Siromaštvo na ostrvu hiljadama kilometara od Ukrajine i obećanje velikog novca u Rusiji. Ovo je tipična priča Kubanca koji se pridružio redovima ruske vojske. Hoan Viondi, 28 godina - na listi 54 poginula državljanina Kube koju su objavile ukrajinske vlasti, njegovo prezime je deveto. 

"Ponuđen mu je jednogodišnji ugovor s plaćom od 2.000 dolara mjesečno. A nakon isteka ugovora - ruski pasoš, smještaj. Razgovarao sam s njim, rekao mu da ne ide tamo, da to ne može biti istina. Ali on je već donio odluku", kaže Michael Duro, brat kubanskog državljanina koji je poginuo u ratu.  

Duro živi u Sjedinjenim Američkim Državama i već dugo se bori s rakom. Kaže da je Hoan želio doći u Ameriku i pomoći bratu, ali je bilo nemoguće zaraditi potrebna sredstva na Kubi. 

„Pročitao sam tekst u kojem je pisalo da bi se najbliže ratu približio ako bi kopao rovove. Da bi radili na izgradnji kuća, objekata uništenih ratom, da to nema nikakve veze s ratom. Platili su mu kartu. A kada je stigao tamo, ispostavilo se da je sve to laž“, kaže Michael Duro.  

Ključno, prema njegovim riječima, u ovoj priči bilo je njegovo poznanstvo s Kubankom Dianom Diaz. Prema istraživačkom projektu „Sistema“, ona je uključena u regrutaciju brojnih sunarodnika za angažman za rat pod krinkom građevinskih radova.  

„Odveden je u Donjecku oblast, u dio koji je okupirala Rusija. Pokušao je pobjeći, i zato što je pokušao pobjeći, nikada nije učestvovao u sukobu, bio je daleko od svega ovoga. Bio je na motociklu i nosio hranu u ruksacima za druge vojnike“, uvjerava Michael.  

Kaže da je njegovom bratu oduzet pasoš, ali je s njim razgovarao svaki dan putem video veze, posljednji put 3. oktobra 2024. Tada je, prisjeća se Duro, Hoanu naređeno da ide na prvu liniju, on je odbio, nakon čega mu je navodno obećano da će mu vratiti dokumente i odvesti ga u Moskvu. Poziv je završio i od tada Michael nije dobio nikakve informacije od svog brata. 

„Prosječni Kubanac jedva zaradi 100 dolara mjesečno. U stagnantnoj komunističkoj ekonomiji, naravno da ih privlači ideja da zarade novac negdje drugdje, a i ideja da napuste Kubu, napuste represivnu državu i riješe se dezinformacija.  Ne shvataju da idu iz jednog represivnog mjesta u drugo represivno mjesto, u Rusiju", kaže Joe Cardona, direktor sadržaja u Marti Noticias, multimedijalnoj novinskoj agenciji fokusiranoj na Kubu. 

 Ukrajinske specijalne službe znaju imena više od hiljadu Kubanaca koji su potpisali ugovor s ruskim Ministarstvom odbrane. Glavna obavještajna uprava (GUR) rekla je Donbas Realiji da je stvarni broj regrutovanih kubanskih građana mnogo veći. 

„Ne smatramo kubanske plaćenike nekom vrstom zasebne vojne sile koja može uticati na bojno polje. Općenito, ta brojka bi mogla biti oko 10, 12, 15 hiljada. Ovo nije veliki broj ljudi koji su bili prisiljeni potpisati ugovor, bilo prevarom ili na neki drugi način“, kaže Andrij Černjak, predstavnik Glavne obavještajne uprave Ministarstva odbrane Ukrajine. 

Na društvenoj mreži VKontakte, mnogi Kubanci ne kriju svoju umiješanost u rusku vojsku. Donbas Realia je pisala nekolicini vojnika i ponudila im intervju kako bi ispričali detalje službe i objasnili zašto su potpisali ugovor. Većina ih je ignorirala ove poruke, samo je jedan od njih, Orlexis Ramirez-Gonzalez, odgovorio. 

„Žao mi je, ali dobar vojnik, dok je na dužnosti, ne otkriva takve informacije bez dozvole“, napisao je Ramirez-Gonzalez.  

Prema ukrajinskom projektu „Želim živjeti“, Orlexis je u ruskoj vojsci od 30. januara 2024. godine. 

Prošle godine je na Facebooku objavio fotografiju, u čijoj pozadini se vide zastave Rusije i vazdušno-desantnih trupa ruske vojske. Ranije su novinari projekta „Sheme“ u svojoj istrazi otkrili da je veliki dio Kubanaca koji su potpisali ugovor završio u padobranskim jedinicama.  

Prošlog oktobra, američki State Department je u zatvorenom telegramu ambasadama izvijestio da je Kuba postala "najveći dobavljač stranih trupa ruskoj agresiji nakon Sjeverne Koreje". 

Zvanična Havana ove optužbe naziva lažnim, rekavši da ako postoje Kubanci u ratu, to je njihova slobodna volja. U tom kontekstu, Ukrajina je u oktobru prvi put glasala u Ujedinjenim nacijama protiv rezolucije Generalne skupštine kojom se poziva na ukidanje američkog embarga protiv Kube. 

"Kubanski režim je potpuno totalitaran. Ništa se ne može učiniti na teritoriji zemlje bez dozvole režima. Ništa se ne može učiniti bez plaćanja. Kubanski režim prikuplja novac od svih koji žele pobjeći iz Kube, zarađuje novac od svih, i naravno, jedini način na koji to može funkcionirati je ako ruski režim plaća kubanskom režimu za samu mogućnost regrutacije. I naravno, to se događa preko njihovih agenata, GRU-a, FSB-a", kaže Marjan Zablotski, poslanik Vrhovne Rade Ukrajine. 

On dugo istražuje kako Kremlj mami kubanske građane u rat. Prošle jeseni, informacije o saradnji između Moskve i Havane, koje su prikupile ukrajinske vlasti i specijalne službe, proslijeđene su američkim kongresmenima kubanskog porijekla. 

 „Oduvijek je postojala historijska veza između Rusije i Kube, koja seže do korijena Kubanske revolucije. Od 2022. godine, Rusija je bila veoma zauzeta invazijom na Ukrajinu i pokušavala je nastaviti ovu agresiju. Ali odnosi su ostali vrlo dobri. Sada je nivo podrške koju mogu pružiti Kubi smanjen, jer Rusija očigledno troši ogromne količine novca na invaziju na Ukrajinu“, napominje Joe Cardona. 

Teško je procijeniti praktičnu korist za rusku vojsku od regrutacije kubanskih građana i drugih stranaca. Uostalom, tokom svih ovih godina, manje Kubanaca je potpisalo ugovore nego što ruskih građana ide u rat svakog mjeseca. Ali u ovoj priči, propagandni aspekt igra važnu ulogu za Kremlj. 

„Rusija ima dovoljno svojih mobilizacijskih resursa, koji može koristiti za vođenje određenog intenziteta neprijateljstava. Rusiju zanima samo geopolitički interes da ima predstavnike određenih zemalja u ruskoj vojsci. Oni to koriste na političkoj sceni, za domaćeg potrošača, i time pokušavaju pokazati da Rusija nije agresor i da i druge zemlje, recimo, civilizovanog svijeta, također, podržavaju ruske ideje i planove“, kaže Andrij Černjak.  

Istovremeno, počevši od januara ove godine, prema publikaciji „Važne priče“, Kuba je uvrštena na takozvanu listu „prijateljskih“ zemalja, iz kojih je ruskim regruterima zabranjen uvoz plaćenika. Zaustavljen je i proces regrutacije iz Kine, Indije, Brazila, ukupno oko 40 zemalja. Razloge za takvu odluku, kao i stepen u kojem ona funkcionira u praksi, trenutno je teško procijeniti. Istovremeno, tokom protekle godine, Ukrajinski koordinacijski štab za postupanje sa ratnim zarobljenicima primijetio je samo porast broja stranaca u ruskoj vojsci.  

"Identificirano je najmanje 24.112 stranih državljana. To su samo oni stranci čije podatke imamo, a taj broj zapravo može biti mnogo veći. Općenito, sada postoji stalan rast regrutacije stranih plaćenika. Najveći broj regrutovanih građana je iz Uzbekistana, Tadžikistana, Bjelorusije i Kazahstana. I Kuba je među ovih top 5", kaže predstavnica štaba Tamara Kuruškina. 

Michael Duro, čiji je brat očigledno poginuo kao vojnik u ruskoj vojsci, više puta je pisao apele raznim zvaničnim strukturama Ruske Federacije, pokušavajući da sazna šta se dogodilo sa Hoanom. Dokumenti koje su objavile ukrajinske vlasti ukazuju na to da je Hoan Viondi proglašen mrtvim 12. maja 2025. godine - sedam mjeseci nakon posljednjeg razgovora sa bratom. 

„Napisao sam četiri pisma predsjedniku Vladimiru Putinu, na koja je on navodno odgovorio, potpisana su njegovim imenom. Vrlo su grubi, nije ih briga, iskreno ih nije briga“, kaže Michael Duro.  

Želi otići u Moskvu da sazna šta se zaista dogodilo sa Joan, ali kaže da mu je 2.000 dolara za avionsku kartu preskupo.  

„Želim znati istinu, jer su po mom mišljenju oni sami ubili mog brata. Mislim da im je postao prepreka, jer im se protivio. Ne razumijem kako je od 3. oktobra 2024. do 12. maja 2025., kako tvrdi Ukrajina, on ubijen. Šta se dogodilo?“, pita čovjek, jedva suzdržavajući suze. 

Prošle godine, Rusija i Kuba potpisale su novi sporazum o vojnoj saradnji, koji predviđa obuku osoblja i razmjenu iskustava. Čak i u tako oslabljenoj državi, na ivici energetskog kolapsa zbog nedostatka prihoda od nafte, Kuba i dalje ostaje ostrvo ruskog uticaja na zapadnoj hemisferi. A Kubanci u redovima ruske vojske nastavljaju da se bore protiv Ukrajine.