06.12.2022.

Naftni rat Zapada sa Rusijom postaje stvaran

Evo šta trebate znati kada sankcije EU i ograničenje Putinovog izvoza nafte stupaju na snagu.
 
Evropska unija konačno pokušava udariti Rusiju tamo gde boli — prihodi Moskve od nafte. Ali mora paziti da pritom ne povrijedi sebe i krhku globalnu ekonomiju.
U ponedjeljak (5. decembra, op.a) stupa na snagu zabrana uvoza ruske sirove nafte iz mora. To je jedna od najstrožijih sankcija EU do sada, osmišljena da smanji prihode od fosilnih goriva koje Vladimir Putin koristi za finansiranje svoje invazije na Ukrajinu.
Ruski izvoz nafte je od ogromne važnosti za svijet. Rusija je drugi najveći svjetski izvoznik sirove nafte, nakon Saudijske Arabije. U 2021. oko polovina tog izvoza otišla je u Evropu.
Rat nije mnogo promijenio kada je pitanju mogućnost Rusije da zarađuje od nafte: do sada se ukupan izvoz nafte Moskve održao i iznosio je 7,7 miliona barela dnevno u oktobru, prema Međunarodnoj agenciji za energiju. To je samo 400.000 barela dnevno manje od prijeratnog nivoa. Moskva je od početka rata u Ukrajini  zarađivala desetine milijardi dolara prihoda od fosilnih goriva. SAD i njeni evropski saveznici to žele promijeniti.
Evo šta treba znati dok Evropa i cijeli svijet ulaze u novu i neizvjesnu fazu energetskog rata Zapada sa Rusijom.
 
Kakav je plan?
 
Ranije ove godine, EU je dogovorila sankcije kojima se zabranjuje uvoz Putinove nafte morskim putem. Zemlje G7 i Australija, također, su zabranile uvoz sirove nafte. Zabrana se poklapa s uvođenjem ograničenja cijene nafte od 60 dolara za rusku naftu koja se isporučuje u ostatak svijeta, koju će – u teoriji – provoditi EU i G7. Zatim, u februaru 2023. stupa na snagu nova zabrana EU na uvoz ruskih naftnih derivata – poput benzina, dizela i goriva za mlazne motore.
 
Sve tri mjere imaju različite potencijalne uticaje na Evropu, Rusiju i globalnu cijenu nafte – i sve nose značajne rizike u ionako nestabilnom ekonomskom i geopolitičkom okruženju.
 
Šta znači zabrana nafte u EU u ponedjeljak?
 
Zemlje EU od ponedjeljka neće moći uvoziti rusku sirovu naftu brodovima, s izuzetkom Bugarske, kojoj je dat duži vremenski rok da se prilagodi.  
Brisel je saopćio da će oko 90 posto uvoza ruske nafte u EU biti obuhvaćeno zabranom do kraja ove godine. Sirova nafta  je nafta u svom izvornom obliku – prije nego što je pretvorena ili rafinirana u proizvode sa kojima se većina ljudi susreće u svom svakodnevnom životu, poput benzina.
Već ove godine ruski izvoz u EU drastično je pao, smanjivši se za 1,5 miliona barela dnevno, na ukupno 3,95 miliona barela dnevno do oktobra, prema IEA. Većina te evropske ponude je preusmjerena u Kinu i Indiju.
Učinak zabrane od ponedjeljka bio bi dovršetak ove "reorganizacije" globalnih tokova nafte, rekao je Claudio Galimberti, viši potpredsjednik za analizu u kompaniji za istraživanje energetike Rystad.  
"Postoji kapacitet da se preusmjeri gotovo sva nafta koja ide u Evropu", rekao je  Galimberti.
Ako se to dogodi, uticaj evropske zabrane izvoza sirove nafte morskim putem na globalnu cijenu nafte mogao bi biti prilično skroman, što znači da cijene benzina za evropske potrošače neće nužno odmah porasti. Ali vlade će ipak pomno pratiti cijene nafte u narednim danima.
Inicijalna reakcija tržišta bila je prigušena u ponedjeljak, sa naftom koja se trgovala na oko 87 dolara po barelu, što je tek neznatno poraslo u odnosu na cijene u petak i niže od maksimuma od 110 dolara u junu, kao znak usporavanja globalne ekonomije i i dalje niske potražnje u Kini, zbog da blokade COVID-a potiskuju cijenu nafte.  
 
Gdje će teći nafta?
 
„EU će uvoziti sirovu naftu iz drugih zemalja“, rekla je Simone Tagliapietra, viši saradnik u Bruegel think tank-u. “Rusija će vjerovatno povećati svoj izvoz sirove nafte u Kinu i Indiju, što će smanjiti potražnju za bliskoistočnom naftom, a zauzvrat će Evropa dobiti više nafte sa Bliskog istoka i drugih tržišta. Tržišni uslovi bi trebali ostati prilično slični. Ne bismo trebali drastično osjetiti promjene.”
 
