Neograničen rat. Zašto se Putin sprema da proslavi Dan pobede 9. maja 2025?
Sa velikim stepenom vjerovatnoće možemo pretpostaviti da je Putin sebi postavio novi rok za završetak rata — osamdeset godina pobjede u Otadžbinskom ratu, piše novinar Vadim Denisenko. Ali isto tako, sa velikim stepenom vjerovatnoće, pretpostavlja da ovaj dan za Putina neće postati praznik
Sa velikim stepenom vjerovatnoće možemo pretpostaviti da je Putin sebi postavio novi rok za završetak rata – osamdeset godina pobjede u Otadžbinskom ratu. Ali također, sa velikim stepenom verovatnoće, možemo reći da ovaj dan neće postati praznik za Putina.
Putin je održao dugi sastanak (ne prvi, ali prvi ovako obimni). Početi da se pripremate za ovakvu proslavu godinu i po dana ranije je, naravno, izvanredan događaj, i očigledno ide dalje od obične proslave. Zapravo, ovaj praznik se, očigledno, u umu Putina i njegove pratnje svodi na najmanje tri aspekta:
1. Potpuno jedinstvo Rusa oko ideje pobjede i Putina kao njene personifikacije. U tom kontekstu, vrijedi obratiti pažnju na činjenicu da se martovski predsjednički izbori više ne smatraju stvarnim izborima, to je referendum o Putinovom pravu na neograničeni (u svim aspektima) rat. Ako je još jednostavnije: to je referendum o tome da je rat važniji od frižidera. Ovo je najbolnije pitanje za Kremlj, jer su problemi sa rubljom i rastom cijena postali ključni problem cjelokupne ruske populacije. Igra koju je Putin igrao poslednjih godinu i po dana svela se na jednostavnu formulu: "Glavno je da nije gore" - sada počinje da puca po šavovima. Narod u svim anketama kaže da je postalo gore, ali sada ključni aspekt propagande Kremlja grčevito traži zamjenu za ovu formulu: previše je očigledno da se život u materijalnom smislu pogoršava. I zapravo će ova, još nepoznata formula, postati osnova informativne kampanje za narednu godinu. Ali opet ću ponoviti: Putin je donio odluku da uđe u rat prije svoje pobjede, sa svim posljedicama koje su iz toga proizašle. A 09.05.2025. san je o skorom, koliko god to paradoksalno zvučalo, kraju rata. A postoji i nada za rusko stanovništvo da će morati da pati samo do maja 2025.
2. Ovo je demonstracija svim pregovaračima da Putinu još nisu potrebni posrednici i da će sada sam rješavati svoje probleme. Pregovori sa turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom su to indirektno potvrdili: prošla su dva dana, a mi još nismo čuli za "tajne dosijee" koje Putin nekome prosljeđuje preko Erdogana. A razlog nije u tajnosti, već, očigledno, u nedostatku ovih dosijea. Ovo je na prvi pogled čudna pozicija vezana za glavnu Putinovu pregovaračku tačku. Poznaje samo jednu tehniku: da podigne ulog, a onda je odlučio da dok nemazbog čega dizati ulog, neće pregovarati. Sada grozničavo traži šta bi mogao biti razlog dizanja uloga: neuspjeli rat u Nigeru, nove tehnologije za DNRK koje neće moći prenijeti, ili nešto drugo - mi ne znam još. Putin grčevito traži načine da podigne ulog.
3. Zatezanje šrafova u Ruskoj Federaciji, prvenstveno za masovne medije i elite. Kremlj je do sada uspio u potpunosti preuzeti kontrolu nad Telegram kanalima i vojnim snagama. Ali u isto vrijeme, sistem koji je građen decenijama je napukao: do sada je svaki segment ruskog društva imao svoj skup konkurentskih masovnih medija. Sada je veliki dio ruskog društva, koji je tražio istinu o situaciji na frontu ili u vrhu, upravo od regrutovanih ili iz Prigožinovog medijskog fonda, izgubio vlastiti, "provjereni" izvor informacija. I ovdje, koliko god to čudno zvučalo, otvara se mali prozor mogućnosti za masovne medije, koji za dio Rusa mogu postati takvi izvori informacija. Ostale pristalice vojnih snaga pokušavaju prikupljati informacije malo po malo, ali za Ukrajinu je važna druga stvar: u Ruskoj Federaciji je počeo rat za marginalizaciju dijela navijačkih patriota. Formula Kremlja je jednostavna: ako podržavate našu viziju svijeta, gdje je 80. godišnjica pobjede apoteoza svega, a šutite o situaciji na frontovima - dobro vam ide. Ako ne, čeka vas sudbina Girkina. Slična je situacija i sa elitama. Samo ovdje primjer nije Girkin, nego Prigožin, koji je ubijen uprkos činjenici da je Putin dao riječ da ga neće dirati i time prekinuo 30-godišnju tradiciju da Putin uvijek drži svoju riječ – i izbore u Hakasiji. U Hakasiji je elitama pokazano: bit će kako Kremlj hoće, ili ništa. Jednostavno rečeno: Rusija sada ulazi u sljedeću rundu zavrtanja matica, gdje se konsenzus elita svodi na novu formulu za Rusiju: „sve se povinuje ideji Putina i nekoliko ljudi iz njegovog okruženja da vodi neograničeno rata. A ti se složiš ili propadneš."
Ovo su Putinovi planovi. Ali život će napraviti svoja prilagođavanja (i to čini). Od najsmješnije stvari — 38 milijardi dolara zaglavljenih u indijskim rupijama, do činjenice da zeznuti orasi uvijek stvaraju atmosferu nervoze, želje za napadom na konkurenta. Jednom rečju, nastavlja se evolucija od „Kijeva za tri dana“ do „Dana pobjede 2025.“, a Putin neće imati šta slaviti.