Nagorno-Karabah: Kakvu ulogu igra Rusija?

Za Azerbejdžan je najnoviji napad na armensku enklavu Nagorno-Karabah bio "antiteroristička operacija lokalnog karaktera". Za posmatrače u inozemstvu, to se činilo kao nastavak rata 2020. koji je već primorao Armene na bolne ustupke u okviru mirovnog sporazuma uz posredovanje Rusije.

S obzirom da je Moskva sada beznadežno upletena u Ukrajinu, Armenija i Azerbejdžan, koji se decenijama bore oko Nagorno-Karabaha, mogli su da eskaliraju borbu u punopravni sukob, prisiljavajući Rusiju i svijet da se suoče sa još jednom produženom krizom.

A onda je bilo gotovo. Samo dan nakon početka borbi, lideri nepriznate "Republike Arcah", koji vladaju regionom naseljenim Armenima od 1991. godine, pristali su raspustiti svoje snage i povući svo teško naoružanje, a Azerbejdžan je obećao siguran prolaz za borce.

U Jerevanu, glavnom gradu Armenije, premijer Nikol Pašinjan odbio je rasporediti armensku vojsku da ojača enklavu uprkos pritisku javnosti. Sporazum navodno uključuje i odredbu da svi armenski vojnici napuste to područje, što je osjetljiva tačka za Jerevan, jer armenska vlada insistira da nema trupe u Nagorno-Karabahu.

"Ruke Armenije su bile vezane", rekao je nezavisni politički analitičar Fuad Šahbazov iz Azerbejdžana.  

Svaka intervencija Armenije protiv njihovog većeg i bogatijeg susjeda bi "isprovocirala veliki konvencionalni rat, jer bi Azerbejdžan ovo smatrao činom invazije".

 

Ruske mirovne snage pomažu u evakuaciji

 

Rusija, tradicionalni saveznik Armenije sa 2.000 mirovnih snaga raspoređenih u toj oblasti, također je pokušala deeskalirati situaciju. Komandanti mirovnog kontingenta posredovali su u sporazumu o prekidu vatre, a same trupe su navodno evakuisale civile iz zone sukoba.

 

Portparol Kremlja Dmitrij Peskov opisao je krizu kao "unutrašnju stvar Azerbejdžana". Dok je razgovarao sa Pašjaninom, ruski predsjednik Vladimir Putin je "sa zadovoljstvom primjetio da je moguće prevazići akutnu fazu sukoba".

Vlada u Bakuu, glavnom gradu Azerbejdžana, sada se priprema za početak pregovora o integraciji Armena u zemlju, a detalji tek trebaju biti objavljeni.

„Azerbejdžanske snage i Azerbejdžan u stvorili povoljne uslove za one koji samo žele da napuste Karabah, a ne da žive pod zaštitom Azerbejdžana“, rekao je Šahbazov, dodajući da će etničkim Armenima biti dozvoljeno da odu „uz pomoć ruskih mirovnih snaga“.  

Za njemačku novinarku i stručnjakinju za Južni Kavkaz Silviju Stöber, mirovni sporazum se može smatrati kapitulacijom etničkih Armena u Nagorno-Karabahu i "istorijskim momentom" nakon više od tri decenije sukoba.

 

Pašinjan kupuje nove saveznike

Ali zašto je Rusija, koja je stajala uz Armeniju više od 30 godina, sada zadovoljna time što je dozvolila Azerbejdžanu da odnese očiglednu pobjedu?

Jedan od razloga je stav Jerevana o Nagorno-Karabahu, sa premijerom Pašinjanom koji je najavio da Armenija priznaje suverenitet Azerbejdžana ranije ove godine i da očigledno nije spremna rizikovati još jedan ponižavajući poraz nakon 2020.

Drugi nedvojbeno važniji razlog su duboke tenzije između sadašnjih vlada Rusije i Armenije. Iako Pašinjan nikada nije bio favorit Moskve, on je posljednjih mjeseci počeo otvoreno prkositi Kremlju i flertovati sa Zapadom.

