"Oni stvaraju agente uticaja": Rusija pokušava diskreditirati  Ukrajince u Evropi

U Srbiji je otkazana projekcija filma "20 dana u Mariupolju" ukrajinskog novinara Mstislava Černova, saopćilo je 17. oktobra Nezavisno udruženje novinara Srbije, osuđujući ovaj potez. Film je trebao biti prikazan 11. oktobra u galeriji "Modern" u Kulturnom centru grada Lazarevca. U saopćenju Udruženja se navodi da je dan ranije Srpska radikalna stranka pozvala na zabranu prikazivanja filma, koja je apelovala na nadležne organe sa zahtjevom da se zabrani prikazivanje ovog filma bilo gde u Srbiji.

Srbijanski novinari su istaknuli da radikali u ovoj zemlji podržavaju Rusiju, zabrinuti su zbog "propagande izuzetno antiruskog filma" i pitaju se ko finansira prikazivanje filma, jer je planirano da bude besplatan. Nezavisno udruženje novinara Srbije smatra porazom to što je Kulturni centar podlegao pritisku političke grupacije i odlučio skinuti ukrajinski film sa svog repertoara.

Dokumentarni film "20 dana u Mariupolju" ratnog dopisnika Mstislava Černova predstavljat će Ukrajinu na 96. dodjeli Oskara u kategoriji najboljeg međunarodnog igranog filma. U maju ove godine tvorci filma su za svoj rad nagrađeni Pulicerovom nagradom. U Ukrajini je postao film sa najvećom zaradom na ukrajinskim blagajnama, objavila je distributerska kompanija "Arthouse Trafik".

 

"Prokremaljski narativi u Srbiji"

 

Zašto je u Srbiji otkazana projekcija ukrajinskog filma o događajima u Mariupolju, Novosti iz Azova je detaljnije pitao kolege iz Balkanske službe RSE-a, koji istražuju situaciju.

„Srpska radikalna stranka je ekstremno desničarska, ultradesna stranka. Stoga nije iznenađujuće što traže zabranu. Lider ove stranke Vojislav Šešelj osuđen je za ratne zločine tokom ratova u Jugoslaviji. A kada je izašao iz zatvora, nastavio je širiti govor mržnje. A sada, otkako je počela ruska invazija na Ukrajinu, on svojim javnim izjavama podržava prokremaljske narative", rekla je novinarka Nevena Bogdanović.  

Ona je napomenula da Srpska radikalna stranka nema svoje poslanike ni u Skupštini zemlje ni u opštini Lazarevac, gdje je trebao biti prikazan ukrajinski film.

„Zbog toga nije baš jasno zašto je tako mala stranka sa radikalnim stavom uspjela ispuniti svoje zahtjeve – spriječiti prikazivanje filma. Nismo dobili nikakvo objašnjenje od lokalnih vlasti zašto se to dogodilo”, rekla je Bogdanović.

Novinarka kaže da sada, ipak, postoji snažan uticaj Ruske Federacije u lokalnoj politici, u medijima pa čak i u crkvi. Od kada je počela velika ruska invazija na Ukrajinu, zvaničnici srbijanske vlade nisu prekinuli veze sa Kremljom, kaže ona.

„Oni (vlasti – prim. aut.) računaju na rusku podršku u pitanjima vezanim za Kosovo. Veliki je ruski uticaj u medijima. Rusija ima i veliki uticaj na javno mnjenje. Ankete pokazuju da su građani Srbije protiv antiruskih sankcija. Oko 2/3 ljudi je protiv sankcija. Također, primećujemo da su, uprkos činjenici da srbijanske vlasti izjavljuju da podržavaju suverenitet i teritorijalni integritet Ukrajine, kategorički protiv sankcija koje se uvode protiv Ruske Federacije. Dakle, javno mnjenje se poklapa sa djelovanjem vlade“, dodala je Bogdanović.

