Nuklearna elektrana Kursk: Najnovija meta ruskih dezinformacija

U svjetlu ukrajinskog napredovanja u ruskoj regiji Kursk, Moskva je pokušala iskoristiti strahove oko nuklearne sigurnosti širenjem neutemeljenih tvrdnji da je nuklearna elektrana Kursk u opasnosti od napada Ukrajine.

Nedavni ukrajinski upad u rusku Kursku oblast izazvao je zabrinutost zbog potencijalnih rizika za nuklearnu elektranu Kursk (KNPP), pri čemu Rusija pokušava kreirati sliku da je nukelarska Kurs u neposrednoj opasnosti od ukrajinskog vojnog napada. Ipak, optužbe Moskve da Ukrajina planira gađati nuklearnu elektranu nisu imale utemeljenje u dokazima. Umjesto toga, čini se da je ruski narativ još jedan pokušaj Moskve da iskoristi nuklearnu sigurnost i strah od nuklearne nesreće za političku operativnu dobit u svom ratu protiv Ukrajine. Kako sada, postoji mali operativni ili strateški podsticaj za Ukrajinu da ugrozi sigurnosni objekta.

Više od istog 

Od početka ukrajinskog napredovanja u Kurskoj oblasti prije nekoliko sedmica, Rusija podiže uzbunu zbog navodnih – i neutemeljenih – ukrajinskih namjera da napadne nuklearnu elektranu Kurs. Tako su 17. augusta, rusko nuklearno državno preduzeće Rosatom i rusko Ministarstvo odbrane optužili  Ukrajinu da planira napad i na nuklearnu elektranu Kursk i na nuklearnu elektranu Zaporožje (ZNPP) koju je okupirala Rusija u nizu napada. Nekoliko dana kasnije, Rusija je prijavila pronalazak ostataka drona na teritoriji nuklearne elektrane, što je Vladimir Putin pripisao pokušaju ukrajinskog napada na elektranu. Ukrajina je, sa svoje strane, demantirala bilo kakve planove za gađanje tog objekta, nazivajući ruske tvrdnje "ludim" i napominjući da "Ukrajina nema namjeru ili sposobnost da poduzme takve radnje".
Na poziv generalnog direktora Rosatoma Alekseja Likačeva i navodeći "ozbiljnu situaciju", generalni direktor Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) Rafael Grossi otputovao je u Rusiju i posjetio nuklearnu elektranu Kursk. Na konferenciji za novinare nakon njegove posjete, Grossi je istaknuo ranjivost reaktora i upozorio na potencijal za "izuzetno ozbiljne" posljedice, ako bi elektrana bila napadnuta. Potvrdio je da su mu u tvornici prikazani ostaci dronova, ali nije komentirao ko je mogao biti odgovoran. Iako je Grossi odbio pripisati odgovornost za bilo kakve prijetnje koje je uočio, rusko rukovodstvo i mediji već promoviraju posjetu i Grosijeve komentare kao potvrdu zabrinutosti Moskve da je elektrana u opasnosti od vojnog napada Ukrajine. Predstavnik Rusije pri IAEA, Mihail Uljanov, nazvao je Grosijevo upozorenje na napade na nuklearne elektrane "jasnim signalom upućenim prije svega Ukrajini".
Ovo nije nova taktika za Rusiju. Tokom posljednje dvije i po godine, Moskva je više puta optuživala Kijev da ugrožava sigurnost nuklearne elektrane Zaporožje, koji je Rusija okupirala početkom invazije. U jesen 2022. Rusija je otišla toliko daleko da je optužila Kijev za planiranje upotrebe 'prljave bombe' - tvrdnje koje je istražila IAEA i utvrdila da su neosnovane. Usmjeravanjem međunarodne pažnje na navodne ukrajinske planove za napad na elektranu, Rusija se nada da će steći moralno utemeljenje u odnosu na Ukrajinu po pitanju nuklearne sigurnosti – uprkos kontinuiranoj okupaciji Rusije i lošem upravljanju nuklearnom sigurnošću u nuklearki Zaporožje – i da će stvoriti politički pritisak na Kijev zbog  vojnih aktivnosti u Kursku.

