Mučenje pripadnika "Azova" u Olenivki: novinari su otkrili ko je bio umiješan u torturu

Novinari su identificirali one koji su navodno umešani u mučenje ukrajinskih vojnika u zatvoru u Olenivki na okupiranoj teritoriji Donjecke oblasti. Dana 30. novembra, Odeljenje za istraživanje ratnih zločina Kyiv Independenta predstavilo je dokumentarac pod nazivom „Olenjivka: Kustosi zla“. Novinari su na društvenim mrežama pronašli fotografije nekoliko zaposlenih u ovom zatvoru. Zatim su istražitelji razgovarali sa bivšim zatvorenicima Olenivke, koji su oslobođeni iz zatočeništva.

Branioci Mariupolja ispričali su u video snimku o suđenjima koja su morali proći u ruskom zarobljeništvu, posebno u zatvoru Olenivka. To uključuje:

Ratni zarobljenici su noću bili omotani selotejpom i premlaćeni, tražeći da svjedoče protiv komande Oružanih snaga Ukrajine.

 

Ko je odgovoran za mučenje zatvorenika?

 

Tim novinara je prikupio informacije o tome kako je zatvor funkcionirao, ko su njegovi čuvari, upravnici i mentoei iz Rusije.

Konkretno, među onima koji su umiješani u torturu su bivši zaposlenici policije i kazneno-popravnog sistema Ukrajine. Također, prema novinarima, radom logora za ratne zarobljenike u Olenivki vjerovatno je rukovodio prvi zamjenik načelnika moskovskog ogranka Federalne kazneno-popravne službe Rusije Kirilo Popov.

Još uvijek nema reakcije ruske strane na informacije objavljene u video svjedočenjima oslobođenih zatvorenika.

 

Novinari su uspjeli saznati da su mnogi zaposlenici zatvora krajem 2022. godine prebačeni u druge ustanove. Istražitelji su pokušali kontaktirati neke od njih, ali nisu dobili komentare.

U julu 2023. godine, Ured glavnog tužioca Ukrajine obavijestio je načelnika i inspektora zatvora u Olenivki o sumnjama. Prema istrazi, načelnik zatvora je izdao naredbe za konvoj i zaštitu pritvorenih lica na njenoj teritoriji, a posebno da ih uputi u "disciplinski pritvor".

U njoj su radnici zatvora sistematski maltretirali ratne zarobljenike. Oni su koristili fizičko, psihičko i seksualno nasilje nad najmanje 100 pripadnika Oružanih snaga Ukrajine, navodi agencija.

 

"Identificirani radnici kolonije"

 

Jevgenija Motorevska, šefica Odjela za istrage ratnih zločina u Kyiv Independentu, rekla je za Novine Priazovija da su informacije o zatvoru Olenivka prikupljene iz različitih izvora. Konkretno, novinari su uspjeli komunicirati sa jednim od civilnih talaca koji su radili u ovoj instituciji.

“Ne otkrivamo pol ove osobe. I ova osoba je uspjela izvući dokumente iz Olenivke. Kako se to dogodilo? Civilni zatvorenici su bili uključeni u rad, odnosno, ne na dobrovoljnoj osnovi, bili su prisiljeni raditi. Neko je radio u administraciji, neko je radio u bašti na području Olenivke. Uzgajao se kupus. I ova osoba, koja je imala pristup upravnoj zgradi, uspjela je uzeti neke interne dokumente iz Olenivke. Zahvaljujući ovim dokumentima, mogli smo shvatiti kako je kreirana struktura, kako je izgrađena hijerarhija.

Zapravo su uspjeli identificirati značajan broj zaposlenih u zatvoru iz upravljačkog tima. U početku se rukovodstvo zatvora sastojalo uglavnom od saradnika iz Donjecka - bivših ukrajinskih policajaca. A uspjeli smo i identificirati nadzornike, uključujući i one koji su direktno mučili ukrajinske vojnike“, rekla je Motorevska.

 

"Mučen satima"

 

U filmu novinari pominju imena i prezimena do 10 ljudi koji su radili u zatvoru, međutim uspjeli su identificirati mnogo više ljudi, kaže Motorevska. Nisu svi oni direktno uključeni u zločine protiv ukrajinske vojske.

“Ako govorimo o onim ljudima koji su direktno učestvovali u torturi. Oni su lokalci - iz okupirane Horlivke. Ovi ljudi su bivši zaposlenici ukrajinskog zatvorskog sistema. Odnosno, zaposleni u zatvoru Horli“, tvrdi Motorevska.

