Od voljnih do sposobnih: Evropske sigurnosne snage za Ukrajinu

 

21. aprila, visoki američki zvaničnik rekao je za New York Post da bi mirovni sporazum predsjednika Donalda Trumpa za Ukrajinu mogao uključivati raspoređivanje evropskih snaga u zemlji.  

“Najteži dio je pitanje kako bi izgledale sigurnosne snage?”, rekao je zvaničnik.  

Ove primjedbe su uslijedile kada je ukrajinska delegacija 23. aprila otputovala u London na razgovore sa  Velikom Britanijom i Francuskom, dok je američki državni sekretar Marco Rubio odustao u posljednjem trenutku. Na konferenciji za novinare nakon sastanka u Parizu sedam dana ranije, ukrajinski predsednik Volodimir Zelenski je, također, postavio pitanja o praktičnosti takvih snaga: kakvu bi strukturu, naprimjer, imale? Ko bi bio uključen? Kada i gdje će kontingent biti raspoređen?

Ovi operativni izazovi se odnose podjednako na kapacitet Evrope da rasporedi snage sigurnosti, bez podrške SAD, koliko i na odvraćanje Rusije. Ukrajina i njeni saveznici moraju savladati ove izazove kako bi spriječili budući rat, tako i okončali sadašnji. Članstvo u NATO-u ostaje najvjerodostojnije, najisplativije i dugoročno sigurnosno rješenje Ukrajine. Ali to izgleda daleko. U međuvremenu, evropske snage, zajedno sa ukrajinskim vojnim i sigurnosnim aparatom, pomogle bi da Rusija poštuje bilo kakav sporazum o prekidu vatre. Zaista, malo je vjerovatno da će Ukrajinci prihvatiti dogovor bez takvog uvjeravanja. A čak i prihvate, rezultirajući “mir” bi predstavljao nešto više od retorike.

 

Praktičnost mira

 

Pošto je riješeno političko pitanje “zašto”, Ukrajina i njeni saveznici bi se sada trebali okrenuti “šta”, “ko” i “gdje”. Odgovori na ova tri pitanja bi onda stvorili temelje za diskusiju o tome kada bi se snage razumno mogle rasporediti i kakva bi mogla biti pravila angažmana.

 

1. Kakvu strukturu misija može imati?

 

Još je rano, ali već je jasno da raspoređivanje mora biti misija uvjeravanja ili odvraćanja, a ne mirovna operacija. Za razliku od Ukrajine, Rusija je stalna članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda i može staviti veto na svaku odluku Vijeća. Rusija je, također, agresor u ovom ratu. Raspoređivanje mirovnih snaga na osnovu odluka UN bi stoga dovelo u pitanje izvodljivost i legitimitet cijele misije.

Shodno tome, ruski lideri su bili prilično glasni u svom protivljenju snagama za uvjeravanje u Ukrajini, insistirajući na tome da je za svako raspoređivanje stranih trupa potreban njihov prešutni pristanak. Pa ipak, nisu ponudili nikakvo objašnjenje zašto Rusija nije tražila međunarodno odobrenje kada je uključila sjevernokorejske vojnike u rat ili prenijela taktičko nuklearno oružje u Bjelorusiju. U martu je francuski predsjednik Emmanuel Macron odbacio zahtjeve Rusije, s obzirom da bilo kakva sila uz ruski pristanak ne bi služila cilju očuvanja mira.

 

2. Ko bi bio uključen?

 

Da bi bila vjerodostojna, misija uvjeravanja bi trebala uključiti što više zemalja i značajan broj vojnika. Kontingent će vjerovatno činiti osoblje iz evropskih zemalja zajedno sa Kanadom i Australijom. Sve su ove države nesporni saveznici Ukrajine, a ne neutralne zemlje koje bi mogle biti manje uključene u odbranu zemlje. U januaru je Zelenski predstavio ideju da će Ukrajini trebati 200.000 stranih vojnika (100.000 na bazi rotacije) da bi provela mirovni sporazum. Trenutne debate uključuju daleko manji broj (obično oko 10.000-30.000 za početak). Ali to ne narušava smisao misije. Američka misija u Vijetnamu počela je sa 900 američkih instruktora, misija Međunarodnih sigurnosnih snaga u Afganistanu sa 5.000 vojnika.

Ali čini se da je američki "backstop" za odvraćanje ruskih napada na evropske snage uslov za neke od evropskih saveznika Ukrajine da učestvuju u misiji. Sjedinjene Američke Države imaju vojne sposobnosti, kao što su protivvazdušna odbrana i obavještajne, nadzorne i izviđačke (ISR), koje su i dalje nedovoljno razvijene u evropskim snagama. Američki zvaničnik citiran u New York Postu ukazao je da bi finansijska podrška evropskim snagama mogla doći, ali da američke trupe neće. Ako je američka podrška misiji samo novčana, bez personalnih ili materijalnih komponenti, koalicija će morati usmjeriti američko finansiranje na područja kao što je ISR-u, za koji će im trebati više vremena da ih usavrše.

Ako u potpunosti izostane podrška SAD, zemlje učesnice će morati prilagoditi trenutne kapacitete svojih vojski onima u Ukrajini i da se "namire" dok rade na tome da vide prednosti svojih povećanih izdataka za odbranu u narednim godinama. Ali, čak i ako predstoji sveobuhvatniji “backstop”, evropske vojske bi i dalje trebale razvijati svoje kapacitete. Daleko je mudrije i manje skupo podržati Ukrajinu sada, nego voditi još jedan rat u Evropi.

 

3. Gdje bi se misija trebala rasporediti?

 

Evropljani su u početku razgovarali o misiji koja bi bila raspoređena prvenstveno na kopnu, ali je koncept od tada evoluirao u operaciju sa više domena na kopnu, u zraku i na moru. Ova vrsta misije bi omogućila integrirani pristup Ukrajini koja bi se izgradila na kopnenim snagama uz vazdušne patrole i pomorsko odvraćanje. Operacija sa više domena bi poboljšala  i interoperabilnost između ukrajinskih i zapadnih snaga – što je ključni cilj za svaku ambicioznu članicu NATO-a.

Osim toga, misija uvjeravanja treba da doprinese ukupnoj evropskoj strategiji odvraćanja od Rusije. Ako se snage uvjeravanja rasporede u blizini poljskih i rumunskih granica (recimo u Černivcima i zapadno od Lavova), to ne bi najbolje služilo ukrajinskim ili ostatku evropskih strateških potreba. Snage će morati biti postavljene bliže liniji fronta. Tada bi, koliko god bile male u početku, te snage mogle pomoći u sprečavanju napada na regiju Odesa, odvratiti agresiju s bjeloruske teritorije, zaštititi Kijev i Dnjepar i zaštititi kritičnu infrastrukturu Ukrajine – uključujući njene energetske objekte. To bi spriječilo Rusiju da se vrati svojim ciljevima u Ukrajini i obeshrabrilo bilo kakvu agresiju na drugim mjestima.

 

Obostrani interes

 

Ukratko, planovi za evropsku koaliciju za sigurnost trebali bi uzeti u obzir potrebe Ukrajine i ostatka Evrope, kao i stepen u kojem misija može spriječiti novi rat. Ne postoji garancija američkog backstop-a, ali bez čvrstih sigurnosnih garancija, trajan mir u Ukrajini izgleda nedostižan. Evropljani moraju brzo raditi kako bi evoluirali od "voljnih" do "sposobnih" da djeluju nezavisno. Ako to ne urade, nestabilnost u Ukrajini mogla bi stvoriti nove prilike za rusku agresiju u Evropi.