Nervoza i patriotizam u Moskvi nakon 18 mjeseci rata

Pet milja dalje, sličan je osjećaj kada odete u Park pobjede. To je veliki kompleks muzeja i memorijala izgrađenih u znak sjećanja na pobjedu Sovjetskog Saveza nad nacističkom Njemačkom. Središnji dio - veliki trg sa obeliskom visine 141,8 metara - 10 centimetara za svaki dan Velikog otadžbinskog rata, kako su Sovjeti nazvali svoju ulogu u Drugom svjetskom ratu, nakon nacističke invazije.

Na dan kada smo bili tamo bio je Nacionalni dan ruske zastave. Na trgu se razvija ogromna trobojnica - navodno najveća u zemlji.

Okružena čvrstim zbijenim redovima ruskih vojnika, zastava se razvija dok vojni orkestar svira patriotsku muziku. Direktor muzeja drži govor, ističući da ovakve prilike "ujedinjuju naše ljude".

Kremlj je aktivnije podsticao patriotske događaje poput ovih od  invazije na Ukrajinu.

U samom Muzeju pobjede je izložba posvećena "herojima" "specijalne vojne operacije". Informativne table upoređuju ruske trupe koje se bore u Ukrajini sa sovjetskim vojnicima u Drugom svjetskom ratu.

Andrej Afanasjev, prokremljovski bloger i univerzitetski predavač, pristaje na upoznavanje. Kaže da je patriotizam važniji za vrijeme rata i da je ono što on naziva "ratom Zapada protiv Rusije" natjeralo Ruse da shvate da su sami.

"Možete se osloniti samo na sebe, svoju zemlju i svoju vojsku. Definitivno je patriotizam veći nego prije. Rat nas mobilizira i ujedinjuje", kaže Afanasijev.

Pitamo Andreja da li vjeruje da rat ide loše po Rusiju.  

„Ne bih rekao. Vjerujem u uspjeh Rusije. Spremni smo za pobjedu", kaže Afanasijev.

Na ruskoj državnoj televiziji se, također, govori o "uspjesima" i "napretku", ali realnost je drugačija.

"Ruska vojska razumije da je u ozbiljnom problemu. Izgubili su teritoriju... moral uopće nije na visokom nivou", kaže za BBC ruski vojni analitičar, koji želi ostati anoniman zbog straha od posljedica.

"Nisu spremni za moderno ratovanje. Gubici su veliki", kaže ovaj izvor.

Pitamo da li se predsjedniku govori istina o stvarnom stanju na ratištu. Naravno da ne, kaže on.

"Laganje se dešava u cijelom lancu komandovanja. Kako informacije idu prema vrhu, postaju sve više iskrivljene", ističe ovaj sagovornik BBC.  

Analitičar kaže da su ruski oficiri u Ukrajini, suočeni sa kontraofanzivom Kijeva, "nervozni", jer "samo čekaju".

 

Nije samo ruska vojska ta koja brine. Opći osećaj  u Moskvi je stanje nervoze. I ima dosta razloga za brigu.  

U junu je Jevgenij Prigožin pokrenuo pobunu i krenuo na glavni grad. Vođa plaćeničke privatne vojske “Wagner” je navodno poginuo u misterioznoj avionskoj nesreći, što je dovelo do optužbi za umiješanost Kremlja.

Ranije u augustu, vrijednost rublje je opala. Dodajte tome i napade dronovima na Moskvu, koji su postali gotovo svakodnevna pojava.

Dok se čini da Rusi ne brinu o ovim događajima pojedinačno, generalno, mnogi priznaju da su zabrinuti za sadašnjost, kao i da se plaše za budućnost.

Scena u parku Gorki - moskovskoj verziji londonskog Hajd parka - je idilična, sa porodicama koje šetaju nasipom i voze rolere. Nasuprot tome, je impozantna siva građevina ruskog Ministarstva odbrane, na vrhu koje je protivvazdušni sistem.

To je upečatljiv kontrast: raketni sistem zemlja-vazduh pored savršenog parka.

„Protivvazdušni sistem mi ne smeta“, kaže Svjatoslav. "Neka tamo stave nuklearni projektil ako će se osjećati bolje zbog toga. Ja odobravam ovo što se dešava, moramo pripojiti cijelu Ukrajinu."

Jedna žena, Irina, kaže mi da ni ona nije previše uznemirena prisustvom projektila u centru glavnog grada Rusije.  

"Raspoloženje mi je stabilno, psiha mi se već prilagodila. Vrhunac brige je prošao. Ali nadam se da će se sve riješiti na dobar način", kaže Irina.  

Pavel je u šetnji sa suprugom Olgom. Oni se ne slažu oko rata u Ukrajini: Olga podržava Kremlj i smatra da je Ukrajina kriva, dok njen suprug kaže da je Rusija kriva.

„Brinem se da će dronovi pasti na Moskvu. Ali odlučili smo da nećemo pričati o politici – da se ne svađamo i provociramo jedni druge”, kaže Pavel.

Čini se da mnogi ljudi nerado razmišljaju o tome šta se dešava u gradovima i mjestima u Ukrajini - udaljenoj manje od jednog dana vožnje.

Malo je naznaka "ratne groznice" među Moskovljanima, uprkos onome što kaže Andrej Afanasjev. Vrlo malo ljudi hoda ulicama u odjeći sa slovom Z ili drugim simbolima ruskog rata. Među većinom je prisutna ravnodušnost, rezignacija ili krotko prihvatanje.

Ovo raspoloženje preovladava i među mnogima u sistemu vlasti, kaže izvor blizak Kremlju, koji govori pod uvjetom da ostane anoniman.

"Zvaničnici u predsjedničkoj administraciji su ili potisnuti ili depresivni. Toliko godina rade tamo da ne znaju ništa drugo. Pesimistični su po pitanju budućnosti, ali jednostavno idu niz bujicu. Nema drugog izbora “, kaže izvor.

Kaže da se ljudi plaše govoriti: "Nema opozicije Putinu u Kremlju."  

 

U Moskvi vlada duboki strah. U maloj prostoriji skrivenoj na vrhu tržnog centra održava se sastanak opozicionih aktivista. Postavili su sto sa keksima, pićem i grickalicama.

Sastanak predvodi Julija Galjamina, lokalna političarka koja je jedna od malobrojnih opozicionih ličnosti koje nisu bile zatvorene ili prisiljene pobjeći iz Rusije.

"Svake sedmice je još neko uhapšen. Uvijek sam spremna za kucanje na vrata. Osjećam se sama, ali mislim da radim pravu stvar. Moj narod treba imati političare u svojoj zemlji", kaže Galjamina.  

Neki od aktivista nerado navode svoja prava imena.

„Ja sam antiratna aktivistkinja koja je samo sretna što još nije u zatvoru“, kaže jedna, koja se, također, zove Julija.

Napustila je univerzitet nakon što je nekoliko predavača izrazilo podršku vojnoj operaciji Kremlja. Pitam je kakvu poruku ima za ljude na Zapadu koji misle da svi Rusi podržavaju rat.

"Želim reći da ovdje ima puno  ljudi koji se protive ratu i antiratnih aktivista... Čovječanstvo će ionako pobijediti. Mi se ovdje borimo i daćemo sve od sebe", ističe ona.