Nema jasne namjere

Ipak, postoje dobri razlozi da se Kijevu vjeruje na riječ da nema planova da cilja na nuklearnu elektranu Kursk. Elektrana je izvan dometa nenavođenih artiljerijskih sistema za koje se zna da ih Ukrajina koristi u Kurskoj oblasti, dok je malo vjerovatno da će navođena artiljerija pogoditi objekat osim ako postrojenje nije eksplicitno gađano ili ruske snage ne ometaju navođenje ukrajinske municije na način da utiče na njegovu putanju. Kao takva, vjerovatnoća slučajnog ukrajinskog artiljerijskog udara na postrojenje je vrlo mala. Što se tiče namjernih udara, bilo kakvi napadi ili vojno napredovanje na objektu ne bi imali operativnog ili strateškog smisla za Ukrajinu.
Kao što je detaljnije u The Moscow Timesu objasnio Dmitrij Gorčakov iz organizacije za zaštitu životne sredine Bellona, nuklearna elektrana Kursk ima mali potencijal za proizvodnju energije za Ukrajinu, a napad ne bi značajno ugrozio rusku proizvodnju energije. Gorčakov napominje da bi, van Kurske oblasti, svaki ruski gubitak u proizvodnji energije iz nuklearne elektrane mogao biti nadoknađen alternativnim izvorima. U međuvremenu, premještanje električne energije iz nuklearne elektrane Kursk u Ukrajinu zahtievalo bi povezivanje elektrane na ukrajinsku mrežu što je dugotrajan i skup poduhvat, sa malom vjerovatnoćom uspeha. Dalekovodi i trafostanice bili bi izuzetno ranjivi na ruske napade. Sama elektrana bi bila izložena riziku od nestanka struje i drugih sigurnosnih problema, što bi vjerovatno dovelo do toga da bude stavljena u stanje isključenja u kojem neće moći proizvoditi energiju.
Nagoveštaji da bi Ukrajina možda željela zauzeti nuklearnu elektranu Kursk kako bi je koristila kao argument u svim budućim pregovorima sa Moskvom – potencijalno u zamjenu za nuklearnu elektranu Zaporožje – također su neuverljivi. Prvo, nejasno je da li Ukrajina može ili namjerava iskoristiti svoj upad na Kursk kao način stvaranja poluge koju može koristiti u budućim pregovorima. To bi zahtijevalo od Ukrajine da zadrži teritoriju koju je zauzela dovoljno dugo da Rusija pristane na pregovore, što bi moglo biti izazovno. Štaviše, da bi nuklearna elektrana Kursk postala predmet pregovora, Ukrajina bi morala značajno proširiti dubinu svog prodora, pošto je nuklearka ostala oko 40 kilometara od linije fronta. Drugo, ako Kijev odluči i uspije iskoristiti upad u Kursk za prikupljanje alata za pregovore, nuklearna elektrana Zaporožje bi se vjerovatno mogla mijenjati za nešto drugo osim za nuklearnu elektranu Kursk, čime bi se izbjegao sigurnosni i politički rizik koji bi Kijev morao imati zbog ciljanja na nuklearnu elektranu. S obzirom na to da Rusija nije uspjela povezati nuklearnu elektranu Zaporožje sa vlastitom mrežom i da se bori da održi siguran rad postrojenja čak i u stanju gašenja,  moguće je da bi Moskva mogla biti voljna rasteretiti elektranu samo kao dio šire razmjene teritorije.
Osim potpunog zauzimanja objekta, ugrožavanje sigurnosti nuklearne elektrane Kursk bi bilo operativno i strateški kontraproduktivno za Kijev. Svaki takav napad, ako se pripiše Ukrajini, rezultirao bi snažnim kritikama od strane IAEA, nacionalnih vlada i stručnjaka za nuklearnu sigurnost i gubitkom javne i političke podrške Kijevu. Kritično je što to Kijevu  može ugroziti buduću nabavku vojne opreme od zapadnih partnera – ili proširene dozvole za korištenje zapadnog oružja – ako se utvrdi da se ponaša neodgovorno ili zaobilazi granice međunarodnog prava napadom na nuklearnu elektranu. Dok su SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo ocijenile da Ukrajina ima pravo koristiti određeno donirano oružje na ruskoj teritoriji kako bi se obranila, ciljanje nuklearne elektrane potkopalo bi sve ukrajinske napore da zapadnim partnerima iznese slučaj da koristi doniranu tehnologiju odgovorno.
Konačno, potpuna okupacija fabrike bi nametnula bi Ukrajini da mora upravljati veoma ranjivim dijelom infrastrukture u izazovnim ratnim uslovima. Čak i ograničeni napadi na postrojenje ili njegovu prateću infrastrukturu predstavljali bi značajne rizike od pogrešne procjene i ozbiljne nuklearne nesreće. Rizici koji predstavljaju nuklearna postrojenja u ratnim zonama već su jasno ilustrirani u nuklearnoj elektrani Zaporožje i drugim nuklearnim lokacijama u Ukrajini. Ranjivosti nuklearne elektrane Kursk su još veće s obzirom na RBMK (reaktor kanalnog tipa velike snage) dizajn reaktora, koji imaju neke inherentne sigurnosne nedostatke i nemaju ojačane strukture zaštite poput onih u nuklearnoj elektrani Zaporožje. Napad na fabriku ili pokušaj da je zadrži u vojnoj okupaciji bio bi previše rizičan poduhvat za Ukrajinu da pokuša ostvariti vrlo ograničene – ako ih uopće ima – dobitke.