 

Ona je napomenula da se radi o prvih nekoliko mjeseci rada zatvora u Olenivki. Uostalom, kada su ratni zarobljenici iz "Azovstala" već dovedeni na teritoriju, na kojoj su uglavnom bili vojnici iz puka "Azov", kolaboracionisti su prešli u ruske nadzornike.  

„Zatvor su uglavnom kontrolirali Rusi. Ova smjena, koja je bila odgovorna za mučenje ljudi - iz Horlivke, nastavili su sa radom čak i u vrijeme kada je zatvor bio potpuno pod kontrolom Rusa. Oni su mučili ukrajinske vojnike po nalogu ruskog rukovodstva”, navela je novinarka.

Prema njenim riječima, tortura ukrajinske vojske trajala je satima. U te svrhe,  u prostorijama takozvanog disciplinskog izolatora postojala je posebna prostorija - na prvom spratu je bilo mučilište, a na drugom spratu su bile smještene žene, ratni zarobljenici i civilni zatvorenici.

“Teško je povjerovati, ali u Olenivki su bile zatočene i žene koje nisu imale nikakve veze sa neprijateljstvima, koje nisu imale status vojnog osoblja, ali su držane kao dobrovoljci, jer ih Rusi nisu voljeli, u Olenivki. I to je bio i užas, ove žene kažu da nisu mogle spavati, bilo je jako teško psihički opstati, jer su se noću stalno čuli vrisci, zvuci udaraca. Prije nego što su tukli uglavnom branitelje Mariupolja, vezivali su ih trakom za stolice i stolove koji su bili tu i jako su ih tukli“, prepričava sagovornik iskaze očevidaca.

Redakcija prosljeđuje prikupljene informacije agencijama za provođenje zakona Ukrajine, dodala je Motorevska.

S obzirom na neprijateljstva i rusku okupaciju dijelova južnih teritorija Ukrajine, redakcija ne može dobiti zvaničnu potvrdu nekih od iznesenih izjava niti ih samostalno provjeriti.

"Držali su golog čoveka na hladnom, maltretirali ih psima"

 

„Novosti iz Azova“ razgovarale su sa još jednim pripadnikom vojske koji je bio u zatvoru u Olenivki. Aleksij Stribkov je oficir brigade "Azov", tamo je stigao zajedno sa drugim ratnim zarobljenicima nakon što je napustio fabriku "Azovstal". Rekao je da su uslovi u kojima se našla ukrajinska vojska bili užasni.

“Nedostatak odgovarajuće medicinske njege, to je bilo vrlo formalno u stvari, tako da nismo umrli u velikom broju. Naprimjer, kada su nas izvukli na još jednu pretragu i skinuli do gola, stajali smo cijeli dan na kiši, smrzavali se, uznemiraavali su nas i maltretirali psi. Nakon toga je jedan od najstarijih u našoj baraci doživio infarkt, pa su ga odveli. Koliko ja znam, preminuo je u Donjecku od zastoja srca”, prisjeća se Stribkov.

 

Oni koji su mučili ukrajinske vojnike su se stalno mijenjali, kaže oficir. Prisjetio se i noći 29. jula, kada je uništena jedna od baraka u kojoj su boravili pripadnici "Azova". Podsjetimo, tada je stradalo najmanje 50 ukrajinskih ratnih zarobljenika.

“Bitke okolo, artiljerija, dešavale su se skoro svake noći, tako da to nije bio neki vanredni događaj. Onda sam začuo vriske, shvatio da je drugačija situacija. Onda sam ujutru izašao napolje i vidio baraku dignutu u vazduh. Imala je krov, čaršafi koje su pokrivale krov bile su posute zvijezdama. Nakon eksplozije, činilo se kao da je nešto eksplodiralo iznutra. Gledao sam i na osnovu nekih informacija počeo sam shvatati šta se desilo i bio sam jako zabrinut za svoje momke, nismo znali ko je i koliko ih je poginulo”, kaže oficir.

Stribkov se vratio na teritoriju koju kontroliše Ukrajina zajedno sa drugim vojnim osobljem 21. septembra prošle godine, kada je i izvršena razmjena. Mučenje se nastavilo i kada se vratio kući, kaže.

