Odlučujuća jesen. Šta su Ukrajina i Rusija postigle na frontu i šta će biti dalje

Proljećno-ljetna ofanziva ruskih trupa još nije okončana, ali se već sada može reći da nije opravdala sva očekivanja Kremlja. Istovremeno, Ukrajina, koja je u proljeće bila na ivici provalije, postepeno se oporavlja, ali i dalje pati od iscrpljenosti vojske i nestašice municije.

U proljetno-ljetnom periodu 2024. godine, strane su pristupile različitim državama. Ukrajina je oslabljena nedostatkom američke pomoći, stopiranoj u Kongresu, a imala je problema i sa popunjavanjem oružanih snaga, zbog kašnjenja zakona o mobilizaciji. Došlo je i do ponovne smjene rukovodstva ukrajinske vojske.
Rusija je, sa druge strane, uspjela, iako uz velike gubitke, zauzeti važnu ukrajinsku ispostavu kod Donjecka - Avdijevku - i nakon kratke pauze nastavila ofanzivu u nekoliko pravaca odjednom.
Rusi su napali u pravcu Pokrovska, Časovog Jara, Kupjanska, Limana, Siverska, Vugledara i Kurahova.
Osim toga, usmjerili su napore da se "odsječe" ukrajinski mostobran u Krinikiju u regiji Herson i da se ponovo zauzmu teritorije u blizini Robotinja u Zaporožju.
Kremlj je otvorio još dva fronta. U maju su ruske trupe izvršile invaziju na oblast Harkov kod Vovčanska i Lipciva, a u junu su započele ofanzivu prema Torecku u Donjeckoj oblasti.
Rusija je postigla napredak u svim ovim oblastima.
Ali, o tome koliko je ova ofanziva bila uspješna i da li je postigla svoje strateške ciljeve, mišljenja vojnih stručnjaka sa kojima je razgovaralo ukrajinsko ratno zrakoplovstvo su podijeljena.
Međutim, slažu se u jednom – jesen 2024. mogla bi biti odlučujuća u rusko-ukrajinskom ratu.

Glavna dostignuća Rusije na frontu

Tokom proljeća i ljeta ruske trupe nisu uspjele zauzeti nijedan veliki ukrajinski grad, ali su uspjele napredovati 35 kilometara duboko u pravcu Pokrovskog, devet do 10 kilometara u pravcu Torecka, a poboljšale su svoje položaje kod Vugledara i Kurahova.

Sve se to ne može smatrati strateškim uspjehom, rekao je za BBC Ukrajina Pavlo Lakijčuk, šef sigurnosnih programa Centra za globalne studije "Strategija XXI".
"Rusi su planirali strateški proboj od Bahmuta do Avdijivke i zauzimanje ukrajinskih snaga između njih u oblasti Torecka i Časovog Jara. A onda je trebalo doći do poraza ove velike grupe Oružanih snaga", napominje stručnjak.
To nije uspjelo, pa je Kremlj bio primoran odmah promijeniti planove i taktiku.
"Umjesto brzih udara i proboja, Rusi su prešli na taktiku pomjeranja fronta. To je mnogo skuplje i ne daje iste rezultate kao brza ofanziva. Nema izlaza u operativni prostor", kaže Lakijčuk.
Međutim, izraelski stručnjak David Handelman ističe da se u realnosti ovog rata ruska ljetna ofanziva može smatrati "djelimično uspješnom".
Prema njegovim riječima, nakon jeseni 2022. godine i oslobođenja Hersona i Harkovske oblasti, jedna od strana neće morati govoriti o brzim i dubokim prodorima fronta.
Istovremeno, napominje da od početka jeseni operativna situacija na frontu za Oružane snage "i dalje postaje teža".
Ukrajinski vojni analitičar i istoričar Mihail Žirohov kaže da su se glavni uspjesi proljetno-ljetne ofanzive Ruske Federacije dogodili zahvaljujući greškama komande Oružanih snaga.
Ključni je gubitak donjeckog grada Očeretine, koji se nalazi između Avdijevke i Pokrovska, krajem aprila.
Slijedeći problem je gubitak sela Progres na istom pravcu u julu.
"Očeretine i Progres su greške naše komande. Rusi su to jednostavno iskoristili. To nije njihova zasluga, kao što je bio slučaj sa Bahmutom, gdje su "progrizli" ukrajinsku odbranu", kaže Žirohov. 
Analitičar je siguran da kulminacija ruske ofanzive pada upravo u augustu – početkom septembra. Tokom ovog perioda ruska vojska će imati maksimalne sposobnosti, posebno u opremi i municiji.
To je zbog specifičnosti odbrambeno-industrijskog kompleksa Rusije, koji radi u šestomjesečnim proizvodnim ciklusima.
„Odnosno, od 1. jula Ministarstvo odbrane je počelo isporučivati vojnicima određenu količinu oružja. Ove rezerve su se akumulirale, očigledno, za august“, kaže Žirohov. 
Glavno mjesto ovih napora je Pokrovsk. Ruska vojska je mogla da se približi ovom gradu na udaljenosti od 10 kilometara.

