Nema prečice za težak put do mira u Ukrajini

Ukrajinske snage polako napreduju u ruskoj Kurskoj oblasti i tjeraju ruske snage da skupo plaćaju svaki manji napredak u Donbasu. Kijev i Odesa su pod vatrom ruskih raketnih napada, ukrajinski dronovi pogađaju ruske arsenale i skladišta nafte, a često se dešavaju razmjene ratnih zarobljenika, a Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) imaju ulogu posrednika. Uprkos gotovo statičnim linijama fronta i malo promjena na bojnom polju, ukrajinska kampanja multilateralnog političkog manevriranja iza kulisa samo se intenzivira.

Značajan pomak na bojnom polju

Nakon što je predstavio svoj “plan pobjede” u Sjedinjenim Državama, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski nastavio je turneju po glavnim evropskim prijestolnicama, posjetivši ključne partnere koji podržavaju Ukrajinu, uključujući Evropsko vijeće i sastanak ministara odbrane Sjevernoatlantskog saveza (NATO). Prijedlog plana Zelenskog pred Vrhovnom Radom je dočekan aplauzom, iako su neki prijedlozi u planu ostali povjerljivi. Suština poruke Zelenskog je da je hrabar korak ka pobjedi, drugim riječima, značajan pomak u ravnoteži snaga na bojnom polju, preduslov za budući drugi mirovni samit, ako se želi da bude produktivan.

Zelenski ostaje uvjeren da je takav zaokret u putanji rata realan. Ovo se zasniva na pretpostavci da bi se takva promjena mogla postići ako bi Ukrajina primila kontinuirani priliv vanjske vojne pomoći i ukidanje ograničenja na udare raketama dugog dometa koje zapadni saveznici isporučuju, na vojne ciljeve unutar ruske teritorije. Ideje u vezi sa prekidom vatre, jačim sigurnosnim garancijama pa čak i pozivom u NATO, postaju sve popularnije među ukrajinskim evropskim saveznicima. Moskva pomno prati sva moguća dešavanja na ovom frontu.

Ukrajina je intenzivirala svoje multilateralno političko manevriranje iza kulisa, o čemu svjedoči promocija vlastitog plana pobjede od strane ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, uprkos malim promjenama na bojnom polju.

Prijedlog Zelenskog naglašava da samo hrabar korak ka pobjedi može učiniti njegov plan izvodljivim, ali je neophodna značajna promjena u ravnoteži snaga, kako bi se Rusi doveli za sto u sklopu drugog mirovnog samita.

Moskva pokušava plasirati narativ da je, također, zainteresirana za mir. Međutim, to je očigledna laž, a svjetski lideri znaju da je Rusija zainteresirana samo za iskorištavanje nasilnih sukoba širom svijeta i promoviranje nestabilnosti.  

Podsticaj diplomatskoj ofanzivi

Novi (i prijeko potreban) poticaj diplomatskoj ofanzivi Zelenskog dao je američki predsjednik Joe Biden. Tokom putovanja u Njemačku, Biden se sastao s nekoliko velikih evropskih lidera, uključujući njemačkog kancelara Olafa Scholza, francuskog predsjednika Emmanuela Macrona i britanskog premijera Keira Starmera, koji su svi izjavili da nedvosmisleno podržavaju Ukrajinu.

Okupljena grupa nije javno komentirala plan pobede, iako se čini da francuski zvaničnici nastoje pozvati Ukrajinu da se pridruži NATO. Osim toga, nije objavljena nikakva zvanična izjava u vezi sa stavom velike sile o korištenju projektila dugog dometa, iako bi u smislu vojne efikasnosti takav pomak bilo bolje uraditi iza kulisa, kako bi se sačuvao element iznenađenja. Njihov zajednički stav se, ipak, svodio na čvrstu tvrdnju da rat predstavlja egzistencijalnu prijetnju zapadnom savezu, a ne lokalni sukob kojim se može upravljati pametnom diplomatijom i riješiti ga teritorijalnim kompromisom.

Samit BRICS-a

Stručnjaci u Moskvi nastoje umanjiti značaj ove poruke, tvrdeći da Evropljani nisu spremni platiti za svoju odbranu niti da preuzmu teret podrške Ukrajini). Glavna tema ruskih napada na zapadno jedinstvo je, međutim, suprotstavljanje težnjama „globalne većine“, koje bi trebalo da budu izložene u BRICS-u (labava političko-ekonomska grupacija koja se prvobitno sastojala od Brazila, Rusije, Indije , Kine i Južne Afrike) samit zakazan za 22-24. oktobar u Kazanju, Rusija.

Kremlj je naložio svojim propagandistima da se poentira o jedinstvenom značaju ovog skupa. Poduzimaju se sve moguće mjere kako bi Kazan izgledao reprezentativno za ovu priliku. Ono što ovu priliku čini posebnom za ruskog predsjednika Vladimira Putina je činjenica da će vjerovatno propustiti sljedeći samit BRICS-a u Brazilu. To je zbog obaveze zemlje da izvrši nalog Međunarodnog krivičnog suda za hapšenje Putina ako on lično prisustvuje - slično kao što su različite strane postupile na samitu 2023. u Južnoj Africi, kojem je Putin na kraju odlučio da prisustvuje virtuelno.

Moskva pokušava stvoriti sliku da je zainteresirana za okončanje rata i da je pozitivno naklonjena mirovnoj inicijativi koju pokreće Kina i podržava Brazil. Ova predstava je, međutim, očigledno pogrešna, a lideri ključnih država u Africi, Latinskoj Americi i na Bliskom istoku savršeno dobro znaju da je Rusija prvenstveno zainteresirana za eksploataciju nasilnih sukoba širom svijeta i promoviranje nestabilnosti. Ove zemlje mogu vjerovati da je mirovni plan Zelenskog nategnut, ali malo ko se zavarava očiglednim odsustvom bilo kakvog ruskog mirovnog plana, koji nagovještava da je Putin postavljen na put trajnog rata. “Uvoz” nekih 1.500 vojnika specijalnih snaga iz Sjeverne Koreje podržava ovaj zaključak.

Ruski državni budžet

Dodatni dokazi mogu se naći u ruskom državnom budžetu za 2025. godinu, koji izdvaja daleko veća sredstva za sektor odbrane nego što je prvobitno planirano. Prvi put, novi budžet predviđa značajna smanjenja izdataka za obrazovanje, penzije i druge socijalne programe. Ruski partneri na globalnom jugu možda su skloni da uzmu zdravo za gotovo uvjeravanja Kremlja o domaćoj stabilnosti, ali ne mogu ne vidjeti nezdrave posljedice ruske ekonomske militarizacije. Navedena militarizacija dovela je do toga da Rusija bude odsječena od većine kolosijeka tehnoloških inovacija, ostavljajući zemlju nesposobnom da ulaže neophodne resurse u ključni energetski sektor.

Zelenski očekuje i zahtijeva veće napore

Zelenski očekuje i zahtijeva veće napore od zapadne koalicije za mobilizaciju podrške Ukrajini nego što su njihova podijeljena društva i političke elite nesklone riziku spremne uložiti. Njegova upornost, međutim, predstavlja nastojanje da se ostane na putu postizanja pravednog i održivog mira, koji bi osigurao ukrajinsku sigurnost i prosperitet, a istovremeno bi donio novu dividendu mira svim evropskim državama koje su trenutno primorane plaćati troškove naoružavanja Ukrajine i sebe. To bi, također, odgovaralo interesima velikih sila poput Indije, Brazila i Turske, koje trenutno pronalaze neke mogućnosti da izvuku korist iz rata, ali je vjerojatnije da će više napredovati od trajnog mira u Evropi.

Iako je Putinov režim glavna prepreka koja blokira put ka miru – strašna i opasna, mora se priznati – čak ni Kina, ključni strateški partner Kremlja, ne bi ga opisala kao nepremostivu.