“Mučili su na elektrošokerima i misli smo da smo bili u Olenivki, a sada smo na teritoriji Ruske Federacije i sad će nas razbacati po raznim zatvorima negdje iza Urala, da niko nikada neće pronaći naše tragove. Ali dogodilo se čudo u koje više nismo vjerovali. Sjeli smo, kako se kasnije ispostavilo u Moskvi, neko je otišao, neko je ušao, sjeli smo i nastavili letjeti.  Sleteli smo u Bjelorusiju, a onda su nas izvukli i ukrcali u autobuse. Dan i po nismo smjeli ni u toalet. Čim smo stigli u Bjelorusiju, dozvoljeno nam je da odemo do toaleta. Onda smo se vozili sa povezom na očima u autima, ne videći ništa. Vjerovatno ste u nekim intervjuima vidjeli kako ljudi odmah nakon hvatanja  sa ranama na nosu. To je rezultat omotavanja trake oko glave takvom snagom da se kožno tkivo reže i odumire", objasnio je Ukrajinac.

 

Suđenja i presude u odsustvu

 

Advokat ukrajinske pravne savjetodavne grupe Alina Pavljuk izjavila je za "Novini Priazovija" da je važno utvrditi koje su osobe umiješane u torturu ukrajinskih zatvorenika, jer moraju snositi odgovornost za svoje postupke.

Najveći teret istrage ratnih zločina trenutno pada na nacionalni pravosudni sistem. Međutim, efikasnost ovih procesa ostaje pod znakom pitanja.

“75 posto postupaka za ovu kategoriju krivičnih djela odvija se u odsustvu osumnjičenih i optuženih. To je proces u odsustvu. Ako ne budu pritvoreni, Ukrajina može nastaviti da ih goni u odsustvu i sasluša. Ali postoje i rizici. Jer ono što sada imamo na nivou krivično-procesnog zakonodavstva, po ovom postupku, ne ispunjava međunarodne standarde. Prije svega, ne ispunjava garancije prava na pravično suđenje“, objašnjava Pavljuk.

Druga stvar na koju Pavljuk ukazuje je ko će tačno biti odgovoran? Da li će to biti direktni izvršioci, da li su komandiri, ili su to neka lica višeg nivoa.

“I ovdje postoje ograničenja u nacionalnom sistemu, jer nacionalni sud neće moći doći do vrha piramide. Treće, tu je i pitanje kvalifikacije. Jer jedina moguća kvalifikacija koja sada postoji je član 438 o kršenju zakona i običaja ratovanja”, dodao je aktivista za ljudska prava.

 

Šta očekivati od Međunarodnog suda?

 

Međunarodni krivični sud može kazniti za ratne zločine. Međutim, više će ga zanimati ne direktni izvršitelji, nego visoki funkcioneri, kaže Pavljuk.

“Već imamo dvije raspisane potjernice zbog deportacije djece na teritoriju Ruske Federacije. Ali pitanja se ponovo postavljaju u vezi sa radom Međunarodnog krivičnog suda. Pošto ga zanimaju osobe višeg nivoa, to opet vidimo iz potjernica za Putinom i Lvovom-Belovom, odnosno, nisu optuženi direktni izvršioci zločina. Mogućnost kvalifikacije je opet veća, a ratni zločini protiv čovječnosti prema Rimskom statutu mogu se direktno goniti. Ali ne vrijedi očekivati od Međunarodnog krivičnog suda da će se baviti apsolutno svim zločinima na teritoriji Ukrajine, zbog ograničenosti njegovih resursa“, kaže Pavljuk.

Deportacija ukrajinske djece u Rusiju je ratni zločin. Prema zvaničnim podacima ukrajinskih vlasti od 31. jula ove godine, više od 19.000 djece odvedeno je u Rusiju od početka invazije u punom obimu. To su samo oni slučajevi koji su zvanično evidentirani – kada su roditelji, staratelji ili svedoci deportacije deteta to prijavili Nacionalnom informativnom birou Ukrajine.

U martu ove godine Međunarodni krivični sud izdao je nalog za hapšenje predsednika Rusije Vladimira Putina i komesarke za prava deteta Marije Lvove-Belove zbog optužbi za ilegalni transport ukrajinske dece na teritoriju Ruske Federacije.  

Ona je dodala da ne postoji univerzalni sistem kažnjavanja svih osoba umiješanih u ratne zločine. Prema riječima advokata, već postoji više od 100.000 registriranih krivičnih postupaka - samo na osnovu činjenica, vjerovatno ratnih zločina nakon 24. februara. Ovo opterećuje sistem. I samo mali procenat slučajeva završi pred sudom, napomenula je Pavljuk.