Nazad u SSSR
Dok se slobodna Ukrajina bavi problemima visoke tehnologije uzrokovanim cyber napadima, vlasti u područjima pod ruskom okupacijom vraćaju se na komunikacijsku tehnologiju sovjetskog stila.
Dok Ukrajina gleda na buduću tehnologiju i norme povezane sa Zapadom i budućnost napretka ostavljajući SSSR iza sebe, ruske okupatorske vlasti u Donbasu vraćaju tehnologiju stare škole nepoznatu onima koji su odrasli u postsovjetskom svijetu.
Ukrajinski stručnjaci pokušavaju shvatiti zašto se ispostavilo da je provajder mobilne mreže Kyivstar bio toliko ranjiv na cyber napade i pitaju se kako su Kyivstar SIM kartice dospele u sisteme za navigaciju i ciljanje ruskih bespilotnih letelica koje su nedavno oborene.
Ovo su pitanja iz svijeta visoke tehnologije i, uprkos problemima za korisnike Kyivstara, većina Ukrajine uživa u prednostima tehnološkog napretka u komunikacijama.
Međutim, na okupiranim teritorijama to nije slučaj, a Rusija u neke oblasti donosi govornice i postavlja fiksnu kablovsku telefoniju u gradovima Luganske oblasti.
Mnogi stanovnici koji su ostali na okupiranim područjima tek su dovoljno stari da se sjete sovjetskih govornica i neće morati učiti kako da ih koriste. Međutim, za sada nije jasno koje kovanice će govornice prihvatiti ili koga možete nazvati sa ovih govornica.
Možemo pretpostaviti da ih neće biti moguće koristiti za pozivanje rođaka u slobodnoj Ukrajini, ali bi neko u Lisičansku, naprimjer, mogao nazvati drugu govornicu koja se nalazi u Donjecku.
Moraće samo da smisle način da upozore prijatelje ili rođake u Donjecku tako da čekaju na pravoj govornici u pravo vreme.
Nekoliko uličnih govornica sada se postavlja u okupiranom Severodonjecku, gdje je od prethodnih 100.000 stanovnika ostalo samo 15.000. Međutim, svaki dan rusko vojno osoblje i civili useljavaju se u još uvijek useljive stanove i kuće koje su ljudi koji su se evakuirali iz grada ostavili prazne.
Sada u Severodonjecku ima više Rusa nego autohtonih stanovnika. U ovom nekada velikom, industrijskom gradu, okupacione vlasti su ponovo otvorile ratom oštećen vrtić bez popravke, samo su okačile Putinov portret na zid.
U zgradi nekadašnjeg trolejbuskog depoa sprema se za otvaranje „Manza SSSR-a”. Traže kuhara i druge zaposlene. Na meniju će biti „domaća jela“ koja će biti servirana u prostoriji u „retro stilu“. Iz naziva ovog lokala možemo pretpostaviti koliko će biti ugodno i kakvog će ukusa biti hrana.
Većina autohtonih stanovnika Severodonjecka su penzioneri za koje je jedini način da prežive bio da uzmu ruski pasoš i dobiju rusku penziju. Jednom mjesečno odlaze u poštu takozvane „Luganske Narodne Republike“ da podignu penziju prije nego što odu u kupovinu namirnica u jedan od dva supermarketa koji rade.
“LPR Pošta” je još jedno ostrvo kasnog sovjetskog života. Ovdje se možete pretplatiti na novine i časopise koji se štampaju u Lugansku. Ove publikacije su uglavnom pune križaljki ili savjeta za ljubitelje poljoprivrede.
Najzanimljivija roba u pošti su marke “LPR”. Od 2015. i u Lugansku i u Donjecku separatističke vlasti izdaju poštanske marke koje izgledaju kao sovjetske, samo što nisu tako jarkih boja.
Marke prikazuju slike sovjetskih heroja iz Drugog svjetskog rata, sovjetskih kosmonauta, pjesnika i pisaca. Kao iu SSSR-u, i ovdje se marke izdaju na značajne godišnjice smrti istaknute ličnosti.
Tu su i marke sa slovom "Z" i slike ruskih vojnika i tenkova. Postoji čak i niz markica sa pticama čije su stanište luganske šume.
Pošto su veoma popularne među kolekcionarima u Rusiji i Bjelorusiji, ove markice radi preprodaje kupuje rusko vojno osoblje, ili čak građevinski radnici i službenici koji su na službenim putovanjima u tom području.
Marke izdane u Lugansku od 2015. do 2021. nestale su iz poštanskih ureda i možete ih kupiti samo u ruskim internet trgovinama za filateliste. Lakše su dostupne marke bez slika koje samo označavaju vrijednost.
Očigledno su ove marke napravljene posebno neatraktivnim da kolekcionari ne jure za njima. Međutim, budući da ovi proizvodi bez dizajna podsjećaju na sovjetske marke iz 1920-ih i 1930-ih, oni također privlače pažnju kolekcionara.
Pregled maraka izdatih u okupiranoj oblasti Luganska ukazuje da na toj teritoriji nije ostao nijedan talentovani ili čak profesionalni umjetnik. Loš kvalitet markica izdvaja ih od onih u realnim zemljama.