Ali, napominje David Handelman, komanda grupe "Centar", koja djeluje na ovom području, ne forsira napad direktno na grad, već kompetentno širi svoje bokove, posebno kod Selidovog, kako bi se zaštitila od kontranapada. 
Akcije ukrajinske komande na ovom dijelu fronta nisu baš jasne, rekao je za ukrajinski BBC jedan od oficira koji se bore kod Pokrovska.
Uprkos javnim izjavama Zelenskog i Sirskog o potrebi jačanja ovog pravca, neke jedinice su povučene odavde, a drugima je naređeno da se povuku duboko u teritoriju i napuste položaje bez stvarne borbe.
Vjerojatno bi taktika Glavnog štaba Oružanih snaga Ukrajine mogla biti nametanje bitke neprijatelju direktno u urbanom dijelu Pokrovska ili na prilazima njemu.
Procjena situacije azerbejdžanskog vojnog analitičara Agila Rustamzadea je nešto drugačija. Prema njegovim riječima, obje strane imaju neriješene "krize na operativnom nivou" - u Ukrajini na Pokrovskom pravcu, u Ruskoj Federaciji - na Kursku.
"Stoga bi bilo pogrešno reći da je bilo koja od strana postigla odlučujuću prednost u odnosu na drugu ili strateški uspjeh do sada", objasnio je za BBC.
Ofanzivna dejstva strana na frontu nastavit će se do zime ili početka hladnog vremena, smatra ekspert.

Uspjesi ZSU u ljeto

Uspjeh ukrajinske vojske u proljetno-ljetnom periodu može se smatrati držanjem fronta uprkos nedostatku ljudi i oružja. Odbrambene snage su bile u stanju obuzdati rusku ofanzivu u oblasti Harkova, koja je počela 10. maja i spriječile brzo napredovanje duboko u teritoriju.
Za skoro četiri meseca borbi kod Vovčanska i Lipcija, ruski uspjesi ovde su minimalni, linija fronta se jedva pomera.
Osim toga, upravo je u tom periodu ukrajinska odbrambena industrija uspjela povećati proizvodnju dronova velikog dometa. Po broju i redovnosti njihovog korištenja, Ukrajina je čak uspela da pretekne Rusiju. Ruski odbrambeni objekti, vojni aerodromi, skladišta nafte i kompleksi za preradu nafte gotovo svakodnevno su pogođeni bespilotnim letjelicama.
Vlasti govore o "pozitivnoj dinamici" u proizvodnji ukrajinskih projektila, posebno balističkih projektila.
Međutim, svi stručnjaci se slažu da je glavni događaj ljeta bila ukrajinska ofanziva na regiju Kursk, koja je počela 6. augusta.
Ova operacija bila je neočekivana, smišljena, brza i već je postigla određene rezultate u vojnom smislu.
David Handelman smatra da se Kijev na to odlučio zbog nepovoljnog toka odbrambene operacije u pravcu Pokrovskog.
On koristi analogiju sa igrom šaha.
"Moglo bi se reći da je u strateškom smislu zadatak bio da se 'protrese šahovska tabla'. Ali problem je što za sada ne vidimo da nijedna figura pada sa table. Do sada postoji velika je šansa da će se kolebati na ivici i vratiti se“, metaforično objašnjava svoje mišljenje stručnjak.
Prema njegovim rečima, važno je koliko dugo će Oružane snage moći držati teritoriju Kurska i kako će tačno Moskva odlučiti da reaguje na to.
Pavlo Lakijčuk se slaže i operaciju Kursk naziva događajem koji je "pomiješao sve karte za Ruse".
Analitičari britanskog Kraljevskog instituta za proučavanje odbrambenih i sigurnosnih pitanja (RUSI) napominju da je Kursk "promijenio narativ rata".
"Uprkos vojnom riziku, Kursk je uspješno promijenio narativ rata. Da li će to samo po sebi biti dovoljno da održi slavine međunarodne podrške otvorenim tokom i nakon američkih izbora u novembru 2024. ovisit će o tome da li Kijev može odoljeti da ga iskoristi kao pregovarački element u pregovorima”, navodi se u tekstu koji je objavio institut.
Prema istraživačima, operacija Kursk je podigla ulog. A oni bi mogli biti i povećani ako bi uslijedile druge slične neočekivane ukrajinske akcije, naprimjer, u vezi sa okupiranim Krimom, naglašavaju.