Potrebna objektivna analiza
 Svakako, ne treba zanemariti činjenicu da se nuklearna elektrana Kursk nalazi u blizini vojnih aktivnosti i da bi se stoga moglo suočiti sa prijetnjama po njen siguran rad. Postrojenje se može suočiti sa drugim rizicima za siguran rad, uključujući oštećenje električnih vodova koji osigravaju eksternu energiju elektrani, prekid vodova za napajanje i probleme sa osobljem dok osoblje bježi od borbi u regionu. U tu svrhu, IAEA mora potaknuti Rusiju da stavi sve reaktore nuklearne elektrane Kursk u hladno stanje - najsigurnije operativno stanje za elektranu u blizini vojnih aktivnosti. Jedan od reaktora nuklearne elektrane Kursk ostaje u potpunosti u funkciji, dok je drugi samo privremeno zatvoren radi održavanja. Ako je Rusija zaista zabrinuta za sigurnost elektrane, postoje značajne mjere koje može – ali do sada nije – poduzeti kako bi značajno smanjila rizike.
U međuvremenu, IAEA treba voditi računa da Rusiji ne daje dodatnu municiju za jedno od njenih najefikasnijih oružja – dezinformacije. Prisustvo IAEA-e u nuklearnoj elektrani Kursk je korisno, a posjeta Agencije postrojenju sama po sebi nije bila loša ideja. Stručnjaci IAEA mogu dati nepristrasnu i tehnički nastrojenu procjenu stanja nuklearne sigurnosti u elektrani u inače vrlo politiziranoj situaciji. Ovo samo po sebi može biti od pomoći u borbi protiv dezinformacija i manipulacija. Ne treba isključiti buduće posjete; međutim, one bi trebale biti ograničene na tehničke stručnjake. Posjeta šefa Agencije ima politički značaj i značajnu propagandnu vrijednost. Iako je Grossi možda u pravu da sukob nije 'odgovornost IAEA-e', uviđanje da se rad Agencije ne odvija u vakuumu i ograničavanje mogućnosti da se on politizira trebalo bi biti.
Prijetnje sigurnosti nuklearnih objekata u ratnim zonama treba shvatiti ozbiljno. Ipak, isto moraju i pokušaji da se strah od nuklearne katastrofe i potencijalnih nuklearnih nesreća koristi kao oružje radi političke i operativne dobiti. Tokom ovog rata, Rusija je postala vješta u ovom posljednjem. Kako Moskva sada svoje napore u vezi sa dezinformiranjem usmjerava na situaciju oko nuklearne elektrane, trezvena analiza razvoja događaja i rizika i provjera činjenica ruske retorike bit će kritična, kao i uvijek.