Konačno, zabrana EU pomorskog transporta sirove nafte ne odnosi se na naftu koja u Evropu dolazi iz Rusije naftovodima. To znači da će Mađarska, Češka i Slovačka nastaviti dobijati rusku naftu naftovodom Družba.
Njemačka i Poljska, također, dobijaju naftovodima, ali su se jednostrano obavezale da će zaustaviti uvoz ovim putem do kraja godine. Zbog svog posebnog položaja, Bugarska ima posebno privremeno izuzeće od ruske zabrane transporta nafte na moru do kraja 2024. godine.
 
Kako funkcionira limit cijene nafte?
 
U septembru su zemlje G7 i EU najavile planove za ograničavanje cijene po kojoj se ruska nafta može trgovati na globalnom tržištu – plan bi se trebao primijeniti istovremeno sa zabranom EU, u ponedjeljak.
Ograničenje će provoditi zemlje G7. Oni će to učiniti tako što će zabraniti svojim kompanijama za transport i osiguranje da rade na pošiljkama ruske nafte koje se prodaju iznad gornje cijene. Nivo gornje granice bio je predmet dugotrajne debate — posebno unutar EU — koja je u petak konačno dogovorila cijenu od 60 dolara po barelu. Nivo limita će biti revidiran na osnovu promjena na tržištu nafte.
Ali na nivou od 60 dolara po barelu, ograničenje za sada možda zapravo neće uticati na prihode Moskve od nafte. Ruska nafta trenutno se trguje po nižoj cijeni na globalnom tržištu - prošle sedmice bila je oko 52 dolara po barelu. Zbog toga je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski tu mjeru opisao kao "slabu".
„Gornja cijena oko 60 dolara po barelu, neće naškoditi Rusiji“, rekao je Tagliapietra. “Ovo nije optimalno iz geopolitičke perspektive, ali bi moglo imati smisla ako ovo prvo uvedemo, a zatim povećamo pritisak sa vremenom spuštanjem gornje granice.”  
Brodovi izvan EU koji prekrše gornju granicu, također, će se suočiti s prilično blagim sankcijama: operaterima iz EU neće biti dozvoljeno da ih osiguraju, finansiraju ili servisiraju za transport ruske nafte 90 dana. Kazne za plovila EU bit će određene nacionalnim zakonima svake zemlje.
 
Pa koja je poenta?
 
Istina, ograničenje G7 je uvijek bilo zamišljeno kao sredstvo za smanjenje ruskog prihoda od nafte bez izazivanja velikih poremećaja na globalnom tržištu efektivnim blokiranjem izvoza ogromnih količina ruske nafte u svijet.
 
Bez ograničenja, sankcije EU koje bi stupile na snagu u ponedjeljak bi omele sposobnost Rusije da preusmjeri svoj evropski izvoz nafte u Indiju i Kinu, koje se oslanjaju na transport tankerima uz pomoć osiguravača EU i Velike Britanije i drugih službi.
 
To bi rizikovalo uklanjanje miliona barela ruske nafte dnevno sa globalnog tržišta i bilo bi "izuzetno velika stvar" za cijenu nafte, rekao je Galimberti.
 
U određenoj mjeri, sadašnja gornja granica cijene nafte postala je mjera za kontrolu inflacije kako bi se suprotstavio uticaju sankcija EU, koliko i način da se smanji ruski prihod od nafte.
 
Kako će reagirati Rusija?
 
Samo jedan čovjek zaista zna - i on nije poznat po oprezu. Iako će Rusija vjerovatno naći nove kupce za svoju sirovu naftu, niko ne podcjenjuje rizik da će ruski predsjednik Vladimir Putin uzvratiti udarac, kao odgovor.
Posljednjih sedmica, ruski ministri su u više navrata prijetili da će prestati prodavati naftu zemljama koje sarađuju G7 u vezi sa ograničenjem cijena. Ostaje da se vidi kako će ograničenje po cijeni većoj od tržišne uticati na odgovor Moskve. Ali Rusija je već prikupila flotu zastarjelih tankera — i ušla u posao u uspostavljanju vlastitih pružatelja pomorskog osiguranja — kako bi zaobišla ograničenje, rekla je Tatjana Mitrova iz Centra za globalnu energetsku politiku Univerziteta Kolumbija.
Mitrova je rekla da bi Rusija mogla "smanjiti svoj izvoz i proizvodnju" u pokušaju da podigne globalnu cijenu nafte i naškodi ekonomijama svojih protivnika.
„Ljudi pretpostavljaju da treba postojati racionalno ekonomsko ponašanje Rusije... Ali iskreno gledajući sve što se dešava u Rusiji, ne bih to nazvala racionalnim ponašanjem. Ekonomski interesi se mogu žrtvovati u korist političkih i vojnih ciljeva”, rekla je  Mitrova.
Govoreći u nedjelju, zamjenik ruskog premijera Aleksandar Novak rekao je da će Kremlj nastojati "zabraniti" prodaju nafte ispod gornje granice cijena - čak i ako to znači smanjenje proizvodnje nafte.  
"Prodavat ćemo naftu i naftne derivate onim zemljama koje će raditi sa nama po tržišnim uslovima, čak i ako moramo donekle smanjiti proizvodnju", rekao je Novak, prenosi ruska novinska agencija TASS.
 
Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov rekao je u ponedjeljak da će ograničenje destabilizirati globalna energetska tržišta, ali ne i naštetiti sposobnosti Moskve da održi rat protiv Ukrajine, prenio je Reuters.
Pomno će se pratiti i reakcija drugih zemalja proizvođača nafte.  
“OPEC razumije da ako ovaj mehanizam bude uspješan, može se primijeniti i na druge slučajeve – zemlje OPEC-a mogle bi same postati sljedeća meta”, rekla je Mitrova. “Oni nisu zadovoljni ovim mehanizmom. Oni žele da on propadne.”
Grupa OPEC+ - koja uključuje Saudijsku Arabiju, druge velike zemlje Bliskog istoka, zemlje Afrike, Latinske Amerike, Centralne Azije i Rusiju - sastala se praktično u nedjelju i dogovorila se da za sada ne mijenja politiku, prenio je Reuters.
Galimberti je rekao da očekuje da će osnovna grupa OPEC-a, na čelu sa Saudijskom Arabijom, za sada obaviti kratak pregled.
“Previše je neizvjesnosti. Ne znamo tačno šta se dešava u Kini sa izolacijom. Ne znamo koliko će barela Rusija izgubiti."
 
Šta je sa zabranom dizela?
 
Čak i ako svijet preživi naredne sedmice bez velikih nestabilnosti na naftnim tržištima, sljedeća velika eksplozija sankcija EU mogla bi izazvati značajan šok - kako za opskrbu energijom u Evropi tako i za globalne cijene.
Zabrana EU na "rafinirane naftne derivate" iz Rusije, koja stupa na snagu 5. februara 2023., "najvažnija je", rekao je Galimberti - posebno kada je u pitanju jedan proizvod: dizel gorivo.
„Evropa zavisi od Rusije za uvoz dizela: 60 posto dolazi iz Rusije. Ne postoje lake alternative”, rekao je on. “Postoji potencijalna nestašica dizela za Evropu usred zime. Dizel se koristi gotovo svugdje u Evropi, od automobila, do industrije i grijanja.”  
Za razliku od sirove nafte, Kina i Indija neće povećati nekadašnji evropski udio u ruskom izvozu kada su u pitanju rafinirani proizvodi, dodao je Galimberti, jer imaju vlastite sektore rafiniranja.  
“Oni bi radije kupovali naftu i prerađivali je. To je oduvijek bila strategija Kine i Indije. Bez obzira koja je cijena, oni se usavršavaju.”
 
Šta se dešava sa ruskim dizelom?
 
Rusija bi možda mogla prodati dio svog bivšeg evropskog izvoza rafiniranih proizvoda u Sjevernu Afriku i Tursku, ali ne u istim količinama.  
 
"To znači da će smanjiti sopstvenu proizvodnju sirove nafte," rekao je Galimberti. "Sirova se mora preraditi u proizvode od nafte. Ako ne nađete tržište za naftne derivate, ili ih konzumirate sami ili ih skladištite.”  
Ali Rusiji nedostaju kapaciteti za značajno skladištenje, dodao je Galimberti.
 
“Ako sa tržišta odstranite oko milion barela dnevno, što je ono što mislimo da će Rusija izgubiti kao rezultat zabrane izvoza proizvoda, to će biti velika stvar. To je oko jedan posto ukupnog tržišta. Ne zvuči strašno, ali sve je na tržištu nafte zasnovano na marginalnoj ekonomiji. Potrebno je malo da se preokrene ravnoteža i imaju mnogo više cijene – što je ono što očekujemo da će se dogoditi u februaru.”
 
IEA je, također, u svom mjesečnom izvještaju o nafti za novembar predvidjela da bi ruska proizvodnja nafte mogla pasti za 1,4 miliona barela dnevno 2023. godine – što bi potencijalno moglo povećati globalne cijene.  
"Raspon neizvjesnosti nikada nije bio tako velik", navodi se u izvještaju.