Pokrovsk, jesen je odlučujući trenutak

Jesen 2024. godine može biti odlučujuća za rusko-ukrajinski rat. Ove godine ključni vojni i politički događaji padaju u ovom periodu, kaže David Handelman.
Riječ je o Kursku i bitki za Pokrovsk, kao i o američkim predsjedničkim izborima početkom novembra. U uslovima kritične zavisnosti Kijeva od američke pomoći, ime novog vlasnika Bele kuće dobija ogromnu težinu, kaže izraelski analitičar.
Ne slažu se svi sa ovim.
“Vrlo bih želio reći da će ove jeseni doći do prekretnice. Ali moramo prihvatiti činjenicu da je ovo dugotrajan rat i da nijedna od suprotstavljenih strana nema odlučujuću prednost da napravi ovu prekretnicu", vjeruje Agil Rustamzadeh.  

 Mihail Žirohov podsjeća da će, prema njegovim podacima, vrhunac sposobnosti ruske vojske biti početkom jeseni, a Kremlj će učiniti sve da iskoristi situaciju.
Ostalo je još 1,5 do dva mjeseca, koliko vremenske prilike dozvoljavaju, zelene zasade skrivaju kretanje ruske pješadije, a suho zemljište olakšava upotrebu teških oklopnih vozila.
"Uspjesi Ruske Federacije u Donjeckoj oblasti zasjenit će sve druge neuspjehe. Mislim da će zadatak koji su ruske trupe dobile da ispune do novembra, kada počnu kiše, kada „zeleno“ se spušta. Ovaj zadatak je da idemo do administrativnih granica Donjecke oblasti“, kaže analitičar.
I on daje pesimističnu prognozu - Rusi će najvjerovatnije izvršiti ovaj zadatak.
Zadatak Ukrajine da zadrži Pokrovsk u sadašnjim uslovima izgleda težak. Samo još jedan nestandardni potez može pomoći, kao što je bio slučaj sa Kurskom regijom.
"Očekujem da lukavi plan Sirskog pokrene novu kontraofanzivu, jer daleko od toga da su sve rezerve Oružanih snaga Ukrajine bile raspoređene u Kursku. Logika događaja je takva da u narednim sedmicama Ukrajinci moraju negdje udariti. Ali to će biti 'čudo na Visli'", kaže on.
"Čudo na Visli", koje pominje Žirohov, je bitka između poljskih i sovjetskih trupa 13. do 25. augusta 1920. godine. Poljska, koja je bila na ivici poraza, ne samo da je zaustavila Crvenu armiju, već je i porazila u kontraofanzivi.
David Handelman, također, očekuje "neočekivan potez" ukrajinske strane. U suprotnom, gubitak Pokrovskog ove jeseni će stvoriti, kako je rekao, "operativnu krizu ukrajinske odbrane".
Rješenje ove bitke pokazat će dalji vektor događaja na frontu. Moguće opcije uključuju "zamrzavanje" sukoba ili novu rundu konfrontacije 2025. godine.
"Postoji takav princip - 'kokoši se broje u jesen'. A ove godine je još relevantniji", rezimira analitičar.