Napusti ili umri? Pomoć ruskim vojnicima da izaberu život

Zvanično se vode kao zarobljeni u borbi, tako da ih Moskva ne smatra izdajnicima, ali u isto vrijeme neće biti uključeni u razmjenu zarobljenika, niti vraćeni u Rusiju osim ako to ne žele.

Glavna obavještajna uprava Kijeva stvorila je svoj program „Želim živjeti“ u septembru 2022. godine kako bi došla do ruskih vojnika koji se nisu htjeli boriti protiv Ukrajine, nudeći im priliku da spasu svoje živote tako što će postati ratni zarobljenici.

„U prosjeku se jedan zatvorenik preda svaka dva dana“, kaže Petro Jacenko, ukrajinski pisac i glasnogovornik Koordinacionog štaba za ratne zarobljenike. “Postoje sedmice kada se niko ne preda. Ima sedmica kada to uradi mala jedinica — 10 ljudi, naprimjer, vod”.

Najbolje je, kaže, raditi sa grupama ljudi, jer je organiziranje svakog graničnog prijelaza težak posao i uključuje značajna sredstva koja se za veći broj ljudi mogu lakše opravdati. Međutim, sve što se može učiniti uvijek se uradi, čak i za jednog vojnika sa druge strane.

To je opasan proces. Vojni istoričar John Keegan istaknuo je da je trenutak zarobljavanja na liniji fronta jedan od najopasnijih sa kojima se svaki vojnik može suočiti. Lako stvari mogu krenuti po zlu dok muškarci prelaze sa jedne strane na drugu stranu, ali u ovom ratu Ukrajinci barem nastoje smanjiti rizik.

Program je započeo nekoliko dana prije objave opće mobilizacije u Rusiji 2022. godine, a prvi problem je bio što ruski vojnici nisu vjerovali da zaista mogu dobiti pomoć.

Mnogi su strahovali da je program bio šema FSB-a za identifikaciju potencijalnih dezertera. Ali rad sa medijima je pomogao. Ukrajinski glumac Vitalij Matvienko, koji je svojevremeno glumio u ruskoj TV seriji, postao je portparol projekta. „Poznato lice uliva poverenje“, kaže Jacenko.

To je očigledno smetalo Rusima. Ruska država je ubrzo blokirala web stranicu projekta, što je pokazalo da je stvarna I time je povećan njen kredibilitet.

Broj kontakata (uglavnom na kanalima društvenih medija kao što je Telegram, ali i uključujući oglašenu telefonsku liniju projekta) obično ne zavisi od intenziteta bitaka u nekoj oblasti, ali ima tendenciju da raste kada mediji pridaju više pažnje „Želim živjeti Inicijativa uživo”, navode organizatori.  

Na primjer, nakon operacije Sinica (Sinica), kada je mladi ruski oficir odletio helikopterom MI-8 u Ukrajinu, došlo je do pojačanog kontakta sa potencijalnim dezerterima. Porodica pilota je unaprijed napustila Rusiju, a druga dva člana posade nisu znala kuda lete. Helikopter je ostao netaknut (iako je pilot koji je prebjegao kasnije ubijen u Španiji za šta su osumnjičeni ruski agenti).

Broj prijava je, također, značajno porastao uoči ukrajinske kontraofanzive u ljeto 2023. godine.

 

Ponekad pozivi dolaze od ljudi koji čak i ne služe, ali sumnjaju da će uskoro biti mobilizirani. Inicijativi se javljaju i rođaci ruskih vojnika, uključujući i neke iz inozemstva: „Zvale su nas bake iz SAD“, kaže Jacenko.

Cilj inivijative nije samo da Rusi polože oružje i pređu liniju fronta, ponekad vojnici žele prenijeti  bitne informacije Kijevu. U takvim slučajevima, oni bi mogli nastaviti služiti u ruskoj vojsci, ali ako kasnije budu zarobljeni, Ukrajina će im priznati pružanje pomoći.

Programu su se javili i ukrajinski državljani sa okupiranih teritorija koje su nasilno regrutirale ruske oružane snage. Neki su bili aktivisti i demonstranti, koji su se protivili ratu, ali su mobilizirani u vojsku i prebačeni  na linije fronta.

Jacenko kaže da neki zovu i plaču da ne žele više živjeti u Rusiji: „Molim vas, odvedite me. Iako mnogi planiraju da se na kraju vrate kući, ako ne žele da se vrate u Rusiju kada se borbe završe, ne moraju”, kaže Jacenko.

“Oni mogu ostati u Ukrajini kada se rat završi. Oni će moći tražiti azil u evropskim zemljama, imamo dogovore o tome. Neće se morati  vraćati u Rusiju”, kaže Jacenko.