 

"Osjeća se ravnodušnost"

 

Ukrajinska redateljica, producentica, suosnivačica kreativnog udruženja "Bavilon'13" Julia Hontaruk od 2014. godine snima dokumentarne i igrane filmove vezane za rat. Ona je za "Novosti iz Priazovije" rekla da ruska propaganda, koja je usmjerena na stranu publiku, sa vremena na vrijeme ima efekta.  

“Oni to rade tako suptilno da me uopće ne čudi što to žele zabraniti. Uopće me ne čudi što su neke proruske ličnosti iz kulture zabranile izložbu "Oresta" Dmitra Kozackog (branitelja Mariupolja - prim. aut.) u Španiji. Sa jedne strane, može se reći da je to uspjeh, znači prava poruka ako dođe do konfrontacije. Sa druge strane, potrebno je ogoliti ove narative.

Kulturni front je izuzetno važan, moramo se nastaviti boriti. Moramo odraditi što više nastupa u inozemstvu, to je veoma važno. Neophodno je da autori odu. Jedno je samo reći film, drugo je kada vodiš dijalog sa publikom, to je važno", napomenula je ona.

Ukrajinski dokumentarci o ratu prihvataju se i u Evropi i u SAD, uglavnom toplo i sa razumijevanjem. Međutim, ima slučajeva kada se osjeti ravnodušnost, kaže redateljica.

 

“Cijele prošle godine sam stalno putovala u inozemstvo. Mada to nisam željela uraditi, jer kada sam uslovno otišao u Cannes na tu prezentaciju, bilo je, naravno, veoma teško – izdržati dvije različite realnosti. Vidjela sam ravnodušnost. Pričali su mi o projekciji već pokojnog Mantasa Kvedaravičijusa (litvanskog reditelja i dokumentarista koji je snimao događaje na žarištima - prim. aut.), "Mariupolisa 2", kada je Francuz zaspao na projekciji. I mislite, kako je to moguće? Odnosno, ovo su filmovi o ratu, kako možeš zaspati. Osjećala sam da je među nama velika udaljenost. Barem u Francuskoj, ja sam to definitivno osjetila", rekla je Hontaruk.

Ali, evropske zemlje podržavaju ukrajinsku kinematografiju u kontekstu osiguravanja prostora za prikazivanje na filmskim festivalima.

„U martu sam putovala u SAD i tamo smo prikazivali i ukrajinske filmove, publika je to veoma toplo primila. Naravno, ono što vide na ekranu je šok za njih. Ali Ukrajina je, nažalost, prestala biti na naslovnim stranicama novina i vijesti skoro godinu dana”, dodao je Hontaruk.

 

"Priče o nezahvalnim izbjeglicama"

 

Rusija pronalazi različite načine da okrene stanovnike evropskih zemalja protiv Ukrajine i njenih građana, tvrdi Institut za masovne informacije (IMI). Konkretno, koriste grupe za podršku i pomoć ukrajinskim migrantima koji su napustili svoje domove zbog invazije na Rusiju. Ukrajincima pokušavaju nametnuti imidž "drskih besposličara koji putuju u potrazi za visokim socijalnim beneficijama", napominje IMI, koji je proveo vlastito praćenje društvenih mreža. Rezultati studije objavljeni su 20. oktobra.

Studija navodi da se ruski narativi najviše promoviraju u grupama koje pomažu Ukrajincima u Njemačkoj na platformama Facebook, Telegram i YouTube. Ukrajinci su se počeli prikazivati kao teret za ekonomiju zemalja koje ih primaju. Na društvenim mrežama počele su se pojavljivati i objave u kojima se aktivno koristi termin "socijalni turizam". Ukrajince pokušavaju prikazati ne kao izbjeglice iz rata, već kao turiste koji se sele iz zemlje u zemlju, tražeći bolja mjesta i veće iznose socijalne pomoći, navodi se u tekstu IMI-ja.

Novinari su razgovarali su sa autorkom ove studije, Tetjanom Kavunenko. Ona je rekla da na društvenim mrežama postoje grupe koje se pokušavaju pozicionirati kao pomoć Ukrajincima, ali istovremeno šire govor mržnje.

Ona kaže da je na početku invazije, kada su Ukrajinci masovno krenuli u zemlje EU, uočeno nezadovoljstvo, posebno zbog jezičke barijere. Ukrajincima su bili potrebni posebni prevoditelji.

„Bilo je puno mržnje: „zašto ideš ako ne znaš strane jezike?“. Kasnije su se počeli razvijati drugi narativi. Da su Ukrajinci lijeni, Ukrajinci su obezvrijeđeni, govoreći da mogu samo raditi, relativno govoreći, kao čistači. Odnosno, kada čovjek ne radi, nije baš dobar, a kada traži posao, postoji i trenutak koji se može uhvatiti. Sve se zasniva na tome da nećete naći dobar posao, idite kući”, rekla je Kavunenko.

Takođe, društvenim mrežama se širi narativ o naizgled nezahvalnosti Ukrajinaca prema Evropljanima, kaže novinarka.

„Pojavljuje se još jedan narativ da je, pošto je mnogo Ukrajinaca otišlo i, najvjerovatnije, većina njih se neće vratiti, ukrajinski narod kao takav neće postojati za nekoliko stotina godina, a niko ga se neće ni sjećati. Odnosno, neki od ovih narativa su toliko apsurdni, ali upravo u tom apsurdu ima smisla. Ljudi koji nisu upućeni, posebno stranci, koji nisu baš upućeni u sva ta politička pitanja i uzroke rata, oni to čitaju i uzimaju zdravo za gotovo. Zapravo, to utiče na imidž Ukrajinaca kao nacije i na imidž Ukrajine uopće“, objašnjava Kavunenko.

 

"Cilj je posvađati Ukrajince"

 

Kavunenko je uvjerena da je svrha širenja antiukrajinskih objava na društvenim mrežama smanjenje podrške Ukrajini i Ukrajincima.

“Ova propaganda radi sistematski, djeluje na sve kanale, vrlo često opet u ime Ukrajinaca. Budući da ima puno anonimnih objava, vrlo je teško provjeriti ko je ta osoba, a to donosi rezultate u smislu da mnogi stranci zaista pišu da su prestali pomagati Ukrajincima potpuno ili pomažu manje. Sve funkcionira. I u tome postoji velika opasnost“, istaknula je Kavunenko.

Osim toga, jedan od ciljeva ruske propagande je i međusobna podjela Ukrajinaca , smatra medijski stručnjak. Prema njenim riječima, među stvarima koje se u posljednje vrijeme šire su priče da je "Lavov siguran grad, da Evropa ne može prihvatiti sve pa treba prihvatiti samo Ukrajince iz istočnih regija".  

„Mnogi ljudi se uključuju u ovo, ne žele svi stvarno razmišljati o tome, uključiti se emotivno. Zaista, osoba koja je, naprimjer, iz Mariupolja, iz Bahmuta, izgubila je dom ili svoje rođake, za nju je ovo tako lični emotivni trenutak i ona se može uključiti u njega. Ima Ukrajinaca koji su žrtve ruske propagande, oni su svojevrsni ponavljači. To su ljudi koji su većinu života proveli slušajući rusku televiziju, čitajući ruske vijesti, podržavajući proruske političare. Jasno je da imaju jednu sliku u glavi i da je vide na svoj način. Sve to podstiče neprijateljstvo“, objasnila je Kavunenko.

 

"Evropska podrška raste"

 

Dopisnica Radija Sloboda Olena Abramovič, koja već nekoliko godina živi i radi u Briselu, rekla je za Novosti iz Azova da u Evropskoj uniji postoje političke snage koje se povezuju sa Rusijom. Ali oni su u manjini i uglavnom nemaju značajan uticaj.

“Ako govorimo o EU, možete se fokusirati na istraživanja raznih evropskih službi, na statistike koje su objavljene, općenito, podrška Ukrajini se nastavlja, podrška ukrajinskim izbjeglicama se nastavlja, uprkos činjenici da je npr. cijene energenata i komunalnih usluga su značajno porasle. To jest, generalno to ima veliki ekonomski uticaj, a Rusija je pokušala da rasprši to osjećanje u principu.

Dobila sam čak i pisma poslanika u Evropskom parlamentu iz kojih se vidi da dobijaju mail od određene političke snage u vidu nekakvog stripa - računa za gas, gdje pokušavaju kazati da te račune za energiju plaćate samo vi, za oružje Ukrajini, i, takoreći, evropski političari vas koriste. Takvi narativi se pokušavaju ubaciti, ali ne osjećam da imaju veliki uticaj. Opet, uzimajući u obzir ono što pokazuju istraživanja javnog mnjenja”, napominje Abramovič.  

Prema njenim riječima, posljednje studije sprovedene u EU pokazuju da je podrška Ukrajini u cjelini i Ukrajincima u Evropi u posljednje vrijeme porasla.

„2024. godine bit će evropski izbori u EU. Tada obični ljudi biraju poslanike koji će predstavljati njihovu zemlju u EU. Prije ovih izbora radi se niz anketa kako bi se razumjelo raspoloženje građana, koju politiku podržavaju, a koju ne. Da bi kasnije ovu politiku uvrstili u svoje izborne programe. A takve ankete stanovništva EU pokazuju da snažno podržavaju sve akcije evropskih vlasti koje se odnose na Ukrajinu“, rekla je Abramovič.

Generalno, Ukrajinci se dobro uklapaju u evropsko društvo, tako da je ruskoj propagandi teško promovirati svoje narative, dodala je novinarka.

Sociološke ankete Evropljana pokazale su povećanje povjerenja u EU općenito zahvaljujući podršci Ukrajini. 74 posto ispitanika odobrava ovu politiku. Najveću podršku (veću od 95 posto) daju građani Finske i Švedske, a 64 posto odobrava nabavku oružja i status kandidata za članstvo u EU Ukrajini. Politika EU prema Ukrajini ulijeva najviše povjerenja među ispitanicima u odnosu na sva druga pitanja i političke odluke u Briselu. Konkretno, takvo je istraživanje proveo Eurobarometar (međunarodni projekat redovnih ispitivanja javnog mnjenja koji se provodi pod pokroviteljstvom Evropske komisije – prim. aut.) u junu u 27 zemalja EU kako bi se razumeli prioriteti birača neposredno pred predstojeće evropske parlamentarne izbore.

 

"Ukrajinci mijenjaju poglede Evropljana"

 

Andreas Umland, analitičar Stokholmskog centra za proučavanje Istočne Evrope, kaže za Novosti iz Azova da narativi ruske propagande u Evropi ne utiču bitno na podršku Ukrajincima.  

“Za razliku od izbjeglica iz drugih zemalja, recimo, iz azijskih zemalja, Afrike, ukrajinske izbjeglice imaju relativno dobru reputaciju. A u Njemačkoj se integriraju, mnogi od njih već rade i nema tako fundamentalnih kulturoloških razlika kao kod izbjeglica iz arapskih zemalja. Koliko vidim, Njemačka ili Švedska, koje često posjećujem, nemaju samo veliku podršku države, već i stanovništva. Tamo su mnogi Ukrajinci već integrirani u radnu snagu, odnosno, već negdje rade, sudionici su javnog života. I zato ova ruska propaganda ne funkcionira, a to je uglavnom simpatija stanovništva“, kaže politikolog.

Prisustvo Ukrajinaca u Evropi doprinosi podršci Ukrajini, istakao je on. Konkretno, ti ljudi mogu reći nešto o ratu, Ukrajini, a prisustvo tolikog broja Ukrajinaca u Njemačkoj promijenilo je diskusiju u ovoj zemlji o Ukrajini i o Rusiji, napomenuo je Umland.

„Tamo ima mnogo akcija za Ukrajinu, čak i u malim gradovima, u znak podrške Ukrajini, a to je promijenilo građansku atmosferu u mnogim gradovima. Ovo se posebno odnosi na istočnu Njemačku. Jer uvek je bilo dosta podrške Rusiji, čak i Putinu. I to se sada promijenilo", dodao je Umland.

 

Kako Ruska Federacija koristi strane studente

 

Gazeta Realii je 25. oktobra objavila istragu o tome kako Rusija koristi strane studente za vlastitu propagandu. U tekstu se kaže da se broj mladih koji dolaze da studiraju na ruskim univerzitetima povećao za hiljade u godin invazije. I ove godine najavljuje se novo povećanje broja studenata. Povećani su i izdaci ruskog državnog budžeta za obrazovanje stranih studenata. Suočena sa ekonomskim sankcijama, ratnom potrošnjom, inflacijom i budžetskom krizom, Rusija i dalje povećava napore da obrazuje strance.

Glavni urednik ove novine Andrij Dihtjarenko rekao je za Novosti iz Azova da Rusija pokušava privući mlade strance da studira i na okupiranim teritorijama.  

„Čine sve da privuku studente iz afričkih, azijskih zemalja, pa čak i iz Evrope na okupirane teritorije. Zašto? Zato što se sami ti stranci koriste kao propaganda. Propaganda da, prije svega, Rusija zaista kontroliše okupirane teritorije - od Krima do Luganska. Drugo, tamo pokušavaju stvoriti sigurne uslove. Treće, i to je

najvažnije, strani studenti na ovaj način legitimiraju rusku okupaciju“, objasnio je urednik lista.

Prema njegovim riječima, Rusija čini sve da ovi studenti, kada se vrate kući u svoje zemlje, nastave promovirati ideje "normalizacije ruske okupacije, ideje ruskog svijeta". Osim toga, strane student privlači jeftina cijena obrazovanja.

„Studenti dolaze da studiraju u Ruskoj Federaciji, upišu neki fakultet i, naprimjer, moraju olatiti nekoliko hiljada dolara godišnje. A onda im se kaže, znate, možete se prebaciti na univerzitet u Donjecku ili Lugansku i platit ćete upola manje. Štaviše, tamo čak i ne možete ići, samo ćete se voditi da ste tamo, a onda ćete se u poslednjoj godini ponovo prebaciti u Sankt Peterburg ili Krasnodar i dobiti lokalnu diplomu. Treba shvatiti da su to sve takozvane "mrtve duše". Oni učestvuju u obrazovanju apsolutno formalno i fizički gotovo nikada nisu na okupiranim teritorijama“, rekao je Dihtjarenko.

 

"Duga strategija"

 

Obučavajući strane studente na ovaj način, Rusija stvara svoje "agente uticaja" na dugi rok, dodao je on.

“Ova lojalnost Rusiji je, prije, dugoročna strategija, buduća strategija. Za Rusku Federaciju je važno da što više buduće inteligencije, budućeg rukovodnog aparata, ljudi koji su aktivni, koji učestvuju u politici, dođe na ruske visokoškolske ustanove i bude pod uticajem ruske propagande, ruske ideologije.

Ima čak i slučajeva, a o tome smo i pisali, kada je student iz Češke, iz grada Plzena, studirao u Volgogradu. Došao je kući u Češku, gdje je postao zamjenik šefa gradskog vijeća grada Plzena. Slika se na pozadini Staljinove biste, "gruzijske trake", priča kako je u Rusiji sve bolje nego u Evropi, a sada je postao lokalni političar. Ovo je najidealniji scenario za Rusku Federaciju. Ona zaista koristi studente kao agente uticaja“, naglasio je Andrij Dihtjarenko.