Armenske snage su odbile učestvovati u ovogodišnjim zajedničkim vježbama sa ruskim vojnicima, ali su nastavile  sarađivati sa američkom vojskom. U stvari, američke trupe su bile u Armeniji kada je započela nedavna operacija Azerbejdžana u Nagorno-Karabahu - američka vojska je saopćila da je vježba "Eagle Partner 2023" završena  kako je planirano.

Armenija je isporučila humanitarnu pomoć Ukrajini u septembru, a Pašinjanova supruga, Ana Hakobjan, posjetila je Kijev. Najupečatljivije je to što je Pašinjan u izjavi međunarodnim medijima opisao oslanjanje svoje zemlje na Rusiju kada je u pitanju sigurnost kao "stratešku grešku", u svjetlu ruske umiješanosti u događaje u  Ukrajini.

Pašinjan je pokazao posebnu iritaciju na ruske mirovne snage koje nisu djelovale protiv navodne blokade koridora Lačin od strane Azerbejdžana, jedinog puta koji povezuje Armeniju i enklavu u Nagorno-Karabahu.  

 

Armenija se okreće od Rusije usred blokade Nagorno-Karabaha

 

"Sve je ovo... trebalo biti u sferi odgovornosti ruskih mirovnih snaga, a što se tiče ovih pitanja, ruski mirovnjaci su podbacili u svojoj misiji", rekao je armenski premijer za Politico.

 

U intervjuu za DW, armenski analitičar i bivši poslanik Stjopa Safarjan optužio je Rusiju da pokušava "kažnjavati Armeniju za takozvanu nelojalnost, a to radi rukama Azerbejdžana".

"Ovo apsolutno liči na napad, agresiju Rusije u Ukrajini. Apsolutno je ista situacija", rekao je on, tvrdeći da Rusija pokušava istisnuti aktuelnu vlast u Jerevanu.

 

Ponuda Azerbejdžana Rusiji

 

Ekspert za Južni Kavkaz Štefan Meister iz Nemačkog vijeća za vanjske poslove gleda nešto drugačije na motive Rusije.

Meister vjeruje da Rusija nema interesa za veliki sukob na postsovjetskom području zbog toga što su njeni resursi vezani za Ukrajinu. On kaže da je energetski bogat Azerbejdžan vjerovatno dao ponudu Rusiji da omogući transportni koridor za Iran i moguće druge poslove vezane za naftu i gas.

"Baku je bio u dobroj pregovaračkoj poziciji, jednostavno zbog rata u Ukrajini i potreba Rusije da pronađe alternativne trgovinske rute i zaobiđe sankcije", rekao je on za DW.

Što se tiče paralela između rata u Ukrajini i sukoba u Nagorno-Karabahu, Meister također, napominje da je Baku koristio Moskvu kao uzor.

"Humanitarni koridori se koriste da se ljudi istiskuju. To je logika i cinizam koji poznajemo iz Moskve i koji, nažalost, vidimo u Azerbejdžanu", rekao je Meister.

 

Ljubav između Rusije i Armenije 'nestala'

 

Istraživač Ruben Enkopolov sa Barcelona instituta za političku ekonomiju i upravljanje kaže da postoji postoji samo jedan put naprijed za Nagorno-Karabah. "Jedini scenario je potpuni transfer pod kontrolu Azerbejdžana", rekao je za DW. "Završit će se tako što će sve što je armensko — nestati."  

Enkopolov se nada da ovaj egzodus neće dovesti do etničkog čišćenja, ali kaže da će najvjerovatnije biti predstavljen kao "prisilna evakuacija".

I dok će Armenija vjerovatno ostati ogorčena zbog neaktivnosti Moskve u Nagorno-Karabahu i dalje će morati održavati veze sa Rusijom, kao najvećim trgovinskim partnerom Armenije.

 

"Treba da bude trgovine, ali ljubavi nema", rekao je